Pregled posta

Neki odgovori za maturu koji fale i koje je trebalo nadopuniti

MIROSLAV KRLEŽA – PROZNO STVARALAŠTVO (Povratak Filipa Latinovicza)

Prozno stvaralaštvo Miroslava Krleže obuhvaća romane i novele- Banket u Blitvi, zastave, Na rubu pameti, Povratak F. L.; zbirka ratnih novela Hrvatski bog Mars, Novele
- Povratak Filipa Latinovicza ( 1932.) je prvi moderni roman u hrvatskoj književnosti, po strukturi vrlo kompleksan i složen, bez klasične kompozicije i razgranate fabule.
- Radnja romana odnosi se na razdoblje između1920. do 1930. Vremenski sam roman obuhvaća nekoliko mjeseci: proljeće, ljeto, jesen
- Osnovni motiv je motiv povrataka i svemu što se u romanu dogodilo, njegova je posljedica. Pitanja koja su vezana uz glavni lik – Filipa Latinovitcza su:
a) pitanje identiteta: Filip je dijete trafikantice Regine i nepoznata oca, on najprije misli biskupa, kasnije se otkriva plemića Liepacha. Majka se trudila da se Filip ne razlikuje od ostale djece, ali samo po vanjskim osobinama – izgledom, ali u njenom odnosu prema njemu nedostajalo je topline i iskrenosti. Nakon što je majci ukrao novac kako bi ga potrošio u javnoj kući, njezina su vrata za njega ostala zauvijek zatvorena. Filip odlazi i vraća se nakon 23 godine, a između njega i majke ništa se nije izmijenilo. Oni su i dalje stranci. Ona bi htjela biti bliža sa sinom, ali napor je uzaludan. Svoje viđenje majke kao bludne stare žene Filip otkriva slikajući njezin portret – preko slike izražava svoj pravi odnos prema njoj. Odsutnost obiteljske topline uvjetovalo je : a) Filipovu preranu zrelost, b) neuravnoteženost, c) iskompleksiranost
b) pitanje pripadnosti društvu: Filip ne osjeća pripadnost hrvatskom društvu. To najbolje potvrđuje njegovo viđenje Jože Podravca –simbol stoljetne hrvatske zaostalosti. Filip je dalek i od najnižeg sloja koji predstavlja Joža Podravac i od najvišeg koje okružuje njegovu majku ( za njega su oni maske koje žive u prošlosti i pričaju o ispraznim stvarima ). Filip želi osjetiti podlogu, želi se osjećati «doma» ali ta je njegova želja neostvariva jer on je čovjek bez nacionalnog i obiteljskog uporišta
c) pitanje umjetnosti: umjetnost je za Filipa:
· viši smisao života
· jedina mogućnost da se u građanskom društvu prevlada ono što čovjeka udaljava od njegove prirode, jedna od najvažnijih vrijednosti u životu
· to je jedina čistoća u životinjstvu oko nas

Filip je ekspresionistički slikar, opsjednut mislima kako izraziti svoju ekspresiju. Filip stvarnost doživljava kroz boje, zvukove i osnovna mu je želja naslikati množinu svojih osjetila ( zvuk, miris, boju). Neke motive zato i ne može naslikati.
d) ljubav: Bobočka je simbol tjelesnog, nagonskog i na trenutak se čini kako bi možda mogla «spasiti» Filipa, ali ona je već upletena u mrežu svog odnosa s Baločanskim, propalim advokatom koji je na kraju zbog ljubomore ubija ( pregriza joj grkljan). Tako je na kraju romana krug zatvoren i Filip je opet na početku možda s još dubljim kompleksima neko prije.
e) stil: roman pripada monološko – asocijativnom tipu proze, ali jednim svojim dijelom pripada i romanima izričaja odnosno romanu – eseju jer cijeli fragmenti teksta i nisu nego eseji o umjetnosti i slikarstvu


MIROSLAV KRLEŽA – dramsko stvaralaštvo (Gospoda Glembajevi)

Dramsko stvaralaštvo M. Krleže dijeli se u tri faze:
a) prvi dramski ciklus pod imenom Legende, od 1914. do 1922. čine drame: Legenda, Maskarata, Kraljevo, Kristofor Kolumbo ; Michelangelo Bounarotti, Adam i Eva. U ovim dramama Krleža rješava neka opća pitanja sudbine čovjeka i čovječanstva. Ove drame sadrže ekspresionalne stilske karakteristike.
b) drugi dramski ciklus – ratna tematika čine drame: Golgota, Galicija (kasnije U logoru), Vučjak. Iako zadržavaju neke ekspresionističke karakteristike Krleža stilski ide dalje i uvodi realističko – psihološku karakterizaciju.
c) treći dramski ciklus: Gospoda Glembajevi, U agoniji, Leda,( 30-ih god. 20. st.) . To je najbolji i najsnažniji dramski opus, ispunjen psihološkom motivacijom i psihološku analizu likova. Dramski sukob ne postoji toliko u međusobnim odnosima, koliko unutar njih samih.


Gospoda Glembajevi -:
- napisani 1928.
- drama u 3 čina:
a) u prvom činu- sukob Leona s glembajevskom okolinom
b) u drugom činu: sukob Leona i oca Ignjata, Glembajeva smrt
c) u trećem činu: Leone- barunica Castelli – Beatrice; baruničina smrt


Glembajevi su bogata patricijska zagrebačka obitelj u čijem životu postoji dvojnost između:

PRIVIDA SUŠTINE ISTINA
- bogatstvo - lažljivci - potvrđena i u Barboczy legendi
- ljepota > LAŽ - kradljivci > - Leone je ubojica, Glembaj je varalica
- moć - ubojice Charlotte je bludnica i ubojica
- sreća

Rasipništvo, ludilo, ubojstva i samoubojstva rješenja su u svim glembajevskim krizama.
Početak i završetak: drama počinje Leonovom replikom: «Mutno je se to u nama, draga moja Beatrice, nevjerojatno mutno.» na kraju će se potvrditi da se niti Leone, iako to želi, ne može suprotstaviti glembajevština.
Leone – Ignjat: sin i otac su različiti: Ignjat je poslovan i racionalan bankar, predstavnik građanstva koji uživa u gomilanju i konformu, čovjek kojemu je novac mjerilo svih vrijednosti, preduvjet čovjekove sreće. On je nezainteresiran za Leonovo slikarstvo, smatra ga bezvrijednim kao i Leonov poziv, a Leonu je kao umjetniku stran materijalizam, a mržnja se pojavljuje i zbog Ignjatovog odnosa prema Leonovoj majci.
Svoju viziju oca Leone prikazuje crtajući očevu posmrtnu masku koju, nažalost svih nazočnik uništava jer nije prikazao kako treba donju čeljust koja je za njega materijalno obilježje glembajevštine, toliko bitne u viziji očeva lika.
Leone je srušio očevu iluziju sretnog braka ( koja se temeljila na vjerovanju da ga Charlotte voli) razotkrivajući njezin preljub sa Silberbranton i s njim, što je početak Glembajeva kraja.
Beatrice i barunica Castelli: njih dvije su dva potpuno različita ženska lika. Beatrice je oličenje duhovnoga, lijepoga i profinjenoga, a barunica predstavlja nagonsko – animalno u ženi što je Leone odbacio i na kraju ubio. Barunica se pokušavala približiti Leonu govoreći mu da ne skriva razlog svoje udaje za Ignjata – novac. Međutim telefonski poziv ruši tu njenu iluziju bogatstva, shvaća da je prevarena i pokazuje svoje pravo lice. Ona govori Leonu što misli i konstatira istinitost Barboczy legendu ( da su Glembajevi lažljivci, kradljivci i ubojice )



