prije nego to sam poela pisat ovaj post pitala sam se kako poeti???toliko toga me u zadnje vrijeme brine...toliko toga me gui...toliko toga me ubija da ne znam ni to prvo rei....svaka stvar koju napravim,progoni me...svaka rije koju izgovorim,lana je....svaki osmijeh koji se prisilim staviti na lice,kao da je zadnji....
dosta mi je ivot openito....dosta mi je ljudi koje sam prisiljena gledati iz dana u dan....oni....koji su tako savreni...zar stvarno moram analizirat svaku rije koju izgovorim pred njima jer se bojim da sam rekla neto to njima ne pae???ne,ne moram...ali zato onda to radim???
i sad se tu pitam....
jesam li zadovoljna sobom??....NE...
jesam li postigla ita??....NE...
ima li ovaj svijet ikakve koristi od mene??...NE...
bi li svima bilo bolje bez mene??.....DEFINITIVNO....

Samo je jedna osoba na svijetu od koje ne moete sakriti bol....
Vi sami....
Samo je jedna osoba na svijetu od koje nikada neete moi pobijei....
Vi sami....
Samo je jedna osoba na svijetu koje se doista trebate bojati....
Vi sami....
Samo je jedna osoba na svijetu koju moete istinski mrziti....
Vi sami....
Ali samo je jedna osoba na svijetu koja vi moete i trebate biti,ali jednostavno ne smijete...
Vi sami....
emu zapravo sve ovo??najjednostavnije reeno,unitila sam si vjerojatno jedinu priliku za istinsku sreu....odbacila nekoga tko mi znai sve u ovom mom usranom ivotu....a zato??zbog straha od neuspjeha??moda....ali odluila sam da je ovo kraj....ali kraj ega??samo neem lijepom moe doi kraj...to se lijepo meni dogodilo??
