Marketing
»Bosna i Hercegovina je i hrvatska zemlja«
Razgovarao: Vanja Gavran
RAZGOVOR: DR. FRANJO TOPIĆ, PREDSJEDNIK HKD »NAPREDAK«
»Bosna i Hercegovina je i hrvatska zemlja«
»Oduvijek sam govorio da je Bosna i Hercegovina i hrvatska zemlja, iako neki ne misle tako. Ti neki iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Europe, još uvijek govore da Hrvati nemaju što tražiti u Bosni i Hercegovini. Moram reći da mi je dosadilo uvjeravati te koji tako misle da smo živi, da ima još Hrvata u Bosni i u Sarajevu, da ćemo ipak preživjeti, da se netko u Bosnu vratio itd. Čim me netko pita hoćemo li opstati, onda već znam da taj ne vjeruje u našu budućnost. Još sam g. 1994. u Zagrebu na velikom skupu rekao: 'Nama spasa nema, ali nećemo propasti.' Neki govore da u BiH nema ni pola od prijašnjih 760.000 Hrvata, a CIA je 1. srpnja 2003. objavila da ih ima 570.000. Doživio sam da me neki Hrvate žele uvjeriti da nas ima samo 100.000. To je vrlo znakovito. Sve ovo što ću reći ima za cilj da hrvatska država, hrvatski mediji, hrvatska vlast u BiH, Hrvati u inozemstvu promijene odnos prema BiH, prema bosanskim Hrvatima, a i budući sam čelnik Napretka, prema Napretku", rekao je za Glas Koncila predsjednik Hrvatskoga kulturnog društva »Napredak« prof. dr. Franjo Topić, društva koje već 103 godine djeluje kao jedna od okosnica kulturnog i intelektualnog života Hrvata u Bosni i Hercegovini, ali i Hrvatskoj i svagdje gdje »Napredak« ima svoje podružnice.
GK: Profesore Topiću, jesu li Hrvati u Bosni i Hercegovini zadovoljni stanjem u državi, i odnosom drugih naspram njih?
»Molim i preklinjem sve da promijene odnos prema Bosni i Hercegovini, posebno prema Bosni, i prema 'Napretku'. To je hrvatski, to je katolički i to je globalni interes. Treba reći i tako raditi kako bi se vidjelo da je naš interes ostanak i opstanak Hrvata u Bosni. To moraju reći prvo hrvatska država i hrvatski mediji. To treba jasno kazati i Crkva u Hrvatskoj i u inozemstvu.«
»Bilo bi najbolje da BiH ima trostupnjevitu vlast: općina, županija i državna vlast. Ne treba izmišljati toplu vodu. Neka se prepiše uređenje Švicarske i Belgije i ova država može biti funkcionalna i prihvatljiva za sva tri naroda i za sve njezine građane. Bosna i Hercegovina ne može opstati s dva entiteta: ili nijedan, ili tri entiteta.«
»HDZ je g. 1998. potpisao sporazum sa SDA-om da neće hrvatski kanal u BiH. I sad kad je sve prošlo, oni opet izluđuju ljude s pitanjem hrvatskoga kanala.«
Dr. Topić: Nisu. Ali kad je to čovjek zadovoljan? Od g. 1990. puno smo vremena, energije i živaca potrošili na politiku. Svima je jasno da je dejtonska Bosna i Hercegovina nefunkcionalna i preskupa pa stoga treba u ovoj desetoj obljetnici raditi na preustroju ove države. No, da budemo što objektivniji, nismo li svi ili većina u ratu govorili: »Neka se samo zaustavi rat pa neka bude bilo kako.« Sjećate li se često ponovljene rečenice: »Bolje godinama pregovarati nego jedan dan ratovati.« Samo čovjek često zaboravlja i još češće ima neograničene želje. Ima onih koji nama Hrvatima žele osporiti prava, ali treba priznati da smo jednim djelom i sami krivi za stanje u kojem se nalazimo.
»Neki još žele dokazati da ova država nije moguća«
GK: Kada kažete da su Hrvati također odgovorni za stanje u kojem se nalaze, na što konkretno mislite?