VLADIMIR NAZOR

- 1876., Postire – 1949. Zagreb
- pjesnik, pripovjedač, romanopisac, feljtonist, esejist, putopisac
- stvara skoro 50 godina i prolazi više faza tijekom stvaralaštva
- javlja se u razdoblju moderne, no već tada odudara od tipičnih modernističkih krugova
- pisao i dijalektalnu poeziju – Seh duš den, Galiotova pesen itd.
- u razdoblju moderne do 1916. godine, on će ostvariti tri vidljiva poetska kruga: aktivistički ( poganski, kako ga je sam nazvao), nacionalni ( Zvonimirova lađa, Hrvatski kraljevi i dr. u kojima Nazor pjesnički oblikuje povijest hrvatske vladarske dinastije, slavi snagu naroda i prirode te veliča rad i narodnu predaju) i intimistički
- poezija: Slavenske legende, Živana, Pjesme naroda hrvatskoga, Intima, Medvjed Brundo itd.
- pripovijetke i romani: Krvava košulja, Krvavi dani, Voda, Veli Jože, Pastir Loda itd.
- članci i eseji: O hrvatskom jedanestercu itd.


ANTUN GUSTAV MATOŠ
- rođen u Tovarniku 1873., umire 1914.
- Matoševom smrću završava razdoblje hrvatske moderne
- Bio je pjesnik, novelist, kritičar, putopisac
- Najistaknutiji pjesnik hrvatske moderne
- Poezijom se javlja 1906., napisao oko 80 – tak pjesama
- Započeo dijalektalnu poeziju u 20. st. , na kajkavskom
- Poznate pjesme: Notturno, Utjeha kos4, 1909., samotna ljubav, Jesenje veče, Maćuhice, Srodnost itd.
- Cjelokupnim svojim djelom vezan i za tradiciju i za smjela traženja u književnoj tematici i stilskom izražavanju, a ponajprije u shvaćanju umjetnosti kao specifičnog, autonomnog izraza ljudskog duha.
- Motivi u poeziji: ljubavni, intimni, domoljubni, pejzažni
- Baudelaire mu je bio uzor
- Jesnje veče: sonet, u njemu Matoš iznosi sliku atmosfere u prirodi: jesenje sivilo, tmurni oblaci, blatnjava jesenja rijeka, magla koja skriva kućice i toranj, sunce na zalasku, vrbe i vrane
- U trećoj strofi povezuje taj sumorni jesenji krajolik s ljudskim nemirima. Upravo taj ljudski nemir pokazuje da je čovjek tu, da je cijeli taj pejzaž uznemirio pjesnika i dao mu priliku da konkretizira doživljaj svojih nemira
- U četvrtoj strofi javlja se motiv jablana koji se gordo suprotstavlja bezdanu svemira te u prostoru smrti i umiranja uvjerava da je život moguć. Jablanom možemo smatrati i izdvojenog pojedinca, pjesnika koji u sveopćem ništavilu govori o životu.

VJENCESLAV NOVAK Posljednji Stipančići – likovi, sredina, tematika djela


Pisac hrvatskog realizma, rođen je 1859. godine u Senju. Pučku školu i dva razreda gimnazije završio je u Senju. Pet godina je bio učitelj u Senju, a tri je godine bio na konzervatoriju u Pragu. Napisao je sedam romana i oko stotinu pripovjedaka. Prvu knjigu pripovijesti pod nazivom "Pavao Šegota" (1888.) u Zagrebu. Djela su mu većinom prožeta senjskim krajem, životom u Senju u kojem se isprepliću prkos, ponos, poniznost, ogorčenost i širina itd. Umro je 1905. bolestan i skrhan teškim životom. Djela:
Podgorske pripovijetke, Pavao Šegota, Posljednji Stipančići, Zapreke i dr.

Posljednji Stipančići – roman
Roman je realistička slika propasti ugledne patricijske obitelji sredinom 19.st. Članovi te obitelji su autoritarni otac Ante, patrijahalna i požrtvovana majka Valpurga te njihova djeca, rastrošni i nemoralni sin Juraj i nesretna kći Lucija. Uz opsežnu i uvjerljivu sliku života obitelji Stipančić, novak daje i prikaz buđenja nacionalnog zanosa u Senju, političke spletke i borbu za vlast. No osnovnu ideju (propast obitelji) pisac prati pravom realističkom objektivnom metodom, do detalja slikajući njihove sudbine, njihove društvene, humane i psihološke kvalitete. Najvjernije su prikazani otac i kći – žrtva i stradalnik, tiranin Ante Stipančić i nesretna kći Lucija.

Tema: propast jedne patricijske obitelji, društveni, ekonomski, moralni i psihološki razlozi propasti Stipančića

Vrsta romana: obiteljski, socijalni, povijesni, psihološki
Društveni položaj obitelji Stipančić:
- patricijska obitelj ( patricij- pripadnik gradske aristokracije)
- u romanu pratimo prodor ilirskih ideja u Senj te nastojanje Ante Stipančića da stekne neke političke položaje kako bi njegov sin Juraj nakon završetka školovanja lakše napredovao.

Razlozi propasti Stipančićevih:
- društveni: gleda se samo na osobnu korist (Ante Stipančić želi se domoći neki društvenih i političkih funkcija kako bi sinu pomogao); odnarođenost (primjer Jurja)
- ekonomski: ne rade, nego samo troše ono što su naslijedili; neracionalno trošenje
- etički: prevrtljivost, pokvarenost, sebičnost, bez osjećaja za obitelj i za narod
- kulturni: odgoj, školovanje


Likovi:

Ante Stipančić: oličenje čovjeka koji stradava zbog čvrstog vjerovanja u izuzetnost vlastite ličnosti. Život završava teškim razočarenjem, povukavši za sobom u ponor sve što je živeći dotakao: obitelj, imanje i ugled vlastitog imena.

Valpurga Stipančić : bespomoćnost žene u strogoj hijerarhiji patrijahalnog društva učinila ju je bespogovornim izvršiteljem volje svoga tiranskog muža i gospodara. Lucija Stipančić: žudila je za običnom ljudskom srećom; žrtva bolesne podijeljenosti svijeta A. Stipančića; ona ne traži ništa osim prava svakog ljudskog bića na život.

Juraj Stipančić : najtragičnija je ličnost očeve zablude, emocionalna oštećenost koju je stekao živeći u izoliranosti izazvanoj očevom bolesno idejom o njegovoj predodređenosti za velika djela, nije ga spriječila da spozna tragičnost vlastitog postojanja, ali ni da bešćutno uništi maku i sestru do kraja.


