Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/catholic

Marketing

Čistilište

Stvarnost ili fikcija? Uglavnom protestanti kažu da nauk o čistilištu nije nimalo Biblijski. Možda su oni tako savršeno čisti da mogu odmah u nebo jer u nebo nemože uči ništa nečisto. Riječ "Čistilište" ne spominje se direktno u Bibliji isto kao što se ne spominje ni riječ "Trojstvo" ali to ne znači da i jedno i drugo nije Biblijsko. Evo nekih Biblijskih redaka koji direktno i indirektno upučuju na Čistilište i na potrebu čišćenja...

Privremena patnja, prijelazno stanje čišćenja…

“Svačije će djelo izići na svjetlo. Onaj će Dan pokazati jer će se u ognju očitovati. I kakvo je čije djelo, oganj će iskušati. Ostane li djelo, primit će plaću onaj tko ga je nazidao. Izgori li čije djelo, taj će štetovati; ipak, on će se sam spasiti, ali kao kroz oganj.” (1 Korinćanima 3:13-15)

Ispaštanje za grijehe dok smo na zemlji, poništava plaćanje u čistilištu…

"Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. Zaita, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića." (Matej 5, 25-26)

“Dodatna” patnja…

“Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu.” (Kološanima 1, 24)

Stupnjevi ispaštanja za grijehe…

"I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati." (Luka 12, 47-48)

Čistoća je potrebna za ulazak u nebo; dakle potrebno je očišćenje…

“Nastojte oko mira sa svima! I oko posvećenja bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina!” (Hebrejima 12, 14)

“I prenese me u duhu na goru veliku, visoku i pokaza mi sveti grad Jeruzalem: silazi s neba od Boga…” (Otkrivenje 21, 10) “Ali u nj neće unići ništa nečisto i nijedan tko čini gadost i laž, nego samo oni koji su zapisani u Jaganjčevoj knjizi života.” (Otkrivenje 21, 27)

“Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđela, svečanom skupu, Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika...” (Hebrejima 12, 22-23)

Svi mogu podnositi patnju za svoje grijehe nakon smrti…

“Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo.” (2 Korinćanima 5, 10)

Smrtni/oprostivi grijesi…

“I ovo je pouzdanje koje imamo u njega: ako što ištemo po volji njegovoj, uslišava nas. I znamo li da nas uslišava u svemu što ištemo, znamo da već imamo što smo od njega iskali. Vidi li tko brata svojega gdje čini grijeh koji nije na smrt, neka ište i dat će mu život - onima koji čine grijeh što nije na smrt. Ima grijeh što je na smrt; za nj ne velim da moli.Svaka je nepravda grijeh. A postoji grijeh koji nije na smrt.” (1 Ivanova 5, 14-17)

Iz ovih Isusovih riječi proizlazi da se neki grijesi mogu oprostiti u budućem svijetu…

"Zato kažem vam: svaki će se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, neće se oprostiti. I rekne li tko riječ protiv Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u budućem." (Matej 12, 31-32)

Krist propovijeda mrtvima…

Ovi mrtvi ljudi nisu bili u paklu, nisu bili ni u nebu jer im još nije bilo navješteno evanđelje, nebo nije “tamnica”. Između neba i pakla zjapi golema provalija i nemoguće je prijeći iz neba u pakao i obratno. Usp. (Luka 16, 26) Morali su biti negdje pored neba i pakla. (i također pored čistilišta, ali slijedeči redci su da nam pokažu da “mjesta” gdje idemo nakon smrti nemora biti nebo ili pakao.

“Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu - ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu. U njemu otiđe i propovijedati duhovima u tamnici koji bijahu nekoć nepokorni, kad ih ono Božja strpljivost iščekivaše, u vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj nekolicina, to jest osam duša, bi spašena vodom.” (1 Petrova 3, 18-20)

“Zato je i mrtvima naviješteno evanđelje da osuđeni doduše po ljudsku, u tijelu, žive po Božju - u duhu.” (1 Petrova 4, 6)

Molitva za Oneziforove, za “onaj Dan!”

Bez Čistilišta, Pavlovu molitvu za Oneziforove je malo teže objasniti, u svjetlu ovdje navedenog. Oneziforovi nisu bili savršeno čisti od grijeha, Ako postoji samo nebo I pakao a ne i Čistilište onda nema svrhe da Pavao moli za milosrđe u korist prijatelja, jer da je Onezirif umro sa bilo kojim grijehom na duši išao bi u pakao. Uglavnom, njegova molitva ima smisla ako je Pavao, molio u vezi Onezirifove patnje u Čistilištu.

“Neka Gospodin milosrđem podari Oneziforov dom jer me često osvježivao i nije se stidio mojih okova, nego kad je bio u Rimu, brižljivo me potražio i našao. Dao mu Gospodin naći milosrđe u Gospodina u onaj Dan! A koliko je usluga u Efezu iskazao, to ti najbolje znaš.” (2 Timoteju 1, 16-18)

Žrtva za mrtve (ima smisla samo ako postoji Čistilište)…

Sabravši vojsku, Juda se uputi u grad Odolam. Kako je upravo osvanuo sedmi dan, ondje se prema običaju očistiše i proslaviše subotu. Sutradan su došli Judini ljudi - jer je već bio posljednji čas - da pokupe tjelesa onih što su pali i da ih pokopaju uz njihove rođake u grobovima otaca. Tu su pod odjećom svakoga mrtvaca našli predmete posvećene jamnijskim idolima, što Zakon Židovima zabranjuje. Tako je svima postalo jasno da je to uzrok njihove smrti. Zato su svi stali blagoslivljati Gospodina, pravednog suca koji otkriva ono što je sakriveno. Zatim se pomoliše da bi se počinjeni grijeh sasvim oprostio. Plemeniti Juda opomenu vojnike da se čuvaju čisti od grijeha, jer sad vide što je zbog grijeha zadesilo one koji su pali. Nato je sabrao oko dvije tisuće srebrnih drahmi i poslao u Jeruzalem da se prinese žrtva okajnica za grijeh. Učinio je to vrlo lijepo i plemenito djelo jer je mislio na uskrsnuće. Jer da nije vjerovao da će pali vojnici uskrsnuti, bilo bi suvišno i ludo moliti za mrtve. K tome je imao pred ovima najljepšu nagradu koja čeka one koji usnu pobožno. Svakako, sveta i pobožna misao. Zato je za pokojne prinio žrtvu naknadnicu da im se oproste grijesi. (2 Mak 12, 38-46)


Post je objavljen 09.04.2007. u 11:32 sati.