Pregled posta

Filmske legende: Jean Claude Van Damme

Ponukan njegovim nedavnim dolaskom u Hrvatsku, gdje je na osobni poziv došao u posjetu našem poznatom fajteru Mirku "Cro Cop" Filipoviću koji je upravo u njemu pronašao svoj uzor kao mladić i počeo se baviti borilačkim vještinama, odlučio sam ovaj tekst posvetiti, meni osobno uz Clinta Eastwooda također najvećem dječačkom heroju i idolu, čovjeku zbog kojeg sam i zavolio film, a posebice akcijski žanr i borilačke filmove. Radi se naravno o Jean Claude Van Dammeu. Tekst je malo poduži, možda i najduži koji sam napisao o nekom glumcu, no htio sam obuhvatiti sve aspekte njegove karijere i dati vam potpuni uvid u tog pomalo podcijenjenog "glumca".



Djetinjstvo, odrastanje i sportski uspjesi



Jean Claude Van Damme, pravim imenom Jean-Claude Camille François Van Varenberg, rođen je 18. Listopada 1960. godine u Sainte-Agathu u Berchemu u Belgiji, te se kasnije sa obitelji preselio Brisel. Njegov otac, Eugene Van Varenberg je bio računovođa po zanimanju, a kasnije i prodavač cvijeća u supruzinoj cvjećarni. Njegova majka, Eliana Van Varenberg je naime bila vlasnica cvjećarne u Briselu. Inače, Van Damme je bio drugo dijete u obitelji, te ima stariju sestru Veronique Van Varenberg. Njegova životna priča o uspjehu se s današnje perspektive čini gotovo nemogućom i čudesnom, te se može opisati kao priča o ostvarenju Američkog sna kakve se viđaju samo na filmu. Van Damme je naime bio prilično žgoljavo, mršavo i nisko dijete plave kose sa velikim "pepljarkama" na licu (za one koji ne znaju, to su vam one ogromne naočale sa velikim okvirima i debelim staklima), te tada vjerojatno nitko ne bi bio rekao da će se to "ružno pače", mršavo dijete štreberskog izgleda pretvoriti u "labuda", odnosno stasitog i fizički iznimno dobro građenog mladića, uspješnog športaša, majstora borilačkih vještina, te zvijezdu akcijskih filmova. Čak je i sam Van Damme jednom priliko izjavio kako je pravo čudo to što je sve ostvario u životu s obzirom da je bio mršavo dijete sa ogromnim naočalama. No također je nadodao kako to nikada ne bi bio uspio u Belgiji, te kako je sve svoje snove ostvario zahvaljujući dolasku u Ameriku.
Borilačkim vještinama se je počeo baviti sa 11 godina, i to prvenstveno zahvaljujući svom ocu koji ga je upisao na tečaj karatea (japanski - prazna ruka; goloruka borba), jer se nadao da će mu to pomoći da ojača svoje mršavo tijelo, ali i da mu digne samopouzdanje. Započeo je sa Shotokan karate stilom (shoto - tigar; kan - kuća), a kasnije je još proučavao i trenirao Kickboxing, Taekwon-Do te Muay Thai. Jednom priliko je izjavio kako su njegovi treninzi bili veoma slični onima iz njegovog filma "Kickboxer", krajnje iscrpljujući i naporni. No trud i napor mu se isplatio, te je s vremenom zaslužio i crni pojas u karateu i natjecao se 1979. na Europskom profesionalnom karate natjecanju u srednjoj kategoriji, gdje je nokautirao tada dva najbolja karate borca u svijetu, Straussa u roku od 18 sekundi, te Leibmana u prvoj rundi i osvojio naslov šampiona, te ujedno zadivio sve sa svojim jedinstvenim letećim kružnim udarcem za 360 stupnjeva (japanski - ushiro uru mawashi tobi geri) koji mu je kasnije u filmovima postao i svojevrsni zaštitni znak, kao i tkz. "špaga". Iste te godine otišao je u Ameriku na Svjetsko Prvenstvo u karateu, gdje je došao do finala ali tamo tijesno izgubio, da bi nekoliko mjeseci kasnije, u uzvratnom meču tog istog protivnika porazio u roku od dvije minute. Kada je postao svjetski poznata zvijezda mnogi su mu osporavali te uspjehe, tvrdeći da je najobičnija varalica, a Svjetski Šampion u Kickboxingu Don "The Dragon" Wilson ga je čak izazvao na javni meč i ponudio mu 100 000$ da uđe s njim u ring.
No Van Damme je odbio njegov izazov riječima da je to najobičnija (Willsonova) predstava za javnost kako bi skrenuo pažnju na sebe. Istina je bila zapravo ta da se je Van Damme imao kick-boxing karijeru, i to veoma uspješnu ali u Europi, te se je borio pod svojim originalnim prezimenom, Jean-Claude Van Varenberg. Njegova karijera u tom sportu je trajala jako kratko pošto se je posvetio filmu. Također u među vremenu se je počeo baviti bodybuildingom, kako bi još više "izgradio" i očvrsnuo svoje tijelo, te je svojevremeno mogao na benchu (klupi) diči 166 kg., a osvojio je i titulu Mr. Belgije. Mnogo puta je izjavio kako je iznimno ponosan na svoje tijelo, te da nema nikakvih problema sa pokazivanjem golotinje na filmu. "Ako imam što za pokazati, zašto to ne bi pokazao" rekao je jednom. Sa 16 godina napušta školu te se počinje baviti klasičnim baletom, kojeg je učio pet godina. Ali ni treniranje baleta baš nije bilo lagano, pa je jednom priliko izjavio kako je balet umjetnost, ali ujedno i jedan od najnapornijih sportova. "Tko preživi treninge za balet, može preživjeti treninge za bilo koji drugi sport" rekao je jednom prilikom. Kako je u među vremenu postao prilino slavan u domovini, uspio je sa 18 godina otvoriti svoju teretanu u Brieslu, "California Gym", a i slavna pariška Opera mu je ponudila profesionalni angažman.