SILVIJE STRAHIMIR KRANJČEVIĆ (1865.-1908.)- stvaralaštvo, Mojsije

- rodio se u Senju, umro u Sarajevu
- zbog sukoba s vlašću protjeran iz Hrvatske, radi kao učitelj u Bosni

- jedini pjesnik među piscima hrvatskog realizma
- tematika stvaralaštva: domoljubna, socijalna, refleksivna, religiozna
- zbirke: Bugarkinje, Izabrane pjesme, Trzaji, Pjesme,
- MOJSIJE:
- Pjesma započinje Mojsijevim obraćanjem Jahvi s molbom da izvede njegov narod iz ropstva u obećanu zemlju Hanan.
- a) refleksivna lirska pjesma
- b) Mojsije- biblijski lik
a) Kranjčević preko ovog lika razmišlja o odnosu pojedinca (idealist, hrabar, uporan, pobožan,) i kolektiva (materijalist, uljuljan u lagodni život i zadovoljan neslobodom)
b) Pitanje o pravu izdvojenog pojedinca da kolektivu nametne svoj ideal
c) suprotstavljanje triju svjetonazora: Jahvin, Mojsijev, svjetonazor naroda

Jahve- u njegovim su očima svi jednaki; pomaže Mojsiju ali ga upozorava»Mrijeti ti ćeš kada počneš sam
stil: biblijska uzvišenost, arhaizmi, aforističnost stiha



PROTOREALIZAM – značajke, A. Šenoa (Prijan Lovro ili Zlatarevo zlato)


Razdoblje hrvatske književnosti od 1853. do 1881. naziva se protorealizam ili predrealizam. Razdoblje od 1860. do 1881. Šenoinim dobom. Već samo ime ovog razdoblja govori o njegovoj osnovnoj karakteristici: napušta se romantičarska sentimentalnost te se nastoje prikazati društveni odnosi čime se utire put realizmu.

AUGUST ŠENOA- najznačajniji pisac tog razdoblja
-uređuje časopis Vijenac od 1874.
-Naša književnost, programski članak
stvara čitalačku publiku, približio književnost običnom puku
- uvodi realistične elemente u hrvatsku književnost
- Zlatarevo zlato- prvi roman novije hrvatske književnosti (1871.). Ima 26 poglavlja: prvo poglavlje daje opći uvid i naznake zapleta, drugo započinje povijesnu fabulu, a treće ljubavnu. One se prepleću do polovice romana tj.13. poglavlja u kojem se prikazuju igre oko novog hrvatskog bana i pokušaj spašavanja hrvatske državnosti. Potom ljubavna fabula kreće nizbrdo sve do 21. poglavlja u kojem Dora umire od podmetnutog otrova. Rasplet, odnosno sudbine drugih likova rješavaju se u posljednjih pet poglavlja. To je povijesni roman čija se radnja događa u Zagrebu u 16. st. Radnja je oblikovana kroz dvije fabule: povijesnu koju čini sukob feudalca Stjepka Gregorjanca s građanima Zagreba i ljubavnu koju čini nesretna ljubav Dore Krupićeve, kćeri zlatara Krupića i sina Stjepka Gregorjanca, Pavla. Protiv njih spletkare Grga Čokolin koji želi Doru za sebe i Klara Gruberova, vlasnica samoborskog dvorca koja je zaljubljena u Pavla. Grga Čokolin otruje Doru, a Pavle pogine kao junak u borbi protiv Turaka
( stilska obilježja: romantičarska u oblikovanju ljubavne priče, oblikovanje likova, pisanje iz perspektive objektivnog pripovjedača – elementi realizma)
- Ostali romani: Seljačka buna, Čuvaj se senjske ruke, Diogenes, kletva(nedovršen)
- Pripovijetke: Prijan lovro, prosjak Luka, Karanfil s pjesnikova groba, Branka itd.
- povjestice(epsko-lirsko-dramske-posebna vrsta epske pjesme: tematika iz hrvatske prošlosti): Propast venecije, Kugina kuća, Smrt petra Svačića, Kameni svatovi itd.
- feljtoni: Zagrebulje itd.
- Komedija: Ljubica

Prijan Lovro

Prijan Lovro je kraća pripovijest, u formi nešto duže novele.
Likovi su stvarni i proizlaze iz Šenoina života. Naime pouzdano se zna da je Lovro postojao i bio Šenoin prijatelj u Pragu.
Uloga piščeva lika u pripovijesti je vrlo značajna jer je, na taj način, autor mogao sudjelovati u građi te pripovijetke. U ono doba vladalo je uvjerenje da je život u Hrvatskoj malen i stisnut, te da nema događaja koji bi pobudili razvoj hrvatske književnosti.
Šenoa kritizira situaciju u kojoj se hrvatski jezik zapostavlja u korist
njemačkog, francuskog i talijanskog.
Lovro je mladić čije neprilike potiču iz životnih činjenica. On nema sredstava za školovanje, mora primati kojekakve službe jer je siromah; plemenitaška djevojka ne prihvaća njegovu ljubav jer je seljak, u nevolji se želi oženiti bogatom djevojkom, te ga zbog toga optužuju za pohlepnika, a on se ubije.
Šenoa je fabulu gradio na psiho-socijalnim kontrastima. Glavni kontrast je želja - mogućnost, a sporedni su grad - selo, duhovno - svjetovno, moć, bogatstvo - siromaštvo.
Tema ovog djela je težnja čovjeka da se iz primitivne, seoske sredine uzdigne do ravnopravnog građana.


STANKO VRAZ
Rodio se u Cerovcu u seljačkoj obitelji, završio je gimnaziju, studirao filozofiju i započeo studij prava, bavio se književnošću i učenjem jezika, pokrenuo časopis „Kolo“ 1942 zajedno sa Rakovcem i Vukotinovićem, tajnik Matice hrvatske, prvi pisac u hrvatskoj književnosti kojemu je književnost bila jedino zanimanje, zaljubio se na prvi pogled u Samoborčanku Ljubicu Cantilly, koja gaje nadahnula za pjesničku zbirku «Đulabije». Ona je bila boležljiva i umrla je malada te nikada nije uzvratila ljubav Vrazu. Bavio se sakupljanjem narodnih pjesama a često ih je i prerađivao, najznačajnije zbirke su „Gusle i tambure“ i „glasi iz dubrave žeravinske“. 1939. objavio je prvu književnu kritiku u Hrvatskoj književnosti pod nazivom „Kritičeski pregled“. Vraz nikada nije naučio u potpunosti hrvatski jezik, a uzor mu je bio Ivan Gundulić

Đulabije
- mirisna crvena jabuka, prvi hrvatski kanconijer, posvećen je Ljubici (Petrarka)
- tema: ljubav prema domovini i ljubav prema ženi
- stih: krakovjak- 8 šesteraca u 2 katrene, utjecaj poljske narodne pjesme
- romantičarska i nesretna ljubav; motiv prirode vezan je za ljepotu žene; ljubav prema domovini
KOMPOZICIJA – sastoji se od četiri djela: 1. i 2. dio su nastali za Ljubičina života a 3. i 4. nakon njezine smrti
- svaku je svoju zbirku posvetio svojoj ljubavi Ljubici i svojoj domovini


Andrija Kačić Miošić otkriva narodnu povijest u djelu Razgovor ugodni naroda slovinskoga poznatiju kao PISMARICU- u kojoj je Kačić kao pravi prosvjetitelj želio sačuvati sjećanje na nacionalnu povijest. Pjesme su napisane narodnim epskim desetercem, a pjeva ih narodni pjevač. Djelo je podijeljeno na dva dijela: prvi je zbirka poučnih uputa za kršćanski život, a drugi je u obliku kronike opisuje događaje iz svjetske i hrvatske povijesti ( biblijski događaji, povijest Skandinavije, Gota, Diokleocijanovo doba itd., ali najviše govori o povijesti Dalmacije.