Dr. Topić: Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini počesto je lutala u pronalaženju ciljeva. Ni danas vladajuća stranka, bojim se, ne zna ili neće znati što hoće u ovoj državi. Po mom sudu, HDZ BiH trpi još od prošle politike koju je u ime njega do 1998. pa i do 2000. vodio HDZ iz Hrvatske, trpi od Herceg-Bosne, trpi od ljudi koji su sudjelovali u ratu, od frustracija što nije uspjela podjela BiH. Nitko se ne mora slagati, ali osobno mislim da i sada mnogi od njih ne prihvaćaju da je ovo njihova zemlja. Po nekim indicijama neki od njih još žele dokazati, i tako rade, da se vidi da ova država nije moguća itd. Uglavnom se kuka, uglavnom se govori što se neće, a nikako da se ozbiljno prione na posao i da se problemi rješavaju. Ali kako ćete nešto riješiti ako nećete. Jednostrani govor o nacionalnim pravima ljude samo frustrira, tjera ih da se sele u inozemstvo, pa onda ispada kako Hrvati imaju više nacionalnih prava u Münchenu i New Yorku nego u BiH, što je naravno zavaravanje. Tamo nemaju nikakva nacionalna prava. Čak ne mogu ni glasovati. Kako neki od naših političara pa i drugih ljudi govore, često ispada da smo imali više nacionalnih i vjerskih prava u komunističkoj protunacionalnoj Jugoslaviji.
GK: Vi ste uključeni u različite razgovore i oko budućeg ustrojstva Bosne i Hercegovine. Kako Vi vidite Bosnu i Hercegovinu kada već niste za ovakvu?
Dr. Topić: Bilo bi najbolje da BiH ima trostupnjevitu vlast: općina, županija i državna vlast. Ne treba izmišljati toplu vodu. Neka se prepiše uređenje Švicarske i Belgije i ova država može biti funkcionalna i prihvatljiva za sva tri naroda i za sve njezine građane. Bosna i Hercegovina ne može opstati s dva entiteta: ili nijedan, ili tri entiteta. Znam već kako će ovo neki shvaćati. Najnormalnije bi, po mom sudu, bilo urediti ovu zemlju u deset provincija/županija i da budu i nacionalne, ali ne isključive.
No, preduvjet svega je da se ova zemlja prihvati kao svoja. Da je komplicirana, da ima problema, to je svakome jasno. BiH je mala zemlja, ali ima dovoljno problema za jednu veliku zemlju. Ne treba se zavaravati, ovdje nije lako naći solidno i funkcionalno rješenje. Tri su naroda, bio je rat i posljedice su teške. Mnogi su ljudi izgubili svoje najbliže, izgubili kuću, posao, perspektivu, i o tome se mora voditi računa. Znam da želimo sve riješiti što brže, ali, po mom sudu, i sad ide puno bolje nego u mnogim zemljama koje su prošle rat i ovakve probleme.
»Govorili su nam kako trebamo koristiti udžbenike iz Hrvatske«
GK: U posljednje je vrijeme ponovno aktualizirano pitanje hrvatskoga jezika, televizije na hrvatskome jeziku i cjelokupnoga sustava obrazovanja u BiH. Kako Vi doživljavate sadašnje rasprave o obrazovanju i o televiziji?
Dr. Topić: Nevjerojatno je i umarajuće je da o tome još i sada nakon toliko godina razgovaramo. Opet ću za neke biti iznenađujući. Nisam za vraćanje unazad, ali se bez toga ne mogu neke stvari razumjeti. Hrvatska vlast u BiH dugo je zavaravala ljude s tim pitanjima. Tako su nam govorili - i to je, po mojim saznanjima, velika većina Hrvata u BiH i u Hrvatskoj prihvatila - kako trebamo koristiti udžbenike iz Hrvatske. Ostavljajući po strani pitanje kvalitete, valja kazati da oni naprosto nisu dovoljni. Npr. u udžbeniku zemljopisa iz Hrvatske nema ništa, što je i razumljivo, o Posušju ili Tuzli. Pa to vam je slično kao da hoćete u Austriji uvesti njemačke udžbenike.
Dr. Franjo Topić
Slično je pitanje i s uređenjem televizije u BiH. Pa oni su ljude zaveli s tezom - koju je opet većina Hrvata prihvatila - da nama treba HTV. Svi, ne samo Hrvati nego i Bošnjaci i Srbi, žele imati sve kanale HTV-a, ali to nema veze s rješavanjem pitanja televizije i drugih medija u BiH. Valja podsjetiti da je HDZ g. 1998. potpisao sporazum sa SDA-om da neće hrvatski kanal u BiH. I sad kad je sve prošlo, oni opet izluđuju ljude s pitanjem hrvatskoga kanala.
Što se mene osobno tiče, ja sam bio u službenoj komisiji za medije 1992. godine i zastupao sam stajalište da je najlogičnije imati tri nacionalna i jedan zajednički državni kanal. I sada tako mislim. Na tom se tada nije htjelo raditi. Mene su tada uvjeravali da nam ne treba hrvatska televizija u BiH i da je sreća da imamo studio HTV-a na Širokom Brijegu. Možeš misliti sreće! Naravno, to je dio politike kojom se željelo Hercegovinu pripojiti Hrvatskoj i, naravno, ne treba neka hrvatska televizija Bosne i Hercegovine. Nije nevažno podsjetiti kako nikakvo uređenje televizije nije moglo proći bez hrvatskih zastupnika jer to spada u ustavom zagarantirana nacionalna prava i uvijek se može iskoristiti pravo veta. Neka mi netko kaže da su hrvatski zastupnici iskoristili to pravo.
