Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/sabbys015

Marketing


















MISLIM SI ,FOL , JA SAM SRETNA

Mislim si, fol, ja sam sretna
jer me vise nis ne koci
kad mi nesto nije po volji
mogu reci "nece moci"
sto mi treba lako nadjem
ni is kuce ne izadjem
al djelovi mozga mi opet sanjaju
duhovi proslosti me opet proganjaju

a tak mi je bilo ljepo do sada
pravo olaksanje je kad umre svaka nada
a meni se opet dlanovi znoje
iz nepostojeceg razloga - mozda paranoje
emocionalnih se taman rjesila problema
svakom psihijatru bi rekla da ih nema
al meni se opet nedostiznost sanja
opet me djetinjasta misao proganja

ljudi bi rekli "ko da je mrtva, izgleda"
nije me smetalo sto mi se nis neda
bila sam najsretniji zombi na svjetu
i bolijo me za sve kuratz - na njihovu stetu
a dovoljna je bila asocijacija do dve
da me opet probudi i sjebe mi bas sve
u mislima opet jedna luda biljka plaha
al ovaj put me mori duplo veca doza straha

Mislim si, fol, ja sam sretna
jer me vise nis ne koci
kad mi nesto ni po volji
mogu reci "nece moci"
sto mi treba lako nadjem
ni is kuce ne izadjem
al djelovi mozga mi opet sanjaju
duhovi proslosti me opet proganjaju

opet mi se glava puni
hrpom mastovitih izljeva govana
moja preljepa nedavno preminula glava
opet je napadom patetike zatrovana
opet imam usrani smjesak na licu

mozda su u pitanju kalendarski dani
mozda je u pitanju sjecanje na krivoj strani
mozda je u pitanju mali visak dosade
mozda je u pitanju premali trosak posade
mozda se radi o sprdnji odozgora
mozda me hvata ljepa budna nocna mora
mozda sam nesto vidjela krivo i zabrijala
a mozda mi je mozak nabubrio i proklijo

Mislim si, fol, ja sam sretna
jer me vise nis ne koci
kad mi nesto ni po volji
mogu reci "nece moci"
sto mi treba lako nadjem
ni is kuce ne izadjem
al djelovi mozga mi opet sanjaju
duhovi proslosti me opet proganjaju

sanjaju i drugi
u to malo sumnje ima
gluposti na pameti
desavaju se svima
jer svima je bar malo glava
uvjerenjima zatrovana
a do nedavno sam dobro znala
da je to sve hrpa govana
i karina...
opet mi se na krivu rjec
sve dlake na licu najeze
opet se osjecam
ko pubertecko smece
mozak mi je tak divno stajao
al na zalost, ipak se krece
mogu pratit paranoju
vidit jesam li u pravu
mogu probat sve zatomit
i bit u nekom "govno" stavu
mozda bi se morala pravit
ko da nista nije bilo
al zivit bez razloga
s kamenom u plucima
vise mi se nebi htjelo

Mislim si, fol, ja sam sretna
jer me vise nis ne koci
kad mi nesto ni po volji
mogu reci "nece moci"
sto mi treba lako nadjem
ni is kuce ne izadjem
al djelovi mozga mi opet sanjaju
duhovi proslosti me opet proganjaju

centri za pamcenje mi opet sanjaju
misli na njega me opet proganjaju


Post je objavljen 07.04.2007. u 15:29 sati.