Marketing
Tko vlada Hrvatskom?
Ivan Mikleni
Tko vlada Hrvatskom?
Ovih dana u hrvatskim se medijima esto javljalo o najavi korulanskih roditelja ovisnika da e javno prosvjedovati jer pravosue nita ne poduzima u sluaju osobe protiv koje je policija podnijela ak 92 slubene prijave meu kojima je vie prijava za irenje droge. Ne ulazei u konkretni sluaj eventualne odgovornosti ili neodgovornosti optuene osobe, sluaj tako brojnih policijskih prijava bez gotovo ikakva uinka (a opravdano je misliti da to nikako ne moe biti osamljeni sluaj u Hrvatskoj), doista je izazov za brojna teka pitanja glede stvarnoga stanja u suvremenome hrvatskom drutvu.
Kriminalno djelovanje po opem uvjerenju ni u jednom drutvu nije do kraja iskorjenjivo, a za to postoji i teoloko obrazloenje koje upozorava da zlom i grijehom ranjenu ljudsku narav dokraja tek u onostranosti isti, ozdravlja i cjelovito izljeuje otajstvo ljubavi oitovane Kristovom rtvom na kriu i Kristovim uskrsnuem. No ljudska zajednica, odnosno organizirano ljudsko drutvo, od pamtivijeka razvija mehanizme prevencije, obrane i zatite od svih oblika kriminalnih djelovanja te suvremena drutva raspolau razraenim represivnim aparatom koji je sposoban u velikoj mjeri nositi se sa svim oblicima kriminala. Ipak, funkcioniranje toga represivnog aparata, u koji spada i krivino i prekrajno zakonodavstvo, kao i samo djelovanje policije, tuiteljstva, sudstva i pravosudnih vlasti, ovisi realno o onima koji u odreenom drutvu imaju stvarno vlast i mo. U zrelim demokracijama tu stvarnu vlast i mo imaju legalno na odreeni mandat izabrani nositelji svih triju vlasti, ali iskljuivo u okvirima i u skladu s postojeim zakonskim ovlastima. Kad bi se u dananjoj Hrvatskoj izravno upitalo legalne nositelje svih triju vlasti treba li sankcionirati kriminalna djelovanja, svi bi se jednoglasno sloili da kriminal treba ne samo sankcionirati nego i sprijeiti, a u praksi se to ipak, naalost, ne dogaa. Zaprepaujue je to npr. u nekim sluajevima policija odradi svoj dio posla portvovno i korektno te sluaj preda drugim pravosudnim instancijama koje onda znaju - katkad svjesno i hotimino, a katkad i nehotice - propustiti sankcionirati odreena oevidna krivina djela. Prema onome to je poznato u javnosti, ima i sluajeva da ve sama policija - zbog tajnog ali obvezujueg naloga - bude zaustavljena u svojoj istrazi te neki prekraji kao i kaznena djela ostaju nesankcionirani. Po opem je uvjerenju jo vie takvih tajnih intervencija u pravosuu te opet brojna kanjiva djela ostaju nesankcionirana.
Oito, kljuno je pitanje: Tko je taj monik koji tajno zaustavlja istragu ili kaznene procese? Odgovor na to pitanje samo je jedan: Tako moe postupati samo onaj tko raspolae s realnom vlau i moi. Jesu li to nositelji politike vlasti ili monici iz razliitih tajnih lobija, redovito se nikada ne otkriva niti to javnosti ikada postaje poznato. injenica je da u hrvatskom drutvu postoje umjetne blokade, tj. da postoje monici koji blokiraju pravdu i sankcioniranje kanjivih djela mimo svih pozitivnih zakonskih propisa i protiv njih. Takva stvarnost namee teka pitanja: Postoji li u dananjoj Hrvatskoj nekakva tajna paralelna vlast koja ne ovisi o izborima ni zakonodavstvu? Tko zapravo vlada Hrvatskom, odnosno pojedinim segmentima hrvatskoga drutva: legalno izabrani nositelji svih triju vlasti ili skriveni tajni monici koji su iznad svih propisa i zakona? Smije li se ijedna legalno izabrana hrvatska vlast miriti s postojanjem takvih otuenih centara moi koji spreavaju i potivanje zakonitosti i funkcioniranje pravosua, u konanici i samo funkcioniranje legalnih dravnih vlasti? Jesu li ti otueni centri moi jai od legalno izabranih nositelja dravnih vlasti ili je meu njima postignut ili nametnut preutni sporazum o uzajamnoj toleranciji ili ak moguoj suradnji?
injenica da se niti jedna dosadanja vlast (a posebno se to oekivalo od prole koalicijske koja na tom planu, usprkos obeanju, ba nita nije uinila) nije obraunala s tim otuenim centrima moi, namee misao da su se pripadnici tih centara otuene moi infiltrirali u sve hrvatske parlamentarne stranke i u sve strukture dravnih vlasti te su si na taj nain zajamili stvarnu vlast i odluivanje u svim drutvenim segmentima koji su njima zanimljivi.
Ovih dana Hrvatska je doivjela uz pomo domaih monika strahoviti nepopravljivi poniavajui udarac o kojem politiari, kako oni na vlasti tako i oni u opoziciji, sramotno ute a mediji su tek turo izvijestili bez ikakva postavljanja pitanja ili pisanja komentara. Rije je o prodaji Plivina istraivakog instituta - tj. o prodaji 130 znanstvenika, aktivnih projekata, intelektualnog vlasnitva i svih instrumenata i opreme - za mizernih 35 milijuna dolara, i to tvrtki koja je platila 20 milijuna dolara jednoj amerikoj nogometnoj momadi za reklamiranje samo jednoga njezina lijeka. Ta prodaja popraena je lanim obrazloenjem o visini trokova za lansiranje novoga lijeka kao i neuvenom podvalom da su generiki lijekovi jednako kvalitetni kao i standardni, a uz to jo i jeftiniji. Tko se to, s kojim pravom, s kojom odgovornou prema hrvatskom drutvu, odrie jedne od najprofitabilnijih hrvatskih tvrtka, odnosno onoga najvrednijega u njoj - razvojno-istraivakog odjela? Tko to naoigled cjelokupne hrvatske javnosti rasprodaje vanu hrvatsku znanstvenoistraivaku jezgru i na taj nain i onako gospodarski i znanstveno premalo razvijenu zemlju liava i onako relativno skromnih znanstvenih potencijala? Teko je vjerovati da netko dovoljno moan i dovoljno skriven za takav besramni, poniavajui potez, potez suprotan hrvatskim nacionalnim interesima i opemu dobru nije primio mito, a nitko ga i ne proziva, a kamoli da bi ga pozvao na odgovornost. Tko stvarno vlada Hrvatskom?
Glas Koncila, broj 10 (1654), 5.3.2006.
Post je objavljen 19.03.2007. u 13:57 sati.