Matija Antun Reljković želi unaprijediti život slavonaca svojim djelom Satir iliti divlji čovik: to je epski spjev ispjevan ikavskom štokavicom i epskim desetercima, podijeljen u dva dijela- u prvom dijelu govori o lijepoti Slavonije, zatim opisuje razdoblje turske vlasti kritizirajući Slavonce zbog mnogih predrasuda i loših običaja; u drugom dijelu Slavonac uvjerava Satira da je prihvatio njegove savjete (satir= pripovjedač)


IVAN (DŽIVO) GUNDULIĆ- književno stvaralaštvo, značaj

- piše po uzoru na Torquatta Tassa, pripada dubrovačkom baroknom krugu
- rođen je 1589. u Dubrovniku, a umro 1638.
- predstavnik je plemstva, školovao se kod Isusovaca (Camilo Camili mu je bio učitelj)
- započeo je pisanjem ljubavne poezije koju je kasnije spalio
- Djela: mitološke drame: Arijadna, Prozorpina ugrabljena, Dijana, Armida
religiozna poema: Suze sina razmetnoga
prepjev sedam psalama: Pjesni pokorni kralja Davida
pastorala: Dubravka
ep: Osman- Gundulićevo životno djelo


Dubravka
- to je alegorijska pastorala – melodrama u 3 čina, započinje invokacijom
- mjesto radnje: Dubrovnik (Dubrava), događa se u idealnoj utopijskoj zemlji u kojoj žive pastiri i pastirice. Radnja se odvija na dan Sv. Vlaha
- tema: hvalospjev dubrovačkoj slobodi
- likovi: Dubravka- je najljepša pastirica. Od malih nogu voli Miljenka i obećana mu je. U djelu je simbol vlasti i slobode. Ona je idealizirani lik-vila. U djelu nema glavnu ulogu, ali se sva radnja okreće oko nje.
Miljenko- je najljepši među pastirima i simbol je dubrovačkog plemstva. On je hrabar i pravedan, bori se za ljubav svoje voljene i plače radi nje. Čim je saznao da je njezina ruka dana Grdnu poželio se osvetiti. Osjećao se jadnim, potištenim, mislio je da je zlo pobijedilo, ali nije bilo tako, na kraju je ipak dobio svoju Dubravku.
Grdan- ružan i star, ali veoma bogat. Ne zaslužuje Dubravku, željan je vlasti, voli zapovijedati, zao je. Podmitio je suce samo da bi se domogao lijepe Dubravke, pohlepan je. U djelu ima ulogu intriganta ili spletkara koji isprepliće radnju i čini je zanimljivijom.
- Dubravka je prvi put prikazana u Dubrovniku 1628. i ima alegorijsko značenje. Dubravka je simbol dubrovačke slobode i vlasti, Miljenko simbol plemstva, a Grdan simbolizira obogaćen sloj dubrovačkih građana. Starac Ljubdrag je nosilac Gundićeve filozofije, pogleda na državu i društvo.

Osman
Ó ep u 20 pjevanja
Ó tu Gundulić prikazuje bitku kod Hodirna i Osmanovu pogiblju, te konačnu propast turske moći
Ó nedostaje XIV. I XV. pjevanje, samo Ivan Mažuranić uspio je nadopuniti XIV. i XV. pjevanje
- inspiracija: poraz Turaka 1621. kod Hoćima od strane poljskog kraljevića Vladislava, simbolično predstavlja pobjedu cijele kršćanske zajednice
TEMA: rat protiv Turaka
Ó borba između dobra i zla ( kršćanstva i islama)
Ó barokni elementi vjerska tematika, prolaznosti, kontrasti: nebo Ó zemlja život – smrt ljubav Ó mržnja, sloboda Ó ropstvo
Ó petrarkistički elementi : opisuje ljepotu žene
Ó mnoštvo epiteta, metafora
Ó abab -ukrštena rima, stihovi osmerci ( 4 stiha, 4 osmerca)
Ó miješanje štokavskog i čakavskog narječja 17. st
Ó ponavljanje, pesimizam
Ó povijesni i kršćanski moralistički ep
Ó list Osmana predstavlja čovjeka koji je uzvišen nad drugim ljudima, pokušavao se izjednačiti sa Bogom
- Olimp – velike se stvari gube jer nema nikoga da o njima piše
- želja roditelja i djevojaka za slobodom
- prva dva pjevanja imaju filozofski karakter
- Lucifer: kralj pakla
- po Gundulićevoj ideji takav čovjek mora stradati
- Osman je prikazan kao pojedinac (težnjama, svojim shvačanjem, moralan, unutrašnjem borbama)
- pjesnička kvaliteta, bogati i čist jezik
- Judita = uzoran renesansni ep , Osman - uzoran barokni ep
- U svoje doba Osman nije tiskan, ali ipak je to djelo bio najčitaniji tekst starog Dubrovnika
- ukrasni epiteti
- antiteze: Osman – Vladislav, Krunoslava – Sokolica
- razlike sadašnjost – prošlost, život – smrt
LIKOVI:
Ali-paša nije povijesna ličnost, Gundulić u Osmanu detaljno opisuje njegov put preko prošlogodišnjeg bojišta (za sklapanje mira) taj mir je u stvarnosti sklopljen nakon Osmanove smrti
Kaziar aga - nadstojnik za sultanova harema, on u epu putuje na Balkan da traži ljepotice za sultanov harem, on u epu provodi otmicu Sunčanice i susreće jednom Sokolicu
Sokolica - romantična bojnica, zaljubljena je u Osmana, začarala je čak Vladislava svojom ljepotom, kupanje njenih bojnica je značajan prizor u Osmanu


IVAN MAŽURANIĆ, Smrt Smail-age Čengića
Rođen 1814. u Novom Vinodolskom, a umire 1890 u Zagrebu. Bio je pjesnik, jezikoslovac i hrvatski ban. Bio je službenik u Karlovcu, vrhovni odvjetnik, kancelar, predstavnik hrvatskog sabora. 1873 postaje prvi hrvatski ban pučanin. Prva hrvatska pjesma „Primorac Danici“. 1846 „Smrt Smail-age Čengića“ njegovo najveće djelo. 1844. godine nadopunio je 14. i 15. pjevnaje Gundulićeva „Osmana“

Smrt Smail-age Čengića
- umjetnički najzrelije djelo razdoblja ilirskog preporoda
- objavljen je 1846. a nastao je na temelju istinitog događaja iz 1840. (godina smrti Smail-age)
- koristio je podatke iz putopisa svog brata Matije „Pogled u Bosnu“
- to je priča koju je čuo od jednog Crnogorca
- stil je aforističan, jezik hrvatski (štokavski), ima puno turcizama i arhaizama
- kompozicija: Agovanje, Noćnik, Četa, Harač i Kob
Agovanje
- aga-gospodar, niži turski plemić
- mjesto i vrijeme radnje: Stolac, 1840.
- tema: sukob Turaka i Crnogoraca, sukob vjera, borba dobra i zla
- ep započinje invokacijom „sluge zove Smail-aga“
- likovi:
Smail-aga – turski feudalac, vjeruje i sebe zbog svoje snage i zbog toga što ga sluge poštuju – u tome je njegova moć, ohol, samouvjeren, moćan, javlja se gradacija njegovih osjećaja, siguran u sebe, vjeruje u Tursku nadmoć nad Crnogorcima, javlja se osjećaj straha, u njemu se javlja sukob osjećaja, sukob sa samim sobom
Turci – sluge, odani svom gospodaru Smail-agu, ne razmišljaju svojom glavom, uživaju u mučenju kršćana i starog Duraka
Crnogorci – predstavljaju kršćane, vrlo su hrabri i odani svom narodu
Durak – poturica, Crnogorac koji je prihvatio Tursku vjeru – islam, bio je nesiguran u moć i vlast Smail-age zbog toga što je bio svjestan snage Crnogoraca. Umro je moleći za milost na turskom jeziku
Noćnik
- noćni putnik Novica
- započinje opisom noćnog pejzaža
- Novica odlazi iz tabora Smail-age u želji da se priključi Crnogorcima kako bi se zajedno s njima osvetio Agi, putuje noću
- noći putuje a danju se skriva, boji se i Crnogoraca i Turaka
- opis osjećaja straha, opis pejzaža – romantični elementi
- Novica je vođen individualnom željom da se osveti
- dolazi do Cetinje, obraća se stražarima i traži pomoć, Novica laže stražaru – cilj mu je da bez posljedica pristupi Crnogorcima

