Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/rusalka

Marketing

rose: bielaja doroga


(prethodni nastavak)


Morpheus je priču o Hadu završio.
Trebalo je dalje krenuti, nastaviti sa spuštanjem, do Styxa sići ...


I krenuli su dalje, Morpheus i Rose.
Spuštanje spiralnim stubama nastavilo se i nastavljalo do beskraja. Stubište se uvijalo oko litice obrasle mahovinom, žbunjem paprati i plavih zvončića, a stube su bile visoke, strme i skliske. Svaki novi zavijutak otvarao je vidik na hadsku dolinu, na Styx i manje rijeke koje su se u nj ulijevale. No, činilo se kako se Rose i Morpheus tim stubištem čas penju, čas spuštaju, te da se podnožju klisure ne približavaju.
Rosei se činilo da spiralnim stubama nema kraja ...

Traka slapa stropoštala se u dubinu, tik uz jednu stranu litice, tiho, nečujno.
Oblak sitnih kapljica orošavao je stijenu, kupao plave glavice zvončića što su na tankim stabljikama visjeli i povremeno dodirivali Rose po licu, dok se niz stube mučno spuštala. Te su kapljice padale po Roseinoj kosi, očnim kapcima i obrazima ... a ona im je bila zahvalna, jer su joj skrivale suze.

Vidik bi povremeno zaklonilo gusto pramenje magle, pa bi tada Rose pomislila kako ta litica podnožja niti nema, kako u moru magle lebdi.
No, kad se magla ponovo razišla, Morpheus i Rose su bili nadomak kraju stubišta ... preostalo im je još samo sedam stuba prijeći.

Sjednimo, načas, Rose ... rekao je Morpheus ... prije no što na hadsko tlo zakoračimo.

A u Roseinoj je svijesti izronila slika iz djetinjstva.
Ona i Hana, njezina sestra, još djevojčice, spremaju se na put. A baka im kazuje, da po slavenskom običaju, prije puta načas s njom sjednu.

Na bieluju dorogu ...reče baka ... da se opet ponovo sretnemo, da rastanak ne bude konačan.

A potom i druga slika - Rose na bakinoj samrtnoj postelji sjedi, baku za ruku drži. I osjeća kako se draga stara ruka hladi i koči. Na dorogu baka kreće, ali ne bielaju.

S tim slikama koje joj u svijesti titraju, Rose sjeda na hladnu stubu, kraj Morpheusa ...
I u sebi šapće: Na bielaju dorogu ...

Sjeli su na stubu, i dalje se za ruke držeći.
Nisu govorili, čak se ni gledali nisu. A ipak su osjećali kako im kroz spojene prste struje i pogledi i riječi i dodiri ... Rastanka su se oboje bojali, no rastanak pomenuti nisu se usuđivali.
Sjedili su u tišini, bez riječi. Duše su im se dodirivale, preplitale ...
Oboje su se pitali ... Nije li to posljednji put?

Iako su hod kroz dugi tamni hodnik i spuštanje spiralnim stubištem bili mučni i strašni, to bilo je tek predvorje Hada.

Još samo sedam stuba ... i zakoračit ću u zemlju sjena...pomislila je Rose.
Hoće li to biti bezpovratno?

Ubola ju je pomisao da se nije od Hane, svoje jedine sestre oprostila, da nije zagrlila njezine djevojčice, njezine i svoje ...
Nije Luku, svojeg dragog šogora, pozdravila ... ni Lucifera pogladila ...nije posljednji puta svoj vrt obišla ...
Nije uživala u posljednjem sutonu ... ni rekla zbogom suncu ...

Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.

(nastavak slijedi)


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Elinor: Sunset with dazyes

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
karlson/snow



Post je objavljen 24.03.2007. u 23:59 sati.