Neuspješni početak filmske karijere



No Van Damme ih je odbio želeći se fokusirati samo na borilačke vještine, a ni posao sa teretanom nije dugo trajao, iako su mu navodno mjesečni prihodi bili i do 15 000$., te ju je uskoro zatvorio jer se zainteresirao za film. Naime, zahvaljujući svojoj sportaškoj slavi, dobio je priliku da se pojavi u francuskom filmu "Rue Barbare" koji se pojavio pred publikom tek 1983. što ga je zainteresiralo za glumu. Negdje u to vrijeme svoje prezime Van Verenberg je zamijenio sa prezimenom Van Damme. Izjavio je jednom prilikom kako je to prezime preuzeo od jednog očevoga prijatelja, pošto je zvučalo mnogo čvršće, jače, krače i manje komplicirano od njegovog originalnoga prezimena Van Varenberg. A upravo je i zahvaljujući tom očevom prijatelju sa 19 godina otišao u Hong Kong, kako bi tamo ostvario ili glumačku karijeru ili karijeru foto modela. No, osim što je bio potpisan kao koreograf borilačkih scena u nekoliko beznačajnih filmića, neki veći uspije tamo nije ostvario, te je shvatio da svoju sreću treba potražiti negdje drugdje.
Tada se je 1981 odlučio preseliti u Ameriku, točnije Los Angeles, Hollywood, ne bi li tamo ostvario svoj "Američki san". Došao je navodno u Ameriku sa 7 000$ u džepu, te nije znao ni riječi Engleskog, samo Francuski i Flamanski (zanimljivo, danas govori Engleski, Francuski, Španjolski, Flamaski te Njemački). No ni tamo s početka nije imao baš pretjeranog uspjeha, naime pet godina se je bezuspješno pokušavao probiti u svijet filma. Uzeo je u među vremenu satove engleskoga (iako je jednom izjavio kako je naučio engleski gledajući crtanu seriju "The Flintstones"), spavao u autu te obavljao raznorazne poslove; konobario, postavljao sagove, dostavljao pizzu, vozio limuzinu, a zahvaljujući tada velikoj akcijskoj zvijezdi Chucku Norrisu, dobio je i posao izbacivača u jednom noćnom klubu, te je bio njegov sparing partner, trener i stuntman u filmu "Missing in Action". Uspio je 1984. pridobiti i malu cameo ulogu gay autostopera u filmu "Monaco Forever", gdje je dobio priliku i demonstrirati na kratko svoje znanje borilačkih vještina, te je bio kreditiran kao "karate man", a pojavio sa također u ne zamjetnoj ulozi, gotovo kao statist i u filmu "Breakin'", u sekvenci breakdancea. Naredne godine, 1985. je uspio pridobiti i malo veću ulogu negativca Ivana Krushenskya u niskobudžetnom filmu "No Retreat, No Surrender" redatelja Coreya Yuena, danas najpoznatijeg po režiji iznimno dobro prihvaćenog akcića "Transporter". Glavnu ulogu u tom danas i pomalo zaboravljenom filmu je odigrao nepoznati Kurt McKinney. No sve to je prošlo bez ikakvoga većeg uspjeha ili odaziva u javnosti. Inače, za tu ulogu je Van Damme dobio mizernih 1250$ a snimanje njegove role je trajalo svega pet dana.
Također, "legenda govori" ili točnije, tako piše u autobiografiji poznatog hrvača Jessea Venture da je 1987. upravo Van Damme bio u kostimu poznatog aliena, i vjerojatno najopasnijeg i najjačeg Schwarzeneggerovog neprijatelja, "Predatora". No, to je bilo samo na kratko, jer je Van Damme bio iznimno nezadovoljan tom ulogom pošto je cijelo vrijeme morao nositi težak i neudoban kostim. A njemu u korist nije išla ni nesnošljiva vrućina i džungla koja ih je okruživala pa se je navodno nekoliko puta i onesvijestio zbog vrućine. Također, bio je ne zadovoljan time što mu se u filmu neće vidjeti lice u cijelom filmu te je napustio produkciju, iako ne ki kažu i da je dobio otkaz ili da je bio zamijenjen kada je izgled lika promijenjen, čemu želite više vjerovati. Njega je kao što je dobro poznato zamijenio mnogo višlji Kevin Peter Hall (Van Damme je inače visok "svega" 1.78 m, i tako niži od Schwarzeneggera), a u igru je uletio i Stan Winston sa svojim dizajnom odijela. Van Damme je jedom prilikom izjavio da nimalo ne žali zobg toga što nije sudjelovao na tom projektu. Inače, 1985 se je i vjenčao po prvi puta, sa Cynthiom Derdian koju je upoznao dok je radio u stolarskoj radionici njezinoga oca. No iste te godine su se i rastali. Iako nije nikako uspijevao pokrenuti svoju filmsku karijeru, ipak nije htio odustati, i tada se u sve to upleo mogli bi smo to tako nazvati "prst sudbine".

Zvijezda je rođena!



Naime, te iste 1987. godine, kada je odustao od "Predatora", Van Damme je na ulici ispred nekog restorana na Beverly Hillsu sasvim slučajno ugledao Menahem Golana, uz Yorama Globusa tada glavnog čovjeka producentske kuće Cannon Pictures koja je 80-ih godina bila poznata po štancanju akcijskih filmovima B produkcije, između ostaloga i naslove kao što su "Masters of the Universe", "The Texas Chainsaw Massacre 2", "Cobra" itd. Prišao mu je samouvjereno i na licu mjesta demonstrirao svoje znanje borilačkih vještina. Između ostaloga izveo je i svoj poznati već spomenuti leteći kružni udarac za 360 stupnjeva, i to tik iznad Golanove glave. Golan je naravno bio i više nego impresioniran viđenim, a da stvar bude još bolja, baš je u to vrijeme tražio svježe lice za svoj novi film "Bloodsport". Chuck Norris, njegova tada najveća zvijezda je bio već prestar za tu ulogu, a Michael Dudikoff, koji je već iza sebe imao filmove kao što su "American Ninja" i "American Ninja 2" je pak bio previše poznat. Nakon demonstracije na ulici, Golan je bez razmišljanja ulogu dodijelio Van Dammeu, i tako je započela jedna uspješna karijera velike zvijezde akcijskog filma 80-ih i sredine 90-ih. Radnja filma je bila jednostavna, ali bazirana na istinitoj priči Franka Duxa koji je bio jedini zapadnjak koji je ikada pobijedio na tajnom turniru borilačkih vještina u Hong Kongu na kojem se okupljaju najbolji borci iz cijeloga svijeta.
Budžet je iznosio tada a bome i danas mizernih 1,5 mil.$, te je film bio u cijelosti snimljen u Hong Kongu, a Van Damme je za svoju ulogu dobio ovaj puta malo veću svotu nego u slučaju "No Retreat, No Surrender", točnije 70 000$. A toliku plaću je imao ujedno i na sljedećih šest filmova. No, kada je film bio snimljen, bio je toliko loš da su ga producenti odlučili staviti u ladicu na neko vrijeme. I tko zna da li bi ga uopće ikada prikazali da se Van Damme sam nije bacio na premontiravanje filma i zamolio producente da ga ipak prikažu. I nakon što su pogledali njegovu verziju, odlučili su ga ipak prikazati. Prvo u Maleziji i Francuskoj, a zatim i u Americi, te je film svoju Američku premjeru doživio u proljeće 1988. godine.I tada se dogodilo pravo malo čudo! Film je naime postao veliki kino hit, zaradivši tada enormnih 30 mil.$ u cijelom svijetu, a Van Damme je postao takoreći preko noći velika zvijezda i miljenik publike koja je u njemu vidjela novog Bruce Lee-a, jer ga je krasila jedna specifična gracioznost pokreta, a koju može zahvaliti spoju baleta i karatea. Kritičari naravno nisu bili nimalo impresionirani, te je Van Damme čak zaradio nominaciju za Zlatnu malinu u kategoriji Najgore nove zvijezde. No, film je s vremenom zarado status kultnog ostvarenja u domeni žanra te se smatra jednim od najboljih borilačkih filmova ikada snimljenih, te je uvelike pridonio popularnosti borilačkih vještina kod publike. A kasnije je uslijedilo i mnoštvo loših kopija. Film je ostao zapamćen po izvanrednoj završnoj borbi između Van Dammea i Bolo Yeunga, s koji je kasnije surađivao još jednom na filmu "Double Impact", a koja se smatram jednim od njegovih najboljih filmskih okršaja. Inače, u tom filmu je jednu od prvih uloga ostvario i tamnoputi glumac Forest Whitaker koji je nedavno osvojio Oscara za najbolju mušku ulogu.
Također valja spomenuti kako su Frank Dux i Van Damme postali veliki prijatelji nakon tog filma, te je Dux čak hodao s njegovom šurjakinjom. Naime, 1986. se je Van Damme oženio po drugi puta sa Gladys Portugues koja je inače bila bodybuilderica a s kojom je imao i dvoje djece, Kristophera (1987) i Biancu (1990). No, njihovo prijateljstvo je bilo lagano poljuljano nakon što Dux nije dobio posao koreografa borbi u narednim Van Dammeovim filmovima "Lionheart" i "Double Impact", a čaša je prelivena 1996. godine, kada je Dux tužio Van Dammea jer mu ovaj navodno nije isplatio honorar za suradnji na filmu "The Quest". Niame, Van Damme i Dux su planirali snimiti najveći borilački film ikada snimljen, "The Kumite", te je Van Damme navodno obećao Duxu 2.5 posto od zarade filma. Dux je napisao scenarij, ali film nikada nije bio snimljen. Da bi kasnije jedan drugi scenarist preradio taj scenarij, promijenio naslov, a Universal producirao film. Dux je na kraju dobio samo 50 000$ za prvotnu verziju scenarija, i akreditaciju na početku filma "story by". Suđenje je trajalo nekoliko godina, te je bilo prepuno međusobnih optužbi. Dokazi su na kraju zagubljeni u potresu a Dux je izgubio parnicu. No vratimo se mi na daljnju Van Dammeovu filmski karijeru koja je u biti tek započinjala.