Četa
- započinje veličanjem čete, isticanje njihove hrabrosti i junaštva
- mjesto radnje na Cetinju Crne Gore
- četa se sastoji od 100 hrabrih junaka
- osnovni motivi slobode i vjere
- putuju noću a danju spavaju, u četi vlada disciplina i jedinstvo, četa u tišini odmara na rijeci Morači, - dolazi svećenik i slijedi njegov monolog u kom ističe važnost te zemlje: „Djeco moja, hrabri zatočnici, vas je ova zemlja porodila, krševita ali vama zlatna, djedi vaši rodiše se tudjer, oci vaši rodiše se tudjer, i vi isti rodiše se tudjer, za vas ljepše u životu nema“
- domoljubni moment, ističe pravo na borbu za slobodu, blagoslivlja ih
- ističe se nebriga zapada za njihovim mukama, problemima sa Turcima – svećenikova kritika upućena zapadnom svijetu koji nema razumijevanja za Crnogorce
- završni dio monologa: svećenik poziva četu na ispovijed
- slijedi dolazak Novice u trenutku mira i tišine, njegovo pokrštavanja, prihvaća staru vjeru – kršćanstvo, prihvaća dio čete i priključuje im se svećenik, blagoslivlja četu i kreću u boj

Harač
- harač - porez
- mjesto radnje: Gacko polje
- Smail-aga kupi harač
- raja je siromašna, nemaju kruha a pogotovo novac ili zlato
- mučenje raje – koristi gradaciju u opisu mučenja, ubijali su ih, nabijali na kolac, vezivali konjima za rep i vukli ih,
- sastanak u šatoru i večera, sluša Baukovu pjesmu o Rizva-agi koji nije mogao pokupiti harač kao on
- gradacija – opis noć, sve je crno, jednolično, tamno, javlja se i vjetar, sijeva, grmi, najavljuje oluju, tragičan događaj, dolazi četa, nastaje panika, Smail-aga traži konja i želi pobjeći ali ne uspijeva – kukavica, želi napustiti svoju vojsku, misli samo na sebe, Smail-aga je ubijen ( ubio ga Mirko) ,pristupa mu Novica u želji da se osveti agi da mu odreže glavu ali i on sam pogiba
- pobjeda i trijumf Crnogoraca
- osnovna razlika našeg u odnosu na europski romantizam je snaga kolektiva, zajedništvo, a ne pojedinac
Kob
- kob - sudbina
- lutka u liku Smail-age odjevena u svečanu odjeću
- na svaki se trzaj klanja – riječ je o ismijavanju – ironiji
- klanja se prema zapadu, pobjeda kršćanstva nad islamom


Antun Branko Šimić: glavni je predstavnik i najznačajniji pjesnik ekspresionističke faze hrvatske književnosti. Objavio je jednu zbirku pjesama 1920. preobraženja. U kojoj progovara na posve originalan način uvevši u hrvatsku književnost slobodan stih, izostavljajući interpunkciju dajući i vizualnu snagu svojim lirskim motivima. Neobično sažetim izrazom progovorio je o ljubavi, smrti, pobunivši se protiv neizbježnosti prolaznosti koju shvaća kao nepravdu u najširem smislu. Ostale teme koje ga zaokupljaju su teme o ljudskom tijelu i socijalna tematika (ciklus o siromasima). Bio je i književni kritičar i urednik časopisa «Vijavica», «Književnik», «Juriš».
Antologijske pjesme su mu : Pjesnici, Opomena, Moja preobraženja, Smrt, Povratak, Siromasi koji jedu od podne do podne i dr.


STVARALAŠTVO TINA UJEVIĆA

- rođen u Vrgorcu 1891., umro u zagrebu 1955.
- hrvatski Baudelaire, prokleti pjesnik
- faze stvaralaštva: splitsko-zagrebačka, beogradska, pariška, splitsko-zagrebačka
- piše poeziju i esejistiku, prevodi
- zbirke: Auto na korzu, Kolajna, Žedan kamen na studencu, Lelek sebra
- u zbirci Kolajna pjeva o ljubavi prema imaginarnoj ženi, u formi klasičnog stiha, s elementima trubadursko – renesansnih ugođaja
- Lelek sebra- refleksijama progovara o svojim unutarnjim stanjima
- Auto na korzu, ojađeno zvono- napušta pesimistički odnos prema svijetu
- Antologijske pjesme: Notturno, Visoki jablani, Svakidašnja jadikovka, Pobratimstvo lica u svemiru
- Svakidašnja jadikovka: na početku se javlja motiv starmladosti ( uveo ga je Baudelaire ), ovaj se motiv odnosi na starost duše, a mladost tijela. S tim je povezan osjećaj slabosti, nemoći i očaja.
- U pjesmi postoje dva obraćanja bogu koja su ispunjena pjesnikovim porukama i prijekorom- obećanja u djetinjstvu u odnosu na ljepotu života koji je ispred nas. Drugo obraćanje započinje riječima «O Bože žeže tvoja rije» iskazivanje jačine pjesnikove ogorčenosti. Bog mu je obećao i ljubav i pobjedu i slavu, a život je ispunjen patnjom, lutanjima, traženjima i usamljenošću. Reakcija na postojeće stanje je želja za krikom, ali ona se pretvara u pjesmu. Pjesnik vapi za radošću života i očekuje odgovor na svoja pitanja. Na kraju se ponavlja osnovni motiv što sugerira cikličnost – sve se ponavlja, jadikovka je vječna. Stih je osmerac, strofa tercin

Dobriša Cesarić ( 1902. – 1980. )
- tematika: novi, originalni sadržaji, prodirući duboko u riznicu svojih unutarnjih doživljaja, pjesnik svakodnevnih zbivanja, pjesnik grada, osjećaja prolaznosti i pritajene boli.
- Izraz: jednostavnost, lakoća ritma, dubina osjećaja, jednostavna metaforika, vezani stih
- zbirke: Pjesme, Moj prijatelju, , Slap, Svjetla za daljinom i dr.
- antologijske pjesme: Slap, Povratak, Oblak, Pjesma mrtvog pjesnika, Balada iz predgrađa i dr.
- Povratak: u ovoj pjesmi Cesarić iznosi misli o kružnom kretanju vremena i života, o mogućnosti da nakon smrti ( u nekom drugom životu) sretnemo one koje smo voljeli. Tragično je jedino to što se možda nećemo prepoznati. Govori o relativnosti ljudske spoznaje ( krhko je znanje ). Pjesma ima dosta poruka i misli ( refkelsivna i ljubavna pjesma )