»Ja vidim hrvatski narod kao jedan, a živi u dvije države«
GK: Kako ste zadovoljni odnosom Hrvatske prema Bosni i Hercegovini i Hrvatima koji žive u njoj?
Dr. Topić: Prije odgovora treba kazati kako je do g. 2000. ili preciznije do 1998. i dolaska Ante Jelavića na čelo HDZ-a svu hrvatsku politiku u BiH određivao Zagreb, a ovi ovdje bili su bolji ili lošiji izvođači, bolji ili lošiji informatori. Do g. 2000. teritoriji pod hrvatskom vlašću funkcionirali su de facto kao dio hrvatske države, i to je bilo vidljivo od zastave i telefona do kune. Nova koalicijska vlast u Hrvatskoj g. 2000. željela je promijeniti odnos prema BiH i dosta je promijenila, ali, zbog kompliciranosti i opterećenosti s prethodnim vremenom i realnim poteškoćama snalaženja, često je ispadalo kao da njih BiH ne zanima i da se ne želi »miješati« u BiH. Mislim da je krivo i jedno i drugo. Treba tražiti sredinu. Sadašnja vlada pokušava naći neki balans i sredinu između te dvije opcije, a to nije lako. Uvjeren sam da premijer Sanader ima dobar odnos, ali je također uvjetovan prošlošću, složenošću BiH i nekim ljudima oko sebe koji su još zarobljenici bivših koncepcija o BiH.
GK: Kako Vi mislite da bi trebali biti odnosi Hrvatske i BiH?
Dr. Topić: Partnerski. To znači poštivanje jednih od drugih. Mislim da su te dvije zemlje jedna za drugu najvažnije. Geografski je odnos učinio kao da su dva dijela jedne cjeline. Kuda ćete iz Osijeka u Dubrovnik nego preko BiH. Kuda ćete iz BiH na zapad (jer na istok nitko neće) nego preko Hrvatske. Gospodarstvo je prije rata, a i danas dobrim dijelom bilo vrlo kompatibilno. 1 102 km granice. Dio hrvatskog naroda živi u BiH. Sve to govori o povezanostima tih zemalja. Robna razmjena Hrvatske i sada je najveća s BiH. Također smo crkveno povezani. Što se mene tiče, ja vidim hrvatski narod kao jedan, a živi u dvije države. Moramo mi Hrvati shvatiti da je to realnost, a drugi narodi moraju shvatiti da je za nas Hrvatska uvijek posebna država bez obzira kakva je vlast u Zagrebu i Sarajevu i da smo mi dio istoga naroda.
Moram reći još nešto. Neki u Hrvatskoj šire glasove kao da Hrvatska hrani Hrvate u BiH. Samo lani Hrvatska je plasirala milijardu i 150 milijuna dolara robe u BiH, a nema šanse da bi i blizu toliko plasirala da nema Hrvata, iako naravno ne kupuju samo Hrvati, niti toliko može bilo kojoj zemlji plasirati. Pogledajte koliko ima hrvatske robe u Austriji ili Mađarskoj. BiH je plasirala u Hrvatsku 350 milijuna dolara. Bilo bi zanimljivo vidjeti koliko građana BiH ljetuje u Hrvatskoj.
Ispričavam se onim korektnima, ali neka neki ne govore da je pomoć braniteljima iz BiH koji su se borili u hrvatskoj vojsci i udovicama, to je njihovo pravo, a ne nečija milost. Schröderova socijalistička vlast i danas daje mirovine Hitlerovim vojnicima, i o tome ne treba diskutirati.
»Ako nam netko ne želi pomoći, neka nam ne odmaže«
GK: Vi i »Napredak« puno ste radili i na povratku Hrvata u BiH. Kako stvari stoje s povratkom?
Dr. Topić: Činjenica jest da se u RS nije vratilo gotovo ništa Hrvata jer Srbi i ne taje da priječe povratak. Ali zašto gotovo nitko u Hrvatskoj i u inozemstvu ne govori i ne piše da se u Bugojno vratilo 8000 Hrvata, u Travnik 12.000, Jajce 18.000 itd. To je više od svjetskih prosjeka povrataka. Bojim se da mnogi Hrvati na vlasti i neki drugi ne žele da se bosanski Hrvati vraćaju. Kad je netko govorio pozitivno o Bosni? Pa kako će se netko vratiti ako mu se stalno ogađuje ova zemlja. I dijete odbijate od nečega kad mu kažete da je to ružno, otrovno. Predsjednik udruge prognanih Hrvata BiH nije se vratio i zamislite on radi za povratak. HDZ-ova dva suca su u ustavnom sudu glasala protiv konstitutivnosti Hrvata na cijelom području BiH. Samo zavaravaju ljude. Neki koji su otišli, sebe pravdaju, što razumijem. Neki su frustrirani jer su radili na našem iseljavanju, a mi smo ipak ostali i preživjeli. Ali neka nas onda ostave na miru. Ako nam netko ne želi pomoći, neka nam ne odmaže.