Lavlje srce u osvetničkom pohodu



Nakon velikog uspjeha filma "Bloodsport" Van Damme je dobivao ulogu za ulogom, iako je kvaliteta filmova varirala. Tako te iste 1988. nastupa u filmu "Black Eagle" gdje je ponovno igrao negativca, Rusa Andreia. Bio je to daleko slabiji film od "Bloodsporta" koji je gotovo nezamjetno prošao kod publike, ali mu je pružio priliku da se suprotstavi velikom japanskom majstoru karatea, Sho Kosugiju, poznatom po nastupu u mnogobrojnim filmovima o Ninjama iz 70-ih i 80-ih godina. Za 2008 mu je najavljen film "The Return of the Ninja". Na kraju je Van Damme poginuo, ali ne u borbi već pod oštricama brodskog propelera. Radnja tog filma se je inače bavila hladnim ratom, te je pratila Ruskog agenta KGB-a (Van Damme) i agenta CIA-e (Kosugi), poznatog pod tajnim imenom Black Eagle/Crni Orao u njihovoj međusobnoj utrci i potrazi za 50 mil$ vrijednim avionom koji se je srušio negdje u sredozemnom moru, a u kojem je bio tajni laserski uređaj za praćenje. Nakon tog gotovo beznačajnog filmića Van Damme 1989. nastupa u niskobudžetnom post apokaliptičnom akciću "Cyborg" redatelja Alberta Pyuna, koji se dosta često bavio kiborzima u svojim SF filmova B produkcije kao što je npr. "Nemesis" serijal. Bila je to s današnjeg gledišta loša i pomalo trash kombinacija "Terminatora" i "Mad Maxa", ali koja je nudila nekoliko "dobrih fora", kao što je npr. završna borba koja je bila iznimno nasilna i krvava kao uostalom i cijeli film. Bodycount je naime iznosio 28 ljudi. Van Damme je tu glumio lutalicu i otpadnika Gibsona, koji luta svijetom koji je razoren nuklearnim ratom te je prepun boleština, luđaka i anarhije. Gibson sasvim slučajno dobiva zadatak da zaštiti ženskog kiborga, koji u mozgu čuva formulu za lijek protiv nove vrste kuge. No problem je u tome što tim predjelima zemlje pustoši grupa podivljalih ljudi poznata pod imenom "Gusari Kanibali" s kojima se on mora sukobiti da bi odveo kiborga na sigurno. Film je na kraju zadovoljio samo njegove najveće fanove, iako i nije tako loše napravljen s obzirom na budžet i godine kada je nastao. Inače, tijekom snimanja tog filma, Van Damme je sasvim slučajno prilikom snimanja jedne akcijske sekvence mačevanja iskopao oko jednom od kaskadera i završio zbog toga na sudu.
Nakon toga izleta u SF, Van Damme se te iste 1989. vraća borilačkom žanru i snima za to vrijeme uz "Bloodsport" svoj najkvalitetniji film "Kickboxer" kojim je ponovno osvojio publiku. "Kickboxer" je bio njegov svojevrsni "Rocky", dramatična priča o mladiću čiji brat, Američki prvak u kickboxu nastrada i biva paraliziran od strane tajladskog šampiona, nakon što mu ovaj zada seriju zabranjenih udaraca. Njegov brat, kojeg je glumio Van Damme se tada dadne na mukotrpno treniranje kickboxinga kod ostarjeloga i malo opićenoga thai majstora kako bi mogao ući u ring sa čovjekom koji je kriv za nesreću njegovog brata, tajlanskim šampionom Tong Po-om i osvetio se. Taj film je baš kao i "Bloodsport" potaknuo i nadahnuo mnoge da se počnu baviti borilačkim sportovima, pa čak je i već spomenuti Mirko "Cro Cop" Filipović u pravo u tom filmu pronašao svoje nadahnuće da se počne baviti borilačkim vještinama. Film je odlično kombinirao dramske elemente, lagani humor i odlične borilačke sekvence, od kojih se svakako najviše izdvaja odlična finalna borba, koja se također svrštava među sam vrh njegovih filmskih okršaja. Film je kasnije doživio i nekoliko mnogo lošijih "direct-to-video" nastavaka, u kojima Van Damme na svoju sreću nije nastupio.
Naredne, 1990. godine uslijedio i njemu osobno najdraži te općenito jedan od popularnijih filmova među fanovima, "Lionheart" kod nas preveden kao "Lavlje Srce", a poznat je još i pod naslovima kao što su "A.W.O.L.: Absent Without Leave", "Wrong Bet" ili "Lyon". Taj film je ujedno označio početak suradnje sa danas dobrim prijateljem, redateljem Sheldonom Lettichem, s kojim je kasnije sa jednakim ili malo manjim uspjehom surađivao još tri puta. Iako se je film bavio underground borbama, bila je to prvenstveno (socijalna)drama, a tek onda borilački film. Radnja je pratila Lyona Gaultiera, Francuskog legionara koji saznaje da mu je brat poginuo. A nakon što ga nadležni ne žele pustiti kući, da ode na sprovod, on bježi iz Legije stranaca iz Sjeverne Afrike i odlazi u Ameriku, bez novaca i bez odječe te tamo saznaje da bratova žena koja ima i kćer jedva spaja kraj sa krajem. Da bi joj pomogao i zaradio novac, on upušta u underground borbe. Scenarij je napisao sam Van Damme, zajedno sa Lettichem, te bi se moglo reći da u njemu ima i nekih sitnih autobiografskih elemenata, kao što je taj dolazak u Ameriku bez novaca, gdje se gl lik tada zahvaljujući svom umjeću borilačkih vještim probija prema vrhu. U tom filmu je čak i Van Dammeova limitirana glumačka sposobnost došla do izražaja, te je odigrao jednu prirodnu i emocionalnu ulogu kojoj je dokazao da nije samo razbijač, već da ima i svoju emocionalnu stranu.

