rose: četvrta, od sedam

(prethodni nastavak)

Morpheus je podigao Rose u naručje i zakoračio na četvrtu stubu.
Bila je to četvrta od onih posljednjih sedam stuba koje je još trebalo prijeći da bi se našli na dnu stubišta koje se spuštalo prema Hadu.

No, kad je Morpheus spustio Rose na tu četvrtu stubu, ona se odjednom našla ne na stubi ... već u kočiji s četveropregom konja, za koje je odmah znala da nisu u zemaljskim štalama odrasli.

Rose je stajala u toj dvokolici, do Morpheusa koji je držao uzde u rukama, a u zaprezi tih kola bila su četiri konja, jedan ljepši od drugoga.

Bio je to nebeski četveropreg: bijelac, riđan, zelenko i vranac.

Konji su stasom bili veći od zemaljskih konja, a Rose je procijenila da su snažni i vatreni, iako su stajali mirno poput okamenjenih konjskih statua. Duge su im grive padale niz vratove, a repovi nepotkresani bili. Sapi su im blistale, na bokovima su im svjetlucavom bojom bili ispisani znakovi, nekim neobičnim pismom koje Rose nije znala pročitati. Morpheus je to učinio za nju.

Bijelcu na jednom boku piše istok, a na drugome boku zora, rekao je Morpheus ...
A riđanu – jug i podne, zelenku – zapad i suton; vrancu – sjever i noć. Oni nebeske kočije vuku, od istoka na zapad, od juga na sjever ... od zore do noći ...

Rose je potom kočiju pogledala.
Ta kočija je bila dvokolica, nalik na rimsku quadrigu. Konji su bili upregnuti jedan do drugoga. Morpheus je u rukama držao dvije uzde koje su išle od krajnjih konja (lijevog i desnog), dok su dva srednja konja bila povezana jedan s drugim preko žvala, kožnim remenima primjerene duljine.

Quadriga u kojoj su stajali Rose i Morpheus ličila je na one kakve se viđaju na starom grčkom i rimskom novcu, te na dekadrahmama i tetradrahmama Sirakuze, gdje je takva zaprega simbolizirala pobjedu.

Uz prizor rimske zaprege u Roseinu su sjećanju izronili četveroprezi prikazani na spomenicima: brandenburška vrata, venecijanska triumfalna quadriga, quadriga s drezdenskog portala, prekrasni maramorni četveropreg iz akropolskog muzeja .... .

I Heliosove se i Apolonove zlatne quadrige sjetila, one koja svakoga dana nebeski svod prelazi, sunčev hod nebom vodeći ...

I kočija i zaprega u kojoj su Morpheus i Rose stajali, bili su veličanstveni, bogova dostojni. I zaista su nalikovali onim zapregama kojima su se bogovi nebesima vozili. Rose je pomislila kako takvom zapregom nije lako upravljati, no nije posumnjala u Morpheusovu vještinu.

A Morpheus se, kao da pogađa Roseine misli, nasmijao i rekao: Ne boj se, Rose, vještiji sam od Faetona.

Ta je legenda Rosei bila poznata.
Faeton, prelijepi sin Heliosov, izazvao je zavist Zeusova sina Epafa. Epaf u svađi Faetona nazva sinom smrtnika. Da bi dokazao kako je sin Heliosa, boga sunca, Faeton oca nagovori da mu uzde nebeskog četveroprega dade. Nevješt i preslab, izgubio je vlast nad moćnom zapregom kad se lakomisleno previsoko vinuo. Trag koji je nebom zaparao, u Mliječnu se stazu pretvorio. A ljutiti Zeus, munjom ga je s neba oborio, da još veću štetu ne učini.
I tako se Faeton u propast sunovratio.
Njegove sestre Helijade od tuge se u topole pretvoriše, a od suza njihovih jantar nastade.

Rose se sjetila priče, pa je razumjela Morpheusovu šalu, no tek kad je on zapregu pokrenuo, shvatila je koliko je vješt u njezinu upravljanju.