GK: Koja je uloga »Napretka« u očuvanju kulturnoga, nacionalnog i vjerskog identiteta Hrvata u Bosni i Hercegovini?
Dr. Topić: »Napredak« bjelodano pokazuje kako se može puno napraviti, ako imate dobru ideju i ako znate i hoćete raditi. »Napredak« je pokazao kako se može njegovati i voljeti svoje, a da se pritom ne stvaraju neprijatelji. To je simbolično, ali je globalno važno. I to je bitno, ne samo za BiH nego i za cijelu Europu. Pet milijuna Danaca ne žele postati Francuzi. Naš je princip da smo to što jesmo, Hrvati, katolici i sve drugo što čini naš identitet, i da prihvaćamo druge da budu što jesu i što hoće da budu. Te razlike ne smiju nikome smetati.
»Napredak« krase, hvala Bogu, veliki rezultati. Teško je o »Napretku« govoriti kratko i teško je govoriti a da to ne izgleda samohvala i da ne izgleda nevjerojatno. »Napredak« danas ima 73 podružnice (BiH, Hrvatska, Austrija, Njemačka, Švedska, sve do Amerike i Kanade), tridesetak zborova, tamburaških orkestara i folklornih grupa, drži dva radija u Sarajevu i Varešu. Od obnove 1990. izdao je »Napredak« 370 knjiga, izdajemo dva lista a nekad smo i po pet izdavali, imamo kompjutoriziranu knjižnicu s trideset tisuća knjiga. Zamislite, imamo pet šahovskih klubova od čega dva u premijer-ligi BiH, nogometni klub SAŠK »Napredak« u prvoj ligi, a priredili smo nevjerojatnih 3500 raznih kulturnih manifestacija. I ono što je najvažnije jest ulaganje u mlade ljude: mi smo od 1995. podijelili oko 2000 stipendija (mjesečno 50 €) i potpora što iznosi oko 2.000.000 KM. Šire se može vidjeti na našoj web-stranici: www.napredak.com.ba. Pogledajte koje je hrvatsko društvo u domovini i inozemstvu toliko učinilo ili ima toliko podorganizacija.
»Svi zajedno u BiH nisu napravili koliko 'Napredak'«
GK: Kakva je materijalna podrška »Napretku« od Hrvatske i od bosanskohercegovačke hrvatske vlasti?
Dr. Topić: Lapidarno rečeno, loša. Treba i ovdje objašnjenje kao i svagdje. Znam da nema apsolutne pravde, znam da nema nikad dovoljno sredstava, ali bi ipak nekakva temeljna pravda trebala biti. Valjda ćemo se lako složiti da ne može vaše jedno dijete imati deset odijela, a drugo jedno odijelo. Hrvatska je lani dala iz projekata za BiH središnjici i podružnicama »Napretka« oko 600.000 kn, a nekome je dala npr. 6.000.000 ili 30.000.000 kn. Proračunska sredstava nisu privatna, nego svih građana, a dužnosnici su samo oni koji to raspodjeljuju. Nama je Vlada Federacije BiH, u kojoj su hrvatski ministri, lani dala 26.000 KM (13.000 €) a nekome 350.000 KM. Moram ovdje vrlo neskromno kazati da svi zajedno u BiH nisu napravili koliko »Napredak«. Ili gledajte tužne činjenice da nijedna većinski hrvatska županija u BiH nije stavila »Napredak« u proračun, a sarajevska je »muslimanska« stavila, i Središnjica je dobila lani oko 100.000 KM. S tugom u srcu kazat ću ovako javno, a za što imam dosta dokaza, da je često hrvatska vlast u Zagrebu i u Mostaru kažnjavala bosanske Hrvate i "Napredak" samo što smo ostali u Bosni.
Na kraju ponavljam i još jednom molim i preklinjem sve da promijene odnos prema Bosni i Hercegovini, posebno prema Bosni, i prema »Napretku«. To je hrvatski, to je katolički i to je globalni interes. Treba reći i tako raditi kako bi se vidjelo da je naš interes ostanak i opstanak Hrvata u Bosni. To moraju reći prvo hrvatska država i hrvatski mediji. To treba jasno kazati i Crkva u Hrvatskoj i u inozemstvu. Neka to bude prvi i posljednji kriterij, onda je sve ostalo drugorazredno. Kad se nešto voli, smatra svojim, onda je sve moguće.
Glas Koncila, broj 28 (1620), 10.7.2005.
Post je objavljen 19.03.2007. u 14:11 sati.