Marketing
Čuvari državne torte
Dubrovnik, ljeto 1997.
Zbor Ivan Goran Bregović gostuje na Dubrovačkim Ljetnim Igrama i pjeva Beethovenovu devetu
U sastavu zbora se uz 95% pristojnih, kulturnih i glazbeno obrazovanih mladih intelektualaca našao i poneki sluhist te zajebant koji bi svojim odudaranjem od savršene slike mladog Skojevca udarnika dodavao mrvicu, ponekad toliko potrebne životne radosti
Među njima je bilo i sedam-osam luđaka, danas priznatih i cijenjenih ljudi koji su tih dana, osim što su mogli, htjeli i znali fino popit, bili i spremni na svakakve pizdarije
I tako su trbuhom za gemištom, prije samog koncerta upoznali i slikali s Goranom Višnjićem
Jedan od nas je išao s njim u razred, a čovjek ničim izazvan povuko rundu Amstela u limenci i definitivno ponašao kao da je i dalje s Josom u razredu - bez preseravanja i dizanja nosa
Čak se i nasmijao na moju provokaciju jel mrknio Madonnu
Inače, žene, u prirodi je još zgodniji!!!
Tako smo izdani od strane gazde (nije sredio klopu i cugu nakon koncerta) naletili i na party na koji nisu bili pozvani – onaj gradonačelnikov za fine guze
I ranije je ista ekipa ulazila krišom na mjesta na kojima im objektivno nije bilo mjesto (EXPO Lisabon, lupanje Tuđmana po ruci, Mile okidaj... jesam vam pričao o tome?), a ovaj put smo se ušvercali zahvaljujući jednoj divnoj dubrovčanki i našem, nesvakidašnjem dres-kodu
Naime, bili smo obučeni u bijele šulje i crne hlače – identično kao i konobari na partiju
Tako se, kad smo ušli i shvatili koliko je gužvovito, Zvone i sjetio da bi mogli umjesto vina na čašice preć na vino na litre
Zaletio se do šanka s konobarima, malo zaklonio lice i rekao: "Daj par butelja da odnesem na drugi šank"
Tip je od gužve mislio da je jedan od njihovih i dao mu boce gdje stvar prelazi pod našu kontrolu
Jer je Zvone ostavio par boca na jedan stol na kojem je bila i velika torta povodom pedesete obljetnice Festivala
Kako su se boce gomilale, stavili smo ih pod stol
Ta, netom ismišljena igra s donošenjem boca nam se svidjela i krenula (svi smo se izredali), pa je nakon dvadesete butelje došlo do zanimljive situacije
Dakle, dva tipa u šuljicama, hlačama na crtu i pišmevrit kravatama stoje ispred stola s tortom na vrhu i 5-6 butelja ispod njega, a ispred njih stane mlada majka s djetetom
Majka upita jednog od dvojice zapričanih: “Oprostite gospodine, kad ćete početi rezati tortu?”
Ovi se u čudu pogledaju i jedan od njih provali: “Gospođo, tortu će načeti predsjednik države. Mi smo ovdje da je čuvamo”
“Pa kad će doći predsjednik?”
“Ne znam, mi smo samo čuvari”
"Ali dijete bi torte!"
"Žao mi je, neka jede sendviče"
Naravno da su ostale budale iz ekipe odmah prihvatile igru i bogami smo dobrih sat i pol na sve moguće načine dvojica po dvojica čuvali tortu od svih prisutnih
Kad bi nekog zbunili, rekli bi da se zajebajemo i da glumi s nama
Čak i najavili dolazak predsjednika u helikopteru, dok se nije sav bijesan pojavio umjetnički direktor i rekao da ko smo mi i da on nije postavio nikakve čuvare
Onda je Doktor rekao da smo mi specijalne postrojbe iz Banskih Dvora zadužene za čuvanje državne torte i pružio mu mobitel da razgovara s predsjednikom
Onda se maknuo
Vrag budalama nije dao mira pa su još grčevitije branili tortu svojim tijelima (ali uvijek dvoje po dvoje dok se ne bi neko upišo od smijeha pred oko 1000 uzvanika), sve dok direktor nije umočio prst u tortu i zaurlao: “Evo vam torte, jedem vam tortu. Jebala vas i torta i predsjednik”
A njegova supruga zabrinuto rekla: “Oime, nisam ga 40 godina čula da je opsova!”
Tu je sve puklo od smijeha jer je on jedini koji nije skužio zajebanciju (čak je i Siriščević držao stražu jedno vrijeme) pa smo se razbježali
S buteljama, naravno
Kasnije sam napravio gaf koji je svojstven samo meni
Prolazili smo Stradunom i vidjeli veliku gužvu
Probili smo se do centra gužve i skužili razlog - Višnjića kako pijucka nešto iz čaše, a oko njega stotine žena u pozi "slinim, curim, a klito mi bridi"
I skuži mene Višnjić i kaže: “Alo Riba”
A ja mu odvratim: “Alo Filipe!”
Shvatim da sam tog trena najpopularnijem Hrvatu i čovjeku u Dubrovniku, nakon što se on sjetio mog - profulao ime, i odvalim se smijat…
A mogli smo ružit…
Nije da nismo i bez njega
Sjećam se da sam ispao vagina u očima cimera Zelje jer sam u ta 4 dana spavao puna dva sata više od njega
On, naime ta četiri dana – nije spavao…
Prošlo je deset godina
Niko od nas više nije u zboru
Zbor se uštoglio
Uozbiljilo se i među nama, jedan je na telki, drugi u školi, treći u HT-u…
Jedan od te slavne sedmorke, od tih Čuvara Državne Torte o kojima je pisao i Dubrovački List (“Tko su tajanstveni Čuvari Državne Torte?”) bio je i on
Doktor
Bule
Mengele
Ili kako god smo ga zvali tih godina a i puno kasnije
Doktor je umro u ponedjeljak
Zbog tog dana u Dubrovniku kojem smo se smijali godinama, a i onih u Lisabonu, Grazu, tulumima u njegovom stanu, maskenbalima na Opatovini, danima kad mi je sredio da budemo pokusni kunići za teške i slatke studentske pare i još milijardu stvari koje ti dođu u mozak onda kad je prekasno, a ne onda kad prolaziš kraj njegove zgrade i IMAŠ vremena za kavu – Doktor će uvijek biti s nama
Prijatelju, vidimo se jednog dana gore na pivi
Moj je red
Post je objavljen 29.03.2007. u 14:15 sati.