Vesna Parun ( Zlarin, 1922.): suvremena hrvatska pjesnikinja ;prva zbirka 1947. Zore i vihori, tematika poezije: ljubavna, domoljubna, djetinjstvo. Antologijske pjesme Ti koja imaš nevinije ruke, Mati čovjekova

- Josip Pupačić ( 1928. – 1971. ): iskonska veza sa zavičajem jedna je od osnovnih pokretača njegove poezije. Pjesnikov doživljaj svijeta je panteistički: u gotovo svakom stihu osjeća se divljenje prema prirodi, začudnost pred njenim ljepotama i zagonetkama i potpuna stopljenost s njom. Međutim iza svega toga provlači se diskretna nota tragizma, egzistencijalne tjeskobe. Zbirke pjesama: Kiše pjevaju jablanima, Mladići, Cvijet izvan sebe, moj križ svejedno gori itd. Antologijske pjesme su: More, tri moja brata, oporuka, mladoj vrbi, moj križ svejedno gori itd.



HUMANIZAM I RENESANSA U EUROPI (trajanje, obilježja, latinizam, književni oblici, glavni pisci i djela)

predrenesansa od franc. RENAISSANCE-ponovo rođenje, preporod, ponovni procvat; «uvod», prethodnica renesanse.

humanizam-lat. HUMANUS- čovječan, ljudski
-kulturni pokret u Europi u 14. st., paralelno s predrenesansom
-promiče ovozemaljske ljudske vrijednosti
-uzori u antici, središte je Italija, motivi iz svijeta, latinizam

latinizam književno stvaralaštvo na lat. jeziku
-latinski jezik polako zamjenjuje narodni (talijanski)


humanizam
-do izražaja dolazi želja za spoznajom, ubrzan razvoj znanosti i tehnike, filozofije, otpor prema feudalizmu
-u središtu zanimanja je čovjek, te razvoj duševnih i tjelesnih svojstava
-Erazmo Roterdamski- najznačajniji znanstvenik i književnik humanizma
-trajanje: kraj 13. i 14. st.; humanus-čovječan, latinski jezik i narodni jezici
najznačajniji pisci su:
DANTE-«Božanstvena komedija»
PETRARCA-«Kanconijer»
BOCCACCIO-« Decameron »
-klasični književni oblici: epopeja, ekloga, elegija, satira, drama


predrenesansa
-traje do kraja 13. st.,14. st. i 15. st.
-značajke: pojava novog društvenog sloja-građanstvo, razvoj gradova, građanske klase i kapitalizma, stvaranje novih pogleda na svijet
-čovjek: aktivan, radoznao, želi uživati u ovozemaljskom životu, kritičan je
-književnost: svjetovne teme, čovjekovo duhovno oslobođenje, zanimanje za vlastiti unutarnji svijet, ljepotu prirode i ovozemaljski svijet

RENESANSA: franc. RENAISSANCE= ponovo rođenje, preporod
- kulturno povijesno razdoblje od kraja 14. st. do početka 17. st.
- nastaje u Italiji, a javila se po uzoru na antiku, onda se širi na Španjolsku, Francusku, Hrvatsku, Englesku, Njemačku, Austriju, Portugal, Mađarsku i Češku
- renesansni se pisci umjesto latinskim jezikom koriste narodnim, tako se javlja književnost na narodnom jeziku
- renesansa je primala stalne poticaje u ozračju velikih otkrića: putovanja Kolumba, Vasca de Game i Magellana, znanstvena i tehnička otkrića, Gutenbergov stroj za tiskanje (kojim književnost postaje dostupnija)
- ponovo se javljaju vrste: ep, lirska pjesma, satira epigram, životopisna i povijesna pripovijest, komedija, drama, poslanica, itd.
- tematika književnih djela tiče se svakidašnje čovjekove zbilje, ističe se tjelesna i duševna ljepota i snaga, radost ovozemaljskog življenja i čovjekova vječna nadanja u bolji svijet
- predstavnici: Ludovico Ariosto, Francois Robelais, Miguel Cervantes, William Shakespeare
- u renesansi se mijenja čovjekov način razmišljanja i javlja se zanimanje za ljepotu prirode i čovjekova unutrašnja proživljavanja; zanimanje za život općenito; pronalaženje uzora u antičkoj književnosti; promjena načina života i razmišljanja na koju utječe razvoj gradova, nastajanje građanske klase, nova znanstvena i geometrijska otkrića
- u renesansi su oblikovani svi glavni žanrovi:

lirika:
- osim petrarkističke lirike njeguje se i religiozna lirika
- pišu se poslanice, epitafi, posvetnice, idilična lirika
- uzore traže u antičkom pjesništvu
- pojava zabavne lirike i pokladne(maskirate)
- dominantan oblik je forma soneta, osim njega pišu se balade, kancone, ekologe, madrigali, ode
- većina pjesama posvećena je ženama(ljubavne pjesme)
- izvorište svemu je trubadurska lirika

epika:
- epovi, epski spjev
- kategorija uzvišena stila
- ep se razvio kao književna vrsta

dramske vrste:
- pisana je po uzoru na antičke pisce Plauta i Terencija i na antičku dramu
- promicala je pobjede novog mladog naraštaja
- najznačajniji dramatičar je engleski autor William Shakespeare- opisivao je duševna stanja svojih likova
- najznačajniji hrvatski komediograf je Marin Držić
- drama je bila podijeljena na: Commedia Erudita(učena komedija koja se prikazivala na dvoru) i Commedia dell' Arte(za puk, nema teksta-glumci improviziraju, a znaju samo osobine likova)

roman:
- dijeli se na:
1) viteški- srednjovjekovni tip romana, ističe se lik viteza lutalice
2) pikarski- razvio se u 15.st, glavni lik je čovjek iz puka- obično iz dna društvene ljestvice(seljak, prosjak) koji se bori za opstanak u životu i ima renesansne poglede na svijet
3) pastirski- idila, glavni lik pastir, to su ondašnji ljubavni romani, utemeljitelj je Jacopo Sannazzara

esej:
- uveo ga je u 16.st Francuz Michael Montaigne

HRVATSKA RENESANSNA KNJIŽEVNOST (vremensko određenje, gdje se odrazila, značajke, petrarkizam, predstavnici)
- vrijeme: vrhunac doseže u 16.stoljeću
- značajke: razvija se pod utjecajem talijanske književnosti u gradovima uz more: Dubrovniku, Zadru, Splitu, Šibeniku, Hvaru; vrhunska djela književnosti i umjetnosti nastaju u bogatom Dubrovniku koji je sačuvao slobodu i samostalnost
- predstavnici i djela:
a) lirika( Šiško Menčetić, Džore Držić, Hanibal Lucić, Mavro Vetranović- hrvatski petrarkisti
b) epika ( Marko Marulić, Judita (ep), Petar Hektorović, Ribanje i ribarsko prigovaranje, Petar Zoranić, Planine (roman), Brne Karnautić, Vazetje sigeta grada, ep
c) drama ( Hanibal Lucić, Robinja (drama), Marin Držić, Dundo Maroje( komedija)