Nebeski su konji pojurili, a quadriga se u trenu s tla uzdigla i vinula u visine.
Veličanstveni su konji, osjećajući Morpheusovu snagu, slijedili njegove komande te se kočija dizala sva višlje i višlje, prolijetajući kroz oblake.

A onda je, na Roseino zaprepaštenje, quadriga sletjela na jedan od oblaka.

Morpheus je Rose uzeo za ruku te joj pomogao iskoračiti iz dvokolice.
Na sredini oblaka uzdizala se litica, a u stijeni je bila istesana niša. Kada su joj Morpheus i Rose prišli, Rose je u toj niši, na polici vidjela gnijezdo ispleteno od zlatne slame.
U gnijezdu su ležala jaja, načinjena od dragocjenog kamena.

I Rose je odmah počela prepoznavati drago kamenje od kojeg su jaja bila načinjena. Bio je tu jantar, žut poput meda, ružičasti rozenkvarc, prozirni gorski kristal, mutni opal ...

Rose je dobro poznavala značenje svakog od njih.

Jantar je iscjelitelj koji uklanja negativnu energiju, pomaže onome koji ga nosi da ostvari svoje želje.
Rozenkvarc ljubav donosi i bolno srce liječi.
Gorski kristal rasvjetljava i pomaže u ostvarivanju dobrih namjera i ispravnih postupaka.
A opal je kamen ženske naravi, proturječnih moći i značenja.
Nositelju može donijeti zdravlje, povećava mu snagu pogleda i uma, no ako ga pogrešna osoba nosi, može joj nesreću donijeti, pa će nositelj zajedno s tim kamenom gubiti sjaj, blijediti i slabiti i na kraju se ugasiti.

Jedan izaberi ... rekao je Morpheus Rosei ... samo jedan smiješ uzeti.

Rose je bila u nedoumici. Koji izabrati?

Ruka joj je već posegnula za gorskim kristalom, a onda su joj prsti sami od sebe opal dodirnuli.
Jer Rose je taj kamen posebno privlačio, iako ga nikada nije kupila niti nosila.
Njezina joj je baka, koja ju je o značenju dragog i poludragog kamenja poučavala, rekla jednom kad je Rose, još kao djevojčica, zaželjela privjesak od opala:

Ne, Rose ... nešto drugo izaberi ... nježno plavi akvamarin, tamno plavi safir ili lapislazuli, također plav ... to tebi pristaje. Ne i opal, Rose ... jer to je kamen koji ti nesreću može donijeti.

Sjetivši se bakinih riječi, Rose je povukla prste, kao da se na opal opekla.

I tako je stajala nad gnijezdom od zlatne slame i zagledala jaja od dragoga kamena, kolebajući se i premišljajući što da odabere. Tada je vidjela da među tim savršeno uglačanim jajima od dragog kamena i peti kamen leži, među njih četiri.
Bio je to obični, poveći riječni oblutak.

Rose ga je podigla i stavila na dlan.
Osjećala je strukturu i težinu tog oblutka, promatrala tanke bijele žilice koje su prožimale taj sivkasti rječni oblutak.
Podigla je pogled da vidi Morpheusovu reakciju, da vidi kako će on njezin izbor procijeniti.

Kad je pogled podigla, vidjela je da ni ona ni Morpheus više nisu na oblaku.
Nestalo je je nebeske quadrige i čudesnog četveroprega.
Morpheus i Rose stajali su opet na četvrtoj stubi.

No, na Roseinu je dlanu još uvijek bio onaj riječni oblutak što ga je odabrala među dragim kamenjem položenim u gnijezdo od zlatne slame, tamo gore na oblaku, kamo je nju i Morpheusa odvezla nebeska quadriga koju je vukao četveropreg.

U ruci joj je bio peti kamen, a peta je stepenica čekala da na nju zakorače.
Morpheus i Rose, Rose i Morpheus.

Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.

(nastavak slijedi)

Sebastiano RICCI: Fall of Phaeton (Faetonov pad)
Oil on canvas
Museo Civico, Belluno

Post je objavljen 30.03.2007. u 23:59 sati.