Procvat karijere početkom 90-ih



Nakon tog filma, "Lionheart", početkom 90-ih njegov status tada najveće zvijezde borilačkih filmova je bio ustoličena i da tako kažem, "zacementiran", te sve što je uslijedilo je bilo samo čisti dokaz toga. Naime, Chuck Norris je tada već polako počeo nestajati sa mainstream scene, filmovi su mu postali manje kvalitetni i manje zamijećeni te se uskoro bacio u Tv produkciju ( "Walker: Texas ranger" ), Dudikoff je nestao u moru filmova i zvijezda B produkcije, a Lundgren nije ni izašao nikada iz "tog mora", od Jackie Chana i Jet Li-a nije još bilo niti traga niti glasa u Zapadnom svijetu, te mu je u to vrijeme jedina konkurencija zapravo bio Steven Seagal, no on je isto bio inferiorniji naspram Van Dammea, jer je njegov glumački "talent" bio daleko više limitiran, zapravo, nije ga ni imao, a i ispostavilo se da su svakom filmu zapravo igra jednu te istu ulogu, pa je ubrzo i on "potonuo" u B produkciju, a i stil borbe im je bio drugačiji, te je Van Damme bio daleko atraktivniji publici zbog svojih svojstvenih gracioznih nožnih akrobacija. Odmah nakon "Lionhearta", te iste godine Van Damme snima akcijski triler sa borilačkim vještinama "Death Warrant", kod nas preveden kao "Nalog za smrt". Bio je to slabiji film od prethodnog naslova, ali je po običaju nudio ono u čemu je Van Damme najbolji, odlične borilačke sekvence (ponovno se posebno izdvaja završna borba). Van Damme je u tom filmu glumio policajca Louisa Burkea koji je infiltriran pod krinkom da je kriminalac u zatvor kako bi tamo otkrio tko je dogovoran za niz brutalnih ubojstava među zatvorenicima. U to vrijeme su inače ti zatvorski filmovi bili iznimno popularni ( "Lock Up", "Tango & Cash" itd.), pa je i on dao svoj obol tom pod žanru. Film i nije bio baš najbolje prihvaćen, ali bio je sasvim gledljiv.
Unatoč tom blagom neuspjehu, ubrzo napokon ulazi u A ligu, te narednih nekoliko godina surađuje sa nekoliko danas iznimno poznatih, priznatih i cijenjenih redateljskih imena kao što su Roland Emmerich, John Woo i još neki koji su se probijali u Hollywood upravo preko Van Dammea. No, prvo 1991. godine ponovno surađuje sa Sheldonom Lettichem i snima odličan akcijski film "Double Impact", kod nas poznat kao "Osveta blizanaca", u kojem je po prvi puta odigrao dvostruku ulogu. Kao što je dobro poznato, kasnije je još tri puta igrao dvostruku ulogu, prvo u filmu "Timecop" 1994., zatim u filmu "Maximum Risk" 1996., te u filmu "Replicant" 2001. Na sveopće iznenađenje mnogih, taj film se je ljeta 1991. godine premetnuo u veliki box office hit i zaradio pristojnih 30-ak mil.$ samo u Americi, dok mu je sveukupna svjetska zarada naravno bila još i veća. Van Damme je u tom filmu kao što rekoh igrao dvostruku ulogu, braću blizance čini roditelji bivaju ubijeni od strane kineske mafije, Trijade, a njih dvojica razdvojeni da bi ih se zaštitilo, te oni odrastu na različitim strana ma svijeta. Jedan u Americi, kao pristojni i obrazovani mladić, a drugi u Hong Kongu, gdje je postao sitni lopov kojeg život nije mazio. Nakon 25 godina, oni saznaju jedan za drugoga, te se nakon početnih razmirica ujedine kako bi osvetili svoje roditelje. Da je film bio tehnički i više nego pristojno odrađen, čak i za današnje standarde je slaba je riječ. Krasile su ga odlične akcijske sekvence, posebice sekvence tučnjava od kojih se ponajviše izdaja borba Van Dammea protiv Van Dammea, te borba Van Dammea protiv Bolo Yeunga, s kojim je kao što sam već spomenuo bio surađivao na filmu "Bloodsport". Tim uspjehom mu je put u A produkciju bio širom otvoren (inače, valja spomenuti kako je film producirao ni više ni manje nego Michael Douglas).
Već sljedeće godine, 1992. Van Damme snima svoj do tada najskuplji i najraskošniji film "Universal Soldier". Meni osobno jedan od tri njegova najbolja filma. Budžet filma je iznosio tada enormnih 23 mil.$ za Van Dammeov projekt, a Van Damme je za svoj nastup ovaj puta dobio 1,5 mil.$. Produkciju filma je potpisao Mario Kassar, poznati član producentskog tandema Kassar/Vanja koji su preko svoje kompanije Carolo Pictures producirali bezbroj odličnih akcijskih uspiješnica kao što su "Total Recall", "Treminator 2", "Cliffhanger", "Red Heat" i još mnoge druge naslove, dok je režija pripala tada nepoznatom njemačkom redatelju Rolandu Emmerichu, koji se u rodnoj Njemačkoj proslavio filmom "Moon 44", a kasnije je postao poznat po režiji megalomanskih SF spektakala kao što su "Stargate", "Independence Day", "Godzila" itd. koji su zaradili milijune i milijune dolara. Također, kao glavni negativac, Van Dammeu se u tom filmu suprotstavio Dolph Lundgren, još jedan glumac pred kojime je također bila velika budućnost akcijske zvijezde, no on je nakon ovog naslova ponovno nestao u moru filmova B produkcije. Ali je zato ovdje odigrao iznenađujuće uvjerljivog i opakog negativca, te je njegova glumačka izvedba čak bila i superiornija u odnosu na Van Dammea. Sama radnja je također bila iznimno zanimljiva, pa čak i djelomično originalna, iako se je malo oslanjala na "Terminatora". Naime, Van Damme i Lundgren su igrali vijetnamske vojnike koji su tamo i poginuli, no kasnije su ih oživjeli i od njih stvorili ultimativno oružje, nezaustavljive vojnike koji izvršavaju svaku naredbu. No, nešto pođe po zlu, i njihova sjećanja se počnu vračati, no problem je u tome što oni ubili jedan drugoga, te je to posljednje čega se sjećaju i nastave svoju borbu, ali u sadašnjosti. Emmerich je snimio fenomenalan film, fantastični akcijski spektakl prepun odlične akcije u kombinaciji sa blagim humorom, od kojih se naviše izdvaja završna gotovo mitska borba na kiši između Van Dammea i Lundgrena. Meni osobno jedan od nadražih filmski okršaja, sukob titana.