LJUBAVNA LIRIKA HRVATSKE RENESANSE
- naši renesansni pjesnici pisali su pod utjecajem Petrarkinog stvaralaštva, po uzoru na narodnu poeziju tkz. začinjavce i po uzoru na trubadursko stvaralaštvo
- najstariji stih naše renesansne poezije je dvostruko rimovani dvanaesterac (rimuje se nakon 6. i 12. sloga) zove se aleksandrinac
- prvi liričari pojavili su se u Dubrovniku- Šiško Menčetić, Džore Držić, Hanibal Lucić, Nikša Ranjina- njeguju ljubavnu poeziju u kojoj slave žensku ljepotu, iskazuju osjećaje i raspoloženja neuzvraćene ljubavi



GIOVANNI BOCCACCIO
- 1313.-1375., rodom iz Pariza, živio u Firenci
- talijanski pripovjedač i humanist
- ostavio je bogat književni opus i na latinskom i talijanskom
- njegove novele spadaju u tip uokvirene novele
- smatra se začetnikom novele

Decameron
- zbirka koja sadrži 100 novela uokvirenih pričom povezanih u jednu cjelinu
- pred bijegom od kuge koja je vladala 1348. 7 djevojaka i 3 mladića napuštaju Firencu i odlaze u prirodu gdje prikraćuju vrijeme pripovijedajući zanimljive priče, one su različite po duhu i sadržaju, najčešća tema im je tjelesna ljubav, izrugivanje ljudskoj gluposti i svakom, osobito ljudskom licemjerju. Svaki dan osim subote i nedjelje je svako od njih ispričao po jednu priču
- te novele su kasnije postale uzorom svim kasnijim novelistima
- 7 djevojaka- imena djevojka predstavljaju sabrane značajke Erosa (tjelesne ljubavi) kakvog je Boccaccio prikazao u svojim djelima
- javljaju se ljudi iz različitih slojeva društva
Svaki dan posvećen je jednoj temi:
1. DAN- nema određene teme
2. DAN- hirovi sreće
3. DAN- ostvarene pretežno ljubavne želje
4. DAN- tragične novele ljubavi i smrti
5. DAN- ljubavi koje završavaju sretno nakon mnogo nezgoda
6. DAN- posvećen brzim i duhovitim odgovorima
7. DAN- podvale spretnim ženama na račun glupih muževa
8. DAN- govori o šalama i podvalama u kojima stradavaju glupani
9. DAN- nema određenu temu
10. DAN- novele o velikim i plemenitim djelima

Karakteristike novele:
- Boccaccio je utemeljitelj novele
- piše ih na talijanskom jeziku s obilježjima usmenog pripovijedanja
- zanimljiva fabula, bez digresije i općih mjesta
- neočekivani zapleti, karakteristična je dvostruka poanta (druga izriče prvu)
- skladna kompozicija, jasan stil

Renesansna obilježja Boccacciovih novela:
- kritičnost
- teme i likovi iz svakidašnjeg života
- realističnost i uvjerljivost
- razotkrivanje ljudskih poroka
- slobodno prikazivanje životnih užitaka (hedonizam) i veličanje svega ljudskog, spontanog i prirodnog
- pohvala ljepoti prirode, snazi mladosti, čovjekovoj sposobnosti i snalažljivosti
- kritizira crkvene dostojanstvenike


KLASICIZAM I PROSVETITELJSTVO U EUROPI

- razdoblje od sredine 17. do kraja 18. st.
- PROSVJETLITI - naučiti nekoga, otvoriti mu oči klasično - uvijek vrijedno
- suprotstavljen kićenosti baroka i krajnostima rokokoa
- klasična estetika
- smirenost i dovršenost oblika; uzvišenost stila i jasnoća
- posredno nadahnuće u djelima starih Grka i Rimljana

barok: kićenost, bogata metaforika, pobožnost (religija, Biblija), filozofija religije
klasicizam: jasnoća stila, jednostavnost (savršenstvo forme(Aleksandrinac)), uzori iz antike, racionalizam
prosvjetiteljstvo- prosvjetiteljski pokret; prosvjećivanje naroda, filozofija zdrava razuma, filozofija u književnosti
predstavnici = Roussean, Diderot, Voltaier, Mantesquie

Francuska
- pravila su jako bitna za klasicizam, zasnivaju se na razumu
- nema velike zaljubljenosti, strasti, a ako i ima treba znati kako se ponašati u skladu s njima
- Rene Decartes najznačajniji predstavnik klasicizma „mislim dakle jesam“ (Cognoto ergo sum)
- Carlo Goldoni - Gostionicarka Mirandolina, reformator talijanskog kazališta (comedia dell arte), stalni likovi, improvizacija
- kazališna umjetnost u vrijeme baroka nije bila uzdignuta na umjetničku razinu

pravila
- istinitost (istinito je samo ono što možemo spoznati razumom)
- analitičnost (svaku teškoću da bi je mogli svladati moramo raščlaniti na jednostavnije dijelove)
- postupnost (od jednostavnog ka složenijima)
- ispravnost (ako je potpuno, i ako je ispravno onda smo riješili stvar)
- racionalnost, moralnost, didaktičnost - svako djelo nastalo u klasicizmu mora imati te elemente
- nema proze
- drama je osnovna
- likovi su većinom plemići, prinčevi, knezovi
- mora se poštovati trojedinstvo
- drama mora imati 5 činova (uvod, zaplet, peripetija, vrhunac, rasplet)
MORALNOST - uvijek se osuđuje zlo
DlDAKTIČNOST - poučnost koju izvlačimo iz radnje
- razum kontrolira strasti
- encikiopedije, cvijeta razvoj znanosti
- glazbenici - Mozart, Haydn, Beethoven
- književnici i njihova djela - Molier „Skrtac“, Voltaire „Candide“, Pierre Cornellie „Cid“
- tragikomedija
- tragično - Rodrigo ubije oca Himena
- komedija - nema tragičan završetak
- Ljubavni trokut - Himena, Rodrigo, Infantkinja
- Rodrigo mora obraniti očevu čast
- didaktičnost, moralnost, racionalnost
- osjećaji su potisnuti u drugi plan

JEAN RACINE – Fedra
- tragedija u 5 činova
- Fedra je žena atenskog kralja Tezeja, potajno zaljubljena u svog pastorka Hipolita
- tragičan lik, tragična krivnja, tragičan završetak, uzvišeni stil
- razum iznad svega, ali na kraju razum popušta
- tema: odnos ljubavi i mržnje


MOLIERE:
Pravo ime mu je Jean Bapitste Poquelin.

Škrtac
Komedija u 5 činova, nastala pod utjecajem Plautove Aulularije i likova škrtca iz francuskih farsi i comedie dell`arte.
Jezik i stil: komedija karaktera, intrige te društvena komedija. Likovi spletkare jedan protiv drugog.
Dijalog: razgovor Valera i Harpagona. Karakter: Harpagonov strah.
Tema:ismijavanje škrtosti, Harpagonova škrtost i njegov odnos s drugim ljudima
Mjesto radnje: Pariz-kuća bogatog i škrtog Harpagona
Vrijeme radnje: početak 18. st.
Likovi: Harpagon(bavi se lihvarstvom i time se i obogatio), Valere, Elise, Cleante, Mariane, Forsine, Le Flech i Jacques
Problemi: sukob generacija i težak položaj žene u ono doda (Elise mora sve slušati svoga oca)
Molierova kritika kroz ovo djelo: kritika pokvarenom lihvarskom društvu, kritika gubljenju plemenitosti zbog škrtosti. On osuđuje ponašanje i upozorava da škrtost kvari ljudski karakter!



