Marketing
Nasilje nad Hrvatskom?
Ivan Mikleni
Nasilje nad Hrvatskom?
Zagrebaki skup ministara vanjskih poslova deset drava u okviru tzv. Procesa suradnje u jugoistonoj Europi (SEECP), odran u petak 2. oujka, bez sumnje politiki dalekosean dogaaj, hrvatskoj je javnosti gotovo preuen, pa tim vie meu onima kojima je stvarno stalo do opega dobra itave hrvatske nacije i njezine bolje budunosti potie zabrinutost i brojna teka pitanja. injenica je, kako je izvijestila Hina, da je hrvatski predsjednik Vlade za taj skup rekao da je iznimno vaan, da je najavljeno da e skup zavriti zajednikom deklaracijom i tiskovnom konferencijom Trojke SEECP-a (Grka, Hrvatska i Bugarska). injenica je takoer da hrvatski mediji, koji su uglavnom prenijeli Hininu najavu o sadraju razgovora na sastanku, uope nisu izvijestili je li zaista usvojena kakva deklaracija, a nisu izvijestili ni je li uope odrana najavljena tiskovna konferencija. Umjesto o sadraju toga sastanka, koji se sasvim sigurno tie i Hrvatske i njezine budunosti, mediji su s ruba toga sastanka najveu pozornost dali izjavama srbijanskoga ministra vanjskih poslova o Kosovu - to se moe razumjeti kao namjerni bijeg od nepoeljne ili moda ak zabranjene glavne teme toga sastanka. injenica je nadalje da se osim izjave predsjednika Vlade nakon poetka tog sastanka nitko od hrvatskih politiara na vlasti ili od politiara iz parlamentarnih stranaka u oporbi nije oglasio ikakvom izjavom. Je li to imalo korektan odnos prema hrvatskoj javnosti i nije li to ipak paradoksalno i vrlo neobino za sastanak predstavnika deset zemalja koji je sam predsjednik hrvatske Vlade izriito i doslovno oznaio iznimno vