Peti, nepovezani, nesuvisli te okašnjeli nastavak Ribljih memoara posvećenih Korčuli, ljetu, moru, praznicima i odrastanju. Za one s više vremena, tu su i prethodni dijelovi (kliknite na naslov i pričekajte da se skrola do kraja)
IV - Vrše, hobotnice, tri mala cipla i blaženo pišanje u more
III - Irska, Korčula, moja najdraža baba i priča o dva jastoga
II - Još malo o Barčot Doku
I - Evala uvale...
Na pristaništu u Splitu
Na dan kad bi završila osnovna škola (cca oko petnaestog lipnja), u Zagrebu bi se stvorio ljetni usmjerivač, zvijezda vodilja i uzor u liku i djelu mog dide Ivana
Utrpo bi me u spavaća kola, bus ili već nešto i odveo u Split
Najčešće Marjan ekspresom
Mene je više od 8-satnog umiranja po kupeima ili onim još gorim, nevjerojatno neudobnim avio-sjedalima, palila vožnja spavaćim kolima
Uvijek bi žicao i nažicao didu da držimo prozor otvoren i onda ili hračkao van ili samo držao glavu na vjetru i guštao ko foka iz Tomidžerija na haringu
Nuspojava je bila da bi, pošto bi prije spavanja zaboravio zatvorit prozor i kako bi u Lici temperatura pala s 30 na 5 stupnjeva, kod prvog ili drugog Kaštela ili eventualno Perkovića dobio uraganski brzodjelujući dugoposljedični proljev i u Split došao poluposran, stiltan od neudobnog vlačnog zahoda, s jačim bolovima u želucu te kvalitetnom prehladom
Split tako pamtim po željezničkom kolodvoru u praskozorje koji je bio sve samo ne čist, garderobi u kojoj bi ostavili kufere i polakom buđenju sitnih trgovaca koji bi lijeno otvarali svoje butige dok bi sunce obasjavalo rivu
Dida je tih ranih osamdesetih uz brigu za razmaženog i lijenog bucmastog purgerskog tuljana, to prijepodne u najvećem gradu Dalmacije morao provesti u brzom shoppingu po nalogu njegove zakonite supruge koja nikad nije imala neku jaču volju za odlazak iz njihove male kućice izgrađene na djedovini u mirnoj i tihoj pješčanoj uvali pet kilometara udaljenoj od grada, novina, birtije, dućana, vode i drugog programa TV Zagreb
Lakše joj je bilo naručiti spizu od muža koji bi svakim ponedjeljkom ujutro sjedao u barku i pičio u šoping i dosadne razgovore o politici (ja bi na barci ostao lovit ciple govnjare) u Velu Luku, koja unatoč imenu nije imala više od dva dućana s hranom i nešto kao Uradi sam trgovinu imenom Samoizbor
U tom produktu socijalizma je bilo tri vrste tkanina, dvije vrste gaća i čarapa, jedna igračka, stolnjak i veličina udica, što bi izrazito išlo na kurac unučetu jedincu koje bi za svaki rođendan (07.08.) dobivao iste prevelike bijele Mataković-gaće i sive prekokoljenke
To je s pubertetom preraslo u iste samo broj veće gaće, dva Pitralona, Brion i Hardy, koji su se na kraju ipak pokazali korisnima jer sam njihovim izlijevanjem na sitnu ribu vrlo dobro pročistio kvart od napasnih mačaka
Uglavnom, baba bila presretna kad bi dida išao u Zagreb jer bi na povratku kroz Split dobijao popis namirnica zahtijevnosti i dužine Stonskog zida
I težine
A zna se ko je to nosao do broda i na brodu i s broda
Nadurenost zbog vreća s lubenicama, smrdljivih sireva (djetetu od 10 godina smrdi čak i paški sir) i pokoje tegle s cvijećem ili pak žive koke, dida bi uklonio nevjerojatnom lakoćom naručivši na trajektu gigantsku šniclu i goveđu juhu
Sad bi naravno ubio za tu juhu, ali dijete od deset godina misli da je juha zlo i da se jede samo zato jer to starci inzistiraju, pa bi se nakrkao mesinom
Od tih dana nekako obožavam jesti na brodu, dok se sve oko tebe lagano valja a ti gledaš na pučinu
Tako bi Mali Durko zaboravio na još par sati vožnje presporim trajektom, didine komplicirane priče o politici s nekim dosadnim ljudima i traženje prijevoza do naše mirne uvalice, gdje bi obnevidio od umora nakon 24-satne vožnje zaboravio i s koliko sam prošao i koji sam razred
Bacio bi se u more, osušio suncem i krenuo u tko zna koje po redu tradicionalno iščitavanje prastarih epizoda Bleka, Čika, Blafa, Modesti Blejz, Rodija i Profesora Okultisa čudeći se zašto se prijatelj Tajanstvenog Alana zove Šnicla ako jede samo ćufte, kako je Zagor pod vodom izdržao 6 minuta bez daha a Sila Majk samo 5 i pol, što je to "sopstvenik" i je li najbolja epizoda Alan Forda Slatka afera ili Veliki zadatak
Romani stari godinu dana iz neke škrinje, špajze ili ispod kreveta, jedna su od stavki koja definitivno može izgraditi dijete na pozitivan način
Još nisam upoznao čovjeka koji je volio stripove i onda postao kreten kao na primjer oni pederkasti dežmekasti debilčići iz žalosne reklame za Cocacolu s 0 kalorija
Pa bi tako vrlo brzo zaboravio na dugo putovanje i Split i uživao u divljini Gradine u kojoj se nikad nije tuširalo jer smo imali malu cisternu te se vrlo blagonaklono gledalo na olakšavanje u prirodi dok je napast zvana telefon došla dosta kasnije
Početkom rujna su me morali tjerat nazad u Zagreb sjekirom negdje par sati prije starta školske sezone, taman kad bi progovorio malo Luški i kad bi me lokalna škvadra prestala zajebavat da sam Purger, što bi mi se odbilo u glavu prvih dana škole jer se toga ne bi mogao riješit – a još bi i otočki naglasak miješao s rječnikom iz loših stripova gornjemilanovačke škole prijevoda pa sam se često izražavao citatima poput «Sekund docnije i bilo bi suviše dockan», «Hiljadu mu doboša Darkvuda», «Kreagh, Bundolo» i sl.
S mora su me vraćali starci popodnevnim vlakom koji baš i nije bio usklađen s trajektom pa se ili trčalo na njega ili čamilo pet sati po zvizdanu, a kako je trajekt bio blizu kolodvora, nismo se puno micali od rive koja je ipak ljepša u zoru
A i ja sam bio u bedu - kao i svaki klinac sam mrzio školu i bio u strahu hoće li mi baba hitit najdraže stripove jer sam ih zaboravio spremit
Nikad joj neću oprostit što više nemam prvog Umpah Paha Braću Dalton u Meksiku ni Klavirski koncert, hiljadu joj retorti...
Ljubav prema Splitu s druge je strane zauvijek cementirana 1975, kad sam za rođu, uz neizbježne gaće te kanticu i lopaticu, od dide dobio i plastičnu Jugoplastikinu suvenir-loptu (onu Tigar Pirot su imali samo štreberi, a balticu... Balticu!? Buahahahahah...) na kojoj su umjesto crnih pentagrama na bijeloj podlozi bile slike šampionske generacije Hajduka i na njima neki kosmati tipovi s fudbalerkama čudnih imena kao Džoni, Oblak, Popivoda, Šurjak, Katalinić, Peruzović itd.
Znam da sam tih dana napucavajuć istu bio nešto zajebo, tipa susjedove šajbe, malog Tončija ili babine bugenvilije i da mi dida nije htio dat loptu dok ne naučim tu postavu napamet
A kako sam bio dosta tvrdoglav klinac, to sam i napravio
Otada volim Hajduk koliko i Dinamo i uvijek se osjećam tužno kad vidim kako neki lažni navijači idu u krug ovom malom državom i rade sranja razbijajući aute ili glave nekom svom daljnjem rođaku s čijim su prapradjedom pred koju šačicu godina dohodali do ovih krajeva u istom plemenu, istih gena i pričajući na istom jeziku
Kasnije se znalo zalomit i zatulumarit u Splitu i okolici, skupilo se puno sjajnih poznanika i kulminiralo Klik patrolom pred dvije godine kad smo Von Smile, Martina (vrati pare!!!) i ja doživjeli nenadmašno 48-satno oblokavanje Karlovačkim Zimskim na Bačama u svibnju i općenito jedan od najluđih vikenda u životu
Da ne spominjem upoznavanje Žareta koji mi je danas ko brat, bivšeg cimera Marasku i barem 6 žena u koje sam bio zaljubljen...
Danas sam opet prošao kroz Split vraćajući se iz Gradine
Onaj Split kojeg obožavam, plac na kojem te bakice zovu «Momak», trgovci koji se svađaju i usmeno smjenjuju trenere, žene u ranim pedesetim koje izgledaju kao kontrolorke ZET-a a švercaju cigarete (s razlogom – ajd ti uhapsi takvu kad se razlaje!), klonirani najpametniji-na-svijetu brkati taksisti s crnim rejbankama, nosači prtljage u mornarskim majicama s Popaj lookom, narkomani s džukelama, besposleni murijaci i fantastične US Splićanke (uvijek skockane) s prevelikim naočalama, neskidajućim mobitelima i takvom građom tijela da bi si htio ugradit treće oko na tjeme, riva u izgradnji na kojoj naravno - baš niko ne radi, penzići koji kidaju zaštitnu ogradu da bi gledali te radove, Grgur uglačanog palca, katakombe, golubi, galebi, glatke ulice, miris mora, miris mora, miris mora...
Ako cijeli život imate sobu s pogledom na zagrebački ranžirni kolodvor, bit će vam jasnije zašto obožavam Split i sve što gleda na prirodu...
Između pristaništa katamarana i autobusnog se smjestio kutak za fast foodove - ima ih bar 12 na sto kvadrata (a i ovaj sam put uspio naručit masnu pizzu), i backpackers caffe, gdje sam ćirnuo na net nakon 58 sati (ko kaže da sam ovisnik, ko!?) i popio kavicu uz jako pristojnog gazdu
Pijuckam sok na klupici i gledam malo u more, malo u komade
Ne znam od kojeg sjemena rastu te Splićanke
Jel u pubertetu ubijaju ružne?
Ne puštaju nedovoljno zgodne iz kuće?
Ako sam u životu upoznao eventualno 5 ražolikih žena iz Splita, sve ostalo kršno, sisato, guzato, jedro, divlje...
I zajebano, kako kaže šestar* Duje, ali zgodno do bola...
Sva sreća da sam prestar i s premalim autom za ikakav kontakt s njima pa u potpunom miru mogu guštat u gledanju
Tako sam sretan kad osjetim taj miris mora
I tako mi se teško oprostit od njega
Back to work...
Post je objavljen 10.04.2007. u 16:31 sati.