18. HRVATSKA KNJIŽEVNOST PROSVJETITELJSTVA (značajke djela, M. A.
Reljković, A: K. Miošić)

· vrijeme: 18.st.
· značajke:
- moralno- didaktički karakter književnosti
- ističe se značenje prosvjete i kulture pa se i u književnim djelima osjećaju prosvjetiteljske namjere autora

· dvije su bitne odrednice u razvoju naše prosvjetiteljske književnosti: 1) regionalna obilježenost, 2) raznolikost stilova (poetika)
· predstavnici:
o Dalmacija: Filip Grabovac tužno pjeva o položaju Dalmacije u djelu Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga; Andrija Kačić Miošić otkriva narodnu povijest u djelu Razgovor ugodni naroda slovinskoga poznatiju kao PISMARICU- u kojoj je Kačić kao pravi prosvjetitelj želio sačuvati sjećanje na nacionalnu povijest. Pjesme su napisane narodnim epskim desetercem, a pjeva ih narodni pjevač. Djelo je podijeljeno na dva dijela: prvi je zbirka poučnih uputa za kršćanski život, a drugi je u obliku kronike opisuje događaje iz svjetske i hrvatske povijesti ( biblijski događaji, povijest Skandinavije, Gota, Diokleocijanovo doba itd., ali najviše govori o povijesti Dalmacije.
o Slavonija: Matija Antun Reljković želi unaprijediti život slavonaca svojim djelom Satir iliti divlji čovik: to je epski spjev ispjevan ikavskom štokavicom i epskim desetercima, podijeljen u dva dijela- u prvom dijelu govori o lijepoti Slavonije, zatim opisuje razdoblje turske vlasti kritizirajući Slavonce zbog mnogih predrasuda i loših običaja; u drugom dijelu Slavonac uvjerava Satira da je prihvatio njegove savjete (satir= pripovjedač)
o Sjeverna Hrvatska: kajkavske pjesmarice i drame, vrhunac komedije Tituša Brezovačkoga (Matijaš grabancijaš dijak, Diogeneš)



size=4>Lirika
lirika - književni rad koji je nastao u sjedinjenju glazbe, glume, govora i plesa, dolazi od grčke riječi lyra što znači žičani instrument

karakteristike - subjektivna, iznosi osjećaje, zasniva se na ritmu, odlikuje se kratkoćom vanjske forme, bogatstvu pjesničkih slika i motiva te uporabom stilskih sredstava

podjela lirike
1) prema sadržaju ili motivu
DOMOLJUBNE – A. Mihanović: Horvatska domovina
LJUBAVNE – J. Pupačić: Zaljubljen u ljubav
PEJZAŽNE – A. G. Matoš: Notturno
SOCIJALNE – D. Cesarić: Vagonaši
MISAONE / REFLEKSIVNE – D. Cesarić: Pjesma mrtvog pjesnika
RELIGIOZNE – N. Šop: Isus čita novine
2) prema tradiciji
DITIRAMB – pjesma u kojoj se slavi priroda i život (V. Nazor: Cvrčak)
HIMNA – pjesma posvećena nekome (ili nečemu) tko (ili što) je dostojan najvećeg divljenja
i poštovanja (A. Mihanović: Horvatska domovina)
ODA – pjesma posvećena nekome (ili nečemu) prema kome (ili čemu) osjećamo ljubav,
privrženost ili neku drugu vrstu sklonosti (P. Preradović: Rodu o jeziku)
ELEGIJA – pjesma u kojoj se izražava žaljenje za nečim nedostižnim
(F. Ciraki: Forentinske elegije)
EPIGRAM – Kratka sažeta pjesma koja svojim zaključkom iznenađuje čitatelja
(S. Vraz: Nadriknjištvo)
EPITAF – nadgrobni natpis koji kao pjesnički oblik izražava misli o prolaznosti života i
ljudskoj sudbini. Često je duhovit i satiričan. (M. Dizdar: Zapis o zemlji)
IDILA – lirska pjesma s temom iz mirnog života u prirodi, posebno na selu.
(D. Cesarić: Pjesma mrtvog pjesnika)



DISKURZIVNI KNJIŽEVNI OBLICI

diskurzivni književni oblici – su djela na razmeđu znanstvenih djela i onih djela koja pripadaju danas široko razvijenoj oblasti novinarstva i ostalih sredstva javnog priopćavanja. Takva djela obično ujedinjuju izražavanje i oblikovanje svojstveno umjetničkoj književnosti s nekim osobinama svojstvenim bilo znanstvenom ili filozofskom novinarstvu.. Povezuju znanstveni izraz s elementima lirike, epike, drame, a teže poučavanju. lat. Diskursus – govor, razmišljanje

podjela
1) književno-znanstvene vrste:
a) ESEJ ili OGLED – utemeljitelj je Michel de Montaigne: „Eseji“. To je kraća prozna vrsta u
kojoj se obrađuje različita tematika bilo iz života ili znanosti, na način koji uključuje
razmišljanje i zaključivanje, ali također i sposobnost umjetničkog oblikovanja. Teme
su iz područja života, kulture, umjetnosti, znanosti… Elementi su vjerodostojne
činjenice, podaci, autorova razmišljanja, asocijacije, tvrdnje, zaključci, primjeri,
citati… Do izražaja dolazi stav pisca, njegov izbor problema i vlastiti način izlaganja.
franc. essai – pokušaj
b) RASPRAVA – obimnija od eseja, no najčešće pripada znanstvenim vrstama. Ponekad kada
je posvećena znanosti ili umjetnosti ujedinjuje znanstveno istraživanje s književno-
umjetničkom obradom
c) ČLANAK – književno-znanstvena vrsta kraća od eseja. Osvrt na teme iz života i na
događaje.
d) BIOGRAFIJA – umjetnički oblikovano pisanje o samom sebi ili nekoj drugoj osobi
e) PUTOPIS – ujedinjuje opis i analizu ne samo umjetničkim oblikovanjem nego i
izražavanjem dojmova, pa i pripovijedanjem, što ga može približiti lirici i noveli. U
njemu se, osim nabrajanja što je pisac vidio, navode i putopiščeva umjetnička
sklonost, stav prema životu, osjećajni svijet, ukus… Neki putopisci pokušavaju
filozofski produbiti putopis dok ga neki proširuju u smjeru povijesno-filozofske
meditacije
f) DNEVNIK – vrsta teksta u kojoj pisac zapisuje dnevne događaje, izražava svjoj odnos
prema njima, iznosi svoje tumačenje događaja i osoba
g) MEMOAR – iznošenje sjećanja i uspomena na ljude i događaje iz tuđih i vlastitog života
2) publicistika:
a) REPORTAŽA – izvješće o nekom događaju, doživljaju, društvenoj djelatnosti ili prirodnoj
pojavi na umjetnički način. Pisac izlaže i svoje domove, stavove i razmišljanja
b) FELJTON (podlistak) – na živ i popularan način obrađuje pitanja iz umjetnosti, znanosti,
filozofije, politike zanimljivih široj publici
c) POLEMIKA- na živ, uvjerljiv i zanimljiv način suprotstavljene su oprečna mišljenja, stavovi,
uvjerenja. Način razrade životnih, književnih ili znanstvenih problema gdje se
suprotstavljene zastupnici ra

Post je objavljen 26.03.2007. u 10:21 sati.