Marketing
I wanna feel his breath... And see his smile... I just wanna meet him... Do I ask too much...?
Ne mogu opisati kako se osjeam... Kao da u sebi nosim neto to ne mogu pustiti pa da mi bude lake. Znate ono, smijem se i sve, ali nisam ba presretna... Ne znam to se deava i zato mi ne moe biti onako kako elim, ako ne u potpunosti - barem malo...
I ne znam kakav je, a jako mi se svia. Nemam pojma to voli, ne znam nita o njemu, samo ime i neke uasno nebitne stvari... Ne znam na emu sam. Kako je to mogue...? Zato mi se to dogaa...? Toliko toga elim napraviti, a jednostavno nemam hrabrosti, na alost... A znam da u poaliti... Imam neopisivu elju da budem hrabrija, ali jednostavno ne mogu. Ponaam se onako kako ne elim, onako kako nikad nisam eljela... Imam osjeaj da neke stvari previe uzimam k srcu i onda postanem tuna, bezveze...
Znam da s nekim stvarima koje radim ostavljam dojam neozbiljne i djetinjaste srednjokolke... A nisam ba takva.
I znam da e svi koji su proitali ne znam koliko mojih prijanjih posteva mislit kako sam u zadnje vrijeme nestabilna i nekompetentna osoba (barem za neke odreene stvari...), i nee bit u krivu. Trenutno sam sposobna samo za neslane ale koje nemaju smisla i za pretvaranje da je sve u redu. Nadam se da e biti boljih dana i da u moi napisati da sam iznimno sretna i zadovoljna...
Zna onaj osjeaj kad ga prvi put vidi...
K'o da je izronio iz dalekog sna.
I neuspjeli pokuaj da mu se svidi...
Nemam sree ja...
Post je objavljen 04.04.2007. u 23:26 sati.