Vrhunac karijere sredinom 90-ih



U među vremenu je Van Damme zaradio nadimak "The Muscles from Brussels" ili po naški, "Mišići iz Brisela", koji mu zapravo nikada i nije bio pretjerano drag. No opet, jednom prilikom je izjavio da možda bolje da ga zovu tako nego "The Idiot from Brussels", odnosno "Idiot iz Brisela". Također, te 1992. godine se je ponovno rastao, ovaj puta od već spomenute supruge Gladys Portugues s kojom ima dvoje djece. Time su zapravo i počeli problemi u njegovom privatnom životu koji su kasnije uvelike utjecali na daljnji razvoj njegove karijere. Inače, valja još spomenuti kako je početkom tih 90-ih bio toliko popularan, da ga je ženski časopis "Playgirl", ženska verzija "Playboya" proglasio najsexy muškarcem 1991. godine, a pojavio se na naslovnici tog časopisa još čak četiri puta. Jednom 1993., te tri puta 1994. Uglavnom, nakon što je "Universal Soldier" postao veliki hit, zaradivši pristojnih 36 mil.$ samo u Americi, Van Damme je nastavio u jednako uspješnom, ali i drugačijem tonu. Naime, 1993. snima akcijsku dramu "Nowhere to Run" pod redateljskom palicom Roberta Harmona, poznatog po režiji kultnog akcijskog horror klasika "The Hitcher" sa Rutgerom Hauerom u naslovnoj ulozi iz 1986. godine. Bio je to mnogo "smireniji" film od "Univerzalnog vojnika", manje raskošan, te je odlično spajao dramu, triler i romansu, a akcija je tu bila tek popratni sadržaj. Zapravo, jedina veća akcijska sekvenca je bila potjera na motoru, odnosno bijeg pred policijom, inače nekih velikih i spektakularnih borilačkih sekvenci zapravo i nije bilo, no Van Damme se savršeno snašao u ulozi, i predstavio publici u malo drugačijem, humanijem izdanju romantičnog antijunaka.
Naime, ovaj puta je igrao odbijeglog zatvorenika Sama, koji se sakriva od policije na posjedu udovice koja ima dvoje djece. Nakon što jedne noći obrani nju i djecu od lokalnih nasilnika koje je poslao lokalni moćnik koji se želi dočepati njezinoga zemljišta koje ona ne želi prodati, počinje se zbližavati s njom i s djecom, iako zna da mora kad tad nastaviti svoj put, jer će ga u protivnom policija uhvatiti. U ulozi samohrane majke je nastupila iznimno privlačna i slatka Rosanne Arquette, jedno do dvoje djece je glumio tada mladi Kieran Culkin, mlađi brat poznatijeg Macualay "Home Alone" Culkina, dok je jedan do negativaca bio Ted Levine, a drugi Joss Ackland, koji je ulogu negativca odigrao i u filmu "Lethal Weapon 2". Koliko je bio popularan, dokazuje i činjenica da se te godine pojavio u cameo ulozi, igrajući samoga sebe nakratko u odličnoj Schwarzeneggerovoj parodiji akcijskog žanra "Last Action Hero". Ali te iste godine, 1993., snima i svoj najbolji film karijere, "Hard Target". John Woo danas slovi kao jedan od najvećih i najboljih majstora akcije, koji iza sebe ima nekoliko kultnih remek-djela žanra kao što su "Hard Boiled", "The Killer" i još neki, no, tih ranih 90-ih, na Zapadu, posebice u Hollywoodu gotovo da nitko nije znao za njega, iako je u domovini bio velika zvijezda. Jedan od rijetkih koji ga je zapazio je bio upravo Van Damme, koji je te 1993. zaželio da upravo on režira njegov sljedeći film "Hard Target".
No producenti nisu uopće htjeli čuti za to, pa je ovaj morao doslovno moljakati ih da angažiraju Woo-a riječima da je on "Scorsese Istoka". Producenti su na kraju pristali, a Woo i Van Damme su snimili jedan od najžešćih i najboljih Hollywoodskih akcijskih filmova 90-ih, te uz "Face/Off", najbolji Woo-ov film snimljen u Americi koji je utabao put mlađim generacijama i uveo nove trendove u Hollywoodski film, kao što je upotreba slow motiona i pucanje iz dva pištolja. No, film je čak sedam puta bio vračan pod škare prije nego što je dobio predikat R i bio pušten u distribuciju jer je Amerikancima to bilo prenasilno, te je tako sa originalnih 115-ak minuta srezan na 90-ak (navodno postoji i originalna redateljska verzija). No i tako izrezana, "Teška meta", iako slabija od prethodnih redateljevih ostvarenja je ipak imala sve Woo-ove zaštitne znakove, te je prštala fenomenalno koreografiranim akcijskim sekvencama od koji i dan danas zastaje dan, a dugokosi Van Damme u dugom kaputu nije nikada prije i nikada kasnije bio tako cool na filmu, kada je npr. na početku sa u slow motion jednim udarcem skinuo dvojcu nasilnika. A bilo je tu još mnoštvo scena za pamćenje, kao npr. skidanje negativca nogom sa motora u pokretu, ili igra kukavice sa motorom i terencem, te eksplozivno finale u kojem su frcali meci, krv i golubovi na sve strane. Meni osobno njegov najbolji i najdraži film kojeg sam pogledao preko 20-ak puta. Inače, za tu ulogu je Van Damme dobio 3 mil.$, što je bio očiti znak njegove kvalitete i povjerenja producenata.

Milijunski honorari i početak kraja



Popularnost mu je sve više i više rasla a samim time i honorari, te se na profesionalnom filmskom planu činilo kao da mu cvjetaju ruže, no u privatnom životu baš i nije bilo sve tako bajno. Naime, tih godina je zbog problema sa propalim brakom počeo konzumirati kokain. No, tada se to još nije toliko odražavalo na njegovu karijeru, a ubrzo se je ponovno i oženio, po treći puta, sa manekenkom Darcy La Pier, s kojom je imao još jedno dijete, sina Nicholasa (1995), pa se sve donekle smirilo na privatnom planu. A još k tome 1994. snima svoj komercijalno najuspješniji film, "Timecop", koji se premetnuo u veliki kino hit zaradivši u cijelom svijetu preko 100 mil.$, a čak su i kritičari pohvalili film. Režije tog SF akcijskog trilera koji je nastao prema popularnom istoimenom stripu kuće Dark Horse se je prihvatio redatelj Peter Hyams, tada već poznat po režiji solidnih filmova kao što su "Outland" i "2010". Van Damme je tu glumio policajca Maxa Walkera, pripadnika snaga vremenske komisije koji sprječavaju da se bilo tko vrati natrag u prošlost i mijenja bilo što. No, Max se bori sa jednim osobnim problemom, a to je pogibija njegove žene koju on nipošto ne smije promijeniti, iako ima prilike za to, jer se pravila odnose i na njega. No kada predsjednički kandidat kojeg je odlično odigrao raspoloženi Ron Silver prekrši to pravilo, Max će učiniti sve ne bi li to spriječio, a doći će i u priliku da promjeni svoju prošlost. Radnja je bila iznimno inteligentna i originalna, iako je patila od nekih rupa u priči, kao što je to uobičajeno kod filmova koji se bave putovanjima u prošlost. No Hymas je uspio prikriti te nedostatke isporučivši nam nekoliko atraktivnih i dinamičnih akcijskih sekvenci u kojima je Van Damme odlično koketirao sa blagom komedijom. Meni osobno iznimno drag film, kojeg smatram jednim od njegova tri najbolja ("Timecop", "Hard Target" i " Universal Soldier").
Pa iako je film postigao veliki uspjeh, nikada nije snimljen nastavak, izuzev lošeg nastavka B produkcije "Timecop: The Berlin Decision" iz 2003. u kojem je glavnu ulogu odigrao Jason Scott Lee. Umjesto toga, prava su prodana televiziji, te je uskoro snimljena serija "Timecop" koja i nije imala baš prevelik uspjeh. Van Damme je zbog toga bio iznimno ljut na producente, te je nekoliko puta u javnosti izjavio kako bi "Timecop" bio odlična franšiza da idioti nisu odlučili prodati prava televiziji". Zahvaljujući svojoj popularnosti, 1994. nastupa i u jednoj od epizoda serije "Friends" gdje je igrao samog sebe, a Rachel i Monica su se natjecale za njegovu naklonost nakon što su ga upoznale na filmskom setu. Time je dokazao da je sposoban raditi i komediju, te se sprdati na svoj račun. Jedna od njegovih legendarnih rečenica iz te epizode je bila "I can crush a walnut with my butt", što bi u prijevodu značilo, "mogu lomiti orahe sa svojom guzicom", što je bio odgovor na komentar kako ima lijepo građeno tijelo, posebice stražnjicu. Također osim što se pojavio u tada popularnoj humorističnoj seriji, te iste godine snima i svoj najskuplji film u karijeri, ekranizaciju tada iznimno popularne video-igre "Street Fighter" koja je koštala 35 mil.$, a i on je zahvaljujući svojoj popularnosti i uspjesima prethodnih naslova za ulogu Colonela Williama F. Guilea dobio čak 8 mil.$. Režije i scenarija tog filma se dohvatio Steven E. de Souza, inače jedno od najjačih scenarističkih pera 80-ih i 90-ih, čovjek koji je napisao scenarije za mnoge kultne akcijske filmove kao što su "Die Hard", "Commando", "Die Hard 2" i još mnoge, te je u biti sve mirisalo na još jedan uspjeh. No, dogodilo se nešto sasvim suprotnio, film je opako propao na kino blagajnama, a popljuvali su ga i kritičari, te što je nagore i sami Van Dammeovi fanovi. Čak je i on sam izjavio kako mu je to najmanje drag film u karijeri. Osobno smatram da film je glupav i blesav, no iznimno je zabavan, te se može pogledati.
To je malo po ljuljalo njegov status velike akcijske zvijezde, a nisu mu išle u korist niti javne optužbe njegove tadašnje supruge Darcy La Pier koja je tvrdila da terorizira nju i sina, tj. da ih tuče i zlostavlja. To je pripisivala njegovoj ovisnosti o kokainu, koju je tada još opovrgavao. Također je tvrdila da joj je prijetio kako će oteti njihovog sina te napustiti Ameriku i da će ubiti njezinoga odvjetnika. No nikada nije podnijela nikakvu tužbu protiv njega, a dvije godine kasnije su se i rastali, te je sud njoj dodijelio pravo na uzdržavanje djeteta, a Van Dammeu je dosuđeno da mora mjesečno plaćati 27 000$ alimentacije te 85 000$. za bračne povlastice. Bio je to zapravo početak kraja za njega. Nakon neuspjeha sa filmom "Street Fighter" i privatnih problema koji su dospjeli u javnost, Van Damme se je ponovno skompao sa redateljem Peterom Hyamsom, s kojim je snimio svoj najuspješniji film, ne bi li ponovili taj uspjeh, te su 1995 snimili akcijski triler "Sudden Death". Tada je još uvijek imao djelomično povjerenje producenata te su ovi uložili 30-ak mil. u film, ali je Van Damme ovaj puta dobio nešto manju plaću nego na prethodnom filmu, "svega" 5 mil.$. Finalni proizvod kvalitetom i nije bio tako uspješan kao "Timecop", ali je bio svakako bolji i prihvaćenji od "Street Fightera", no nije uspio povratiti niti uloženo, zaradivši svega 20-ak mil.$. Van Damme je glumio vatrogasca Darrena McCorda koji je doživio tragediju na poslu, i otišao u mirovinu te sada radi kao zaštitar u jednoj hokejaškoj dvorani. No, kada teroristi upadnu u dvoranu, postave eksploziv po cijeloj dvorani, te uzmu potpredsjednika za taoca, Daren je jedini koji ih može priječiti, a jedan razlog više je i to što su i njegova djeca u gledalištu. Taj film bi se mogao opisati kao "Umri muški na ledu", te je ponudio nekoliko dobrih, pa čak i originalnih momenata, iako u cjelini nije bio nimalo originalan. Sjećam se, to je bio prvi film koji sam ja osobno gledao u kinu, a na predstavu me vodio moj sad već pokojni bratić.

Emotivni pad i gubitak povjerenja



Neuspjeh tog filma, pojačan još osobnim problemima u braku su ga u potpunosti "uništili". Mediji su ga doslovno opsjedali zbog tih osobnih problema, te 1995 godine napokon priznao u javnosti da je uzimao kokain, te se je prijavio na liječenje u kliniku "Daniel Freeman Marina" u Los Angelesu. Tamo je ostao svega sedam dana i otišao, no 1998 je izjavio da se u potpunosti izliječio od te ovisnosti. No, nije to bio jedini problem/ovisnost s kojim/om se je borio. Naime, počeo je i piti pa je tako 1998 bio optužen da je pijan poljubio neku djevojku koja to nije htjela, a uhvaćen je i u vožnji u pijanom stanju 1999. na Sunset Boulevard u Zapadnom Hollywoodu. Ali ipak nije dopuštao da mu sve to utječe na karijeru (iako u biti je utjecalo), te je te 1996. snimio pustolovno akcijski film "The Quest", kojeg je još k tome i režirao, i kojim se je vratio svojim korijenima, borilačkom filmu. Radnja filma se je odvijala u 20-im godinama 20-og stoljeća, a Van Damme je glumio Christophera Duboisa, sitnog uličnoga kriminalca, koji igrom slučaja mora pobjeći iz Amerike te doživi veliku pustolovinu i završi na velikom borilačkom turniru u zabranjenom gradu gdje osvoji titulu šampiona i zlatnog zmaja. Iako je Van Damme tim filmom dokazao da je sposoban i režirati, te je snimio sasvim pristojan, zanimljiv i vizualno dopadljiv pustolovni film, veću uspjeh na kino blagajnama je izostao. Inače zanimljivo, u filmu je jednu od glavnih uloga imao nekadašnji James Bond, Roger Moore. Unatoč još jednom neuspjehu, Van Damme nije odustajao, te iste te godine u Ameriku, točnije Francusku gdje se i snimao veći dio filma dovodi još jednog cijenjenoga Hongkongoškog redatelja, Ringo Lama, s kojim je kasnije surađivao još dva puta, u nadi da će on učiniti isto što i Woo, osvježiti mu karijeru. Lam je inače tada uz Woo-a i Tsui Harka bio jedna od najvećih redateljskih zvijezda u domovini koji je iza sebe imao nekoliko danas kultnih filmova kao što su "Double Dragon" sa Jackie Chanom, "Full Contact" i "City on Fire" sa Chow Yun Fatom i još neki naslovi.
Rezultat te njihove suradnje je bio film "Maximum Risk", poznat još i pod naslovima kao što su "Bloodstone" i "The Exchange" u kojem je Van Damme igrao dvostruku ulogu. Iako samo na kratko, jer njegov filmski brat blizanac pogiba na početku filma, te Van Damme, koji tu glumi francuskog policajca Alaina Moreaua odlazi u Ameriku kako bi saznao čime se je bavio njegov brat, tko je bio, i na kraju krajeva tko ga je ubio, te tamo biva zamijenjen za svog brata od strane ruske mafije, čiji je ovaj bio član. Iako je film ko film bio slabiji od prethodnih redateljevih ostvarenja, ipak nije bio loš, te je šteta što nije postigao veću uspjeh. Film je naime propao na kino blagajnama, a Lam se vratio u domovinu. Na žalost film je prvenstveno ostao zapamćen po nastupu Natashe Henstridge koja se prethodno proslavila ulogom sexy izvanzemaljke u filmu "Species" i po vrućoj sceni sexa između nje i Van Dammea. Nakon što nije postigao nikakav veći uspjeh u suradnji sa Lamom, iako su snimili sasvim kvalitetan film, Van Damme dovodi 1997. na Zapad još jednom Azijskog redatelja, već spomenutog Tsui Harka, koji je svojedobno u domovini također slovio kao respektabilni i cijenjeni redatelj i producent koji je iza sebe imao također nekoliko danas kultnih ostvarenja kao što su npr. "Once Upon a Time in China" sa Jet Li-e ili "Iron Monkey". Rezultat njihove zajedničke suradnje je bio zabavni pomalo blesavi ali atraktivni špijunsko akcijski film "Double Team" koji je na kraju prema mom mišljenju bio nepravedno poljuvan i podcijenjen. Naime, radnja filma je bila pristojna i zanimljiva, Van Damme je glumio tajnog agenta Jack Quinna koji biva ozljeđen na zadatku i poslan na tajni otok na oporavak da bi kasnije saznao da je proglašen mrtvim te da nikada neče otiči sa tog otoka. No nakon što sazna da je njegov najveći neprijatelj, međunarodni terorist Stavros kojeg je glumio ovdje vidno nabildani Mickey Rourke preuzeo brigu o njegovoj trudnoj supruzi, pošto mu je ovaj slučajno ubio sina, odluči se na nemogući bijeg. Film je nudio nekoliko fenomenalno režiranih akcijskih sekvenci, kakve su se do tada viđale samo u Honkongoškim filmovima, također kamera je bila odlična i to su bili najveći aduti filma. No, najveći minus filma, i ono zbog čega su ga vjerojatno mnogi popljuvali je bio iznimno loš nastup nekadašnjeg Chicago Bullsa, Dennisa Rodmana, te je film propao. Čak su njih dvojica osvojili i Zlatnu malinu u kategoriji najgorih partnera na ekranu.
Iako im je kao što rekoh prva suradnja i nije bila baš najbolje prihvaćena, godinu dana kasnije 1998, Van Damme i Hark su pokušali ponovno, ovaj puta filmom "Knock Off" koji je u potpunosti bio snimljen u Hong Kongu, a Rodmana je ovaj puta zamijenio mnogo zabavniji iako ponekad iritantan Rob Schneider. Ni taj film nije uspio na box officeu, ali je kritika bila nešto blaža, te su neki čak i nahvalili film. Van Damme je bio nešto opušteniji i zabavniji u svojoj izvedbi, te je cijeli film djelovao kao jedna dobra nabrijana i atraktivna zafrkancija koja se ne uzima za ozbiljno, što mu je definitivno bio veliki plus. Uz humor, akcija i životopisna te dinamična kamera su bili najveći aduti filma, no publika ih ponovno nije najbolje prihvatila i shvatila te se i Tsui zauvijek vratio u domovinu. Te iste godine je Van Damme još snimio i film "Legionnaire", koji je u biti prema riječima mnogih njegov posljednji dobar film. Režije te ratne drame u kojoj je Van Damme ostvario solidnu glumačku izvedbu se prihvatio Peter MacDonald, poznat po režiji ozloglašenog filma "Rambo III", te je snimio sasvim pristojan film o kojem je odlično balansirao dramu i akciju, te izvukao ono najbolje iz Van Dammea. Nekih većih borilačkih scena tu nije bilo, osim box meča na početku filma, ali su zato druge akcijske scene bile iznimno raskošne i dobro snimljene. Kamera i fotografija su bile odlične. Film je na Van Dammeovu žalost izašao direktno u videoteke, i bio je to mogli bi smo reći njegov kraj što se tiče A produkcije, jer nakon toga su gotovo svi njegovi filmovi počeli izlaziti direktno u videoteke.

