Marketing
ima trenutaka kada mislim da emo biti skupa dok nas cigare ne ubiju,a ima i onih kada mislim da neemo izdrat ni do sutra...trenutno je ovaj drugi osjeaj pa sam odluila ne spavati noas tako da sutra ne dodje tako brzo...6.4.2007,00:12
hodam,okreem se,grad pun ljudi a ja ih ne ujem ni ne vidim.gledam automobile,duane,tako su bezlini,kao da e ovoga trena nestati...ne osjeam nita,cijelu me proderao,iznutra,gdje najvie boli...i dok je kidao komadi po komadi,smjeio se,priao,bio sretan...suze su isuile a bol samo raste,prodire sve oko sebe,u meni....i dok me juer ubijao rijeima,nije rekao nita...i njegov pogled je bolio,a bio je na drugom kraju mog svijeta...osjeala sam da mu se ruke tresu,a tek sada sam ga vidjela...znala sam da ga ne boli kao mene,njega ne,on se smjeio....i dok je ispijao posljednju kap pan piva sjedei tamo gdje me prvi put poljubio,znajui da to vie nee moi,bio je sretan i nije mi nita reko...ak ni mobitel nije upalio,nije ni pokuavao saznati...i dok nije pazio na vrijeme kada e doi doma,ja sam leala,ekala,gledala i pokuavala vidjeti,opipavala,pokuavala osjetiti...ne,ne volim te,trenutno ne....nemogu...ali hou...opet...samo ekaj da zaspim i probudim se...moda uspjem...
Kreem
jer tamo je bolje.
letim
traim realnost.
ne vidim nita ispred sebe
tvoja slika me proganja.
odvedi me
slomi me
gledaj kako se raspadam.
tijelom prolazi bol,
ini se,nee nestati.
letim
traim realnost
neto to mogu osjetiti.
zar je to potrebno da oivim
ponovno diem....
odvedi me
slomi me
gledaj kako se raspadam.
Post je objavljen 06.04.2007. u 17:25 sati.