Marketing
Put u Dublin
RyanAir unatoč strašenjima ima super avione. Umjesto na makinama, štedi na stjuardesama koje dolaze iz Gruzija, Poljskih, Srbija i sl., ali su i one ok. Lako ih je zajebat da ne pijete votku iz flaše nego samo istu držite u ruci.
Inače, na pulskom aerodromu u djutiću možete kupit flašu Fjodor votke za 2 eura. Okus je poput krtičinih iznutrica, posljedice na organizam na granici sljepila, ali drma. Rađe drmnite Karlovačko na aerodromu za 18 kuna.
Granica bez frke. Ko da smo njihovi.
Od aerodroma do centra Dublina pol sata vozi zeleni dabldeker za 6 eura.
U centru postoji najviša skulptura na svijetu od 120 metara u obliku špice. Teško ju je snimit, al je dobra za orjentir.
Hostele si rezervirajte preko neta, ovaj u Harrington street, 20 minuta pješke od centra je dušu dao za sve osim problema u vidu hrkajućih cimera.
Ovo je dvorište hostela. Sin je povuko prvu rundu koju je prošverco iz Zagreba.
Nećemo spominjat koliko je trajala njegova savršena Oriovačka šljiva s kojom smo počinjali dan… ("jebem ti sve, trebo sam još litru ponijet...")
Samo po sebi, prvo što se nameće pivopijama (Sin, Pave, Von Smile, DMJ, Mois) je posjet muzeju-pivovari Guinness, dvadesetak minuta pješke od centra uz obavezni trominutni obilazak Katedrale Sv. Patrika. Lijepo, kameno, staro. Tako smo u jednom danu obišli i muzej i crkvu pa smo se i kulturno uzdigli!
Guinness inače sjajno utječe na probavu, pa smo stalno trčkarali po zahodima. Ovo je jedna od rijetkih slika di smo zajedno.
A unutra - ja i drugovi Roari, vjerojatno su u rodu Ljokelsoju… Još dva dana do Planiceeee!!!
Paradoksalno je što na petom katu pivovare i muzeja Guiness muški zahod ima jednu kabinu a ženski tri – pa sam ga shodno tome i posjetio. Zanimljivost je da za dva eura možete kupit uloške iz automata!!!
Guinness dobijete za probu na dnu čašice na trećem katu. Kasnije na sedmom dobijete i pintu. Pinta je aproksimativno gutljaj i po više od zidarke. A upad u muzej – 14 eura. Guinness nam je natočila, i na vrhu pjene harficu nacrtala simpatična djevojka kojoj sam se džentlmenski obratio (žicajući još jednu pintu) – ju ajriš grls ar moust bjutiful grls on d vrld, na što mi je na sličnom engleskom odgovorila – aj em from frans.
Slika dana je ipak bila ona kad je Von Smile u svojoj Olimpijskoj Gabon majici na mapi svijeta skužio da se Guinness proizvodi u istom!
Vani nas je dočekao kijamet
Ali je sutra bilo bolje. Dublin zna biti dosta prljav (iako puno čišći od Belfasta), a arhitektura varira od užasno dosadne
do predivne,
s nadasve čudnim detaljima….
Večeri smo provodili u Temple baru, O’Briens pubu i još dosta pubova, ali u srce nam se urezao The Porterhouse s desetak originalnih piva, živom svirkom i par tisuća boca po zidovima.
U ponudi ima i engleskih piva. Usprkos savršenoj etiketi, Monty Python Holly Ale mi se nažalost nije svidio...
Ispijanje alkohola na javnim mjestima se kažnjava od 100 do 1000 eura, iako sam u pijanom stanju shvatio d aje to u biti slobodna alkoholna zona.
Pa se valjalo odmorit.
Ili zaplesat...
Pubovi u centru inače drže cijenu pive od 4.5 do 5 eura. Navodno je jeftinije van grada, ali kako smo bili kratki s vremenom, tako smo zadnji dan ostali kratki s parama.
Kviz! Pronađite deset razlika na slici prije,
i poslije pive.
Iako je najbolje za vrijeme pive.
Na kraju smo svi pjevali, plesali, gledali debele irkinje, slikali se s debelim Škotima i Ircima u kiltovima nakon ragbi tekme, kupili dresove, kape, magnetiće, probali ukrast kriglu s polovičnim uspjehom, sudarali se s pijanim Poljacima, pili Smičiklas (Smithwicks nakon desete), zaljubili se u Chocolate Truffle Stout i TSB i završili na ulici oko tri ujutro pjevajući “Sada je vreme putovanja, nikada duži put do kuće…”, našto su nas lokalci pozdravili svojom pjesmom, misleći valjda da smo neki ragbijaši.
Posebno mi je oduševljenje pričinilo to što Rory Gallagher ima svoj korner.
Tako da ću još jednom s guštom preslušat diskografiju tog sjajnog gitarista na kojeg me onomad uputio DMJ. Zakon!
Na kraju, u Puli nas je dočekao Andrej s vrhunskom biskom i poručio da će i on skoro za nama.
Jako, jako dobar grad. Ponovilo se što prije!
Post je objavljen 22.03.2007. u 16:42 sati.