Zvijezda filmova B produkcije



Također tih godina je u javnost izašla i vijest da Van Damme boluje od Biopolarnog poremećaja, odnosno da je manično depresivan i sklon čestom mijenjanju raspoloženja, pa da je čak i suicidalan, a i na vidjelo je izašla već spomenuta ovisnost o alkoholu. Ipak, odlučio je srediti svoj život i pokušati još jednom. Te se izliječio od svojih ovisnosti i ponovno oženio sa Gladys Portugues, s kojom je još uvijek u braku. također, pokušao je još jednom povratiti sad već potamnjeli sjaj akcijske zvijezde snimivši te godine nastavak jednog od svojih najvećih hitova, film "Universal Soldier: The Return". Režije se prihvatio nekadašnji stunt doubler Mel Gibsona, debitant Mic Rodgers koji ipak nije bio dorastao jednom Rolandu Emmerichu, pa je snimio tek prosječan donekle zabavan film koji se nikako nije mogao mjeriti sa originalom. Lundgrena je ovaj puta zamijenio jednako nabildani Michael Jai White, no finalna borba nije imala ni trunke epičnosti kao borba u originalu, te film uopće nije izgledao poput nastavka dotičnog filma. Bio je to posljednji Van Dammeovi film koji je igrao u kinima. Iste godine snima još i B film "Inferno", poznat još i pod naslovom "Desert Heat", svojevrsnu obradi kutnog Kurosawinog filma "Yojimbo" iz 1961. Rezultat je bio zabavan filmić namijenjen prvenstveno fanovima. Sljedeće 2000 godine nije snimio ni jedan film, te je u biti pao u zaborav jer su se pojavili neki novi akcijski filmovi i junaci koji su se znali šorati gotovo ko Bruce Lee i nisu trebali mišiće da bi mlatili negativce ( "The Matrix", "Blade", "Romeo Must Die" itd.). Akcijski filmovi su postajali sve spektakularniji, sve nabrijaniji i sve bučniji i skuplji, a tu više nije bilo mjesta za već pomalo ostarjeloga i drogom i alkoholom istrošenog Van Dammea.
Čovjek se je tada bacio u B produkciju, snimajući zabavne filmiće u kojima je čak više insistirao na drami i glumi nego na akciji. Tako 2001. se ponovno udružuje sa svojim starim prijateljem Sheldonom Lettichem, te snimaju pustolovno zabavni filmić "The Order", u kojem mu je na kratko društvo pravio ni više ni manje nego legendarni Charlton Heston. Scenarij za film je napisao sam Van Damme, zajedno sa Les Weldonom. Također te iste godine se ponovnio udružuje i sa redateljem Ringom Lamom, te zajedničkim snagama snimaju jedna od njegovih kvalitetnijih B uradaka, SF akcić "Replicant" (na kojem je također radio Weldon), u kojem je Van Damme ponovno igrao dvostruku ulogu, i još k tome i negativca, nakon gotovo 13 godina i filma "Black Eagle", gdje je također bio negativac. No ostvario je tu opet i jednu solidnu dramsku izvedbu, glumeći mentalno zaostaloga klona. 2003 je snimio svoju uvjerljivo najgori film, koji mu definitivno nije trebao u karijeri, pa čak i u B vodama. radi se naime o filmu "Derailed" redatelja Boba Misiorowskog, inače poznatog po takvim lošim B naslovima kao što su "Shark Attack" ili "Blood of the Innocent". Zanimljivo u tom filmu je uz Van Dammea glumio i njegov sin, Kristopher Van Varenberg. na žalost, upravo na snimanju tog filma Van Damme je zaradio i jedinu ozljedu do tada, naime tijekom snimanje jedne scene borbe, slomio je ruku. nakon te katastrofe, ponovno se po treći i za sada posljednji puta udružio sa Lamom 2003. godine, te su snimili solidnu surovu zatvorsku dramu "In Hell", poznatu još i pod naslovima "The Savage" i "The Shu". Film je dobio iznimno dobre ocjene i kritike, a Van Damme je tu ostvario jednu od svojih najozbiljnijih glumačkih izvedbi.
2004. se pojavio u cameo ulozi u filmu "Narco", što mu je bila prva i za sada jednina francuska uloga, te je snimio dosta dobar akcijski film "Wake of Death", koji podsjeća na njegove stare dane i filmove kao što su "Hard Target" ili "Double Impact". Sama priča i nije nešto pretjerano originalna, naime Van Damme igra Ben Archera, bivšeg policajca a danas utjerivača dugova koji radi za mafiju čiju ženu ubije kineska trijada nakon što kući dovede djevojčicu koja je ilegalno ušla u Ameriku, a koja je inače kćer šefa trijade. Ben tada uz malu pomoć svojih poznanika krene u osvetu. Film je iznimno dobro režirao Philippe Martinez, iako je originalno trebao režirati ponovno Ringo Lam, no on je odustao zbog nekih nesuglasica, te se može pohvaliti sa nekoliko iznimno nasilnih scena kojih se ni Tarantino ne bi posramio, kao što je mučenje lika bušilicom tijekom ispitivanja. 2005. je preskočio kao i 2000., tj., nije snimio ni jedan film. No, zato je 2006. snimio čak tri, zapravo, dva, jer u jednom se pojavljuje samo u maloj, gotovo "gostujućoj" ulozi. Radi se o Turskom filmu "Sinav", gdje glumi jednu malu ulogu profesionalnog lopova koji obavi jedan malo zadatak za glavne junake, koji su inače srednjoškolci. Ostala dva naslova iz 2006. su "Second in Command" i "The Hard Corps". Prvi je ratna drama redatelja Simona Fellowsa u maniri filmova "Alamo" i "Assault on Precinct 13", gdje Van Damme glumi Sam Keenana, narednika koji mora obraniti Američki ambasadu u jednom izmišljenoj zemlji dok ne stigne pojačanje, a drugi je akcijski triler, gdje se ponovno po četvrti i za sada posljednji puta udružio sa prijateljem i redateljem Sheldonom Lettichem, a u tom filmu mu je protivnika trebao glumiti Wesley Snipes, no na žalost, odustao je. Oba filma su dobila prilično dobre ocjene, te je pohvaljena njegova gluma. Očito što je stariji to snima malo "ozbiljnije" filmove. Ove godine ga možemo očekivati u mračnom akcijskom trileru "Until Death", kojeg ponovno režira Simon Fellows, a koji je za sada dobio iznimno dobre ocjene, te su ga neki čak proglasili najboljim Van Dammeovim filmom, pa i on sam. U tom filmu inače glumi korumpiranog policajca koji je na heroinu, te jednom prilikom bude ranjen i padne u komu. Nakon što se budi iz kome, shvatio da je potpuno drugačiji, bolji čovjek. A drugi ovogodišnji naslov, koji se trenutačno snima pod redateljskom palicom Isaaca Florentinea na lokacijama u Rumunjskoj i Mexicu je film "The Shepherd" o teksaškom policajcu koji se suprotstavi skupini bivših marinaca koji švercaju drogu preko Američko Mexičke granice.

Van Damme općenito



Za kraj ukratko samo nekoliko trivijalnih činjenica vezanih uz njega. Naime, vjerojatno su mnogi koji su gledali njegove filmove primijetili da čovjek ima kvrgu načelu. Osobno me uvijek zanimalo od kud mu to, šta mu je to. Bilo je tu kojekakvih izjava, pa čak i glupih poput toga da ima tumor na mozgu, što je čista glupost jer bi do sada onda umro već barem 10 puta. Ta kvrga je zapravo posljedica jedne nezgode koja mu se dogodila dok je još bio dijete. Naime jednom prilikom je upao u prazan bazen - ravno na glavu. Čovjek obožava klasičnu glazbu, a jedan od najdražih kompozitora mu je Beethoven. Kao dijete se je divio, a kaže da se i još dan danas divi i poštuje Steve McQueena, Paul Newmana, te posebice Christophera Walkena, dok su mu jedni od najdražih filmova "The Godfather" i "The Deer Hunter". Privatno je dosta dobar prijatelj sa Arnoldom Schawrzeneggerom, za kojeg uvijek govori samo najbolje. No, Stalloneom si i nije baš najbolji, iako veoma cijeni njegove filmove kao što su "Rocky" i "Rambo", jer su to prema njegovim riječima prvenstveno odlične drame. Inače, često su mnogi uspoređivali Arnolda i van Dammea, jer obojica dolazi iz Europe i jer obojica imaju sportsku povijest, no u biti to su jedno i najveće sličnosti koje ih vežu, iako su obojica bili velike akcijske zvijezde, ali potpuno različiti. Također je i veliki ljubitelj životinja, te je 2002. godine prema izvješću PETA-e, za zaštitu životinja zatražio, poslao peticiju Južno Korejskom predsjedniku Kim Dae-jungu, i zatražio od da zabrane vješanje, premlačivanje i paljenje pasa i mačaka na živo, koji su tamo inače velika poslastica.
Povrh svega toga, ima i svoju modnu liniju, Dammage7, koju je pokrenuo 2001. godine. Jednom prilikom je izjavio kako će to vjerojatno biti dobar posao, no prodaja baš i nejde kao što je vjerojatno planirano. Također ima i svoju producentsku kuću, Long Road Productions, poznatu još i pod imenom 777 Films Corp koja je producirala njegove filmove kao što su "Replicant" i "In Hell". Zbog njegovih odličnih fizičkih sposobnosti i gracioznih pokreta tijekom borbi, uz već spomenuti nadimak "Muscles from Brussels", nadjenuli su mu još i nadimak "Fred Astaire of karate". Za sebe je uvijek tvrdio da nije nikakva zvijezda. Jednom prilikom je izjavio "što je to filmska zvijezda?? To je iluzija. To je sve što sam nekada htio biti kada sam bio klinac, ali sada je nešto poput ljuske. Postao sam slavan što mi je donjelo novac i žene, ali to sve nije stvarno". Inače, njegovi filmovi su u cijelom svijetu zaradili preko 1 biliun $ u cijelome svijetu. U svemu tome ima i jedna pomalo smiješna zanimljivost, naime 1993. godine je osigurao svaku nogu na 2 mil.$, u slučaju nezgode na snimanju, ili privatno, a 1997. godine je osvojio titulu najljepših muških nogu hollywooda. Uvijek je izbjegavao snimati svoje scene tučnjava u Americi jer su čestio bile toliko intenzivne da se je bojao da bi ga netko mogao tužiti. U nekoliko navrata je izjavio da bi volio snimiti nešto malo drugačije, recimo komediju, no to zapravo nikada nije učinio, osim što se je pojavio u već spomenutoj jednoj epizodi "Prijatelja", te koketirao sa komedijom u nekim svojim filmovima. No, možda mu se uskoro ukaže prilika za nešto slično. Naime, u najavi navodno ima film pod naslovom "Van Damage", gdje bi glumio samoga sebe, tj. propalu zvijezdu akcijskih filmova koja se nakon neuspjeha u Hollywoodu vrača nazad u domovinu, te tamo sasvim slučajno bude upleten u pljačku banke, te je primoran dokazati se u stvarnom svijetu kao akcijska zvijezda. Zvuči zabavno i dovoljno samoparodirajuće da ga možda lansira opet na kratko među zvijezde. Također koa jedan od budućih projekata se spominjao i "Bloodsport 2: The New Beginning", no o tome već neko vrijeme nema niti riječi. također njegovo ime se bilo vezivalo uz film "Rush Hour 3" gdje je navodno trebao odigrati glavnog negativca koji bi se suprotstavio Jackie Chanu, no do toga ipak na žalost mnogih fanova nije došlo.

Bilo kako bilo, obožavao sam ga kao klinac, te još uvijek veoma rado pogledam njegove filmove, i veselim se svakom novom naslovu. Istina, čovjek nikada nije zapravo znao pretjerano glumiti, iako se u novije vrijeme popravlja, ali je u nekim filmovima ipak bio mnogo humaniji i emocionalno pristupačniji od recimo Arnia ili Seagala. U ostalom, njegovi se filmovi nikada nisu niti gledali zbog glume, već zbog akcije, u kojoj je uvijek bio odličan. Često su ga pljuvali i podcjenjivali, a nije se po ničem razlikovao od Arnia kojeg su s druge strane svi obožavali. Tamo početkom i sredinom 90-ih, filmovi su im bili gotovo jednake kvalitete. Svojedobno je bio velika faca, i meni će zauvijek ostati faca, ma koliko god mu ovi noviji filmovi bili lošiji i šta god netko rekao o njemu. Nadam se da ste uživali u tekstu, i da vam je pružio malo drugačiji pogled na djelo i lik tog legendarnoga filmskog razbijača.

Van Damme - top 5 movies by Dragonrage

1. Hard target

2. Universal Soldier

3. Timecop

4. Double Impact

5. Bloodsport

By Dragonrage

Post je objavljen 26.03.2007. u 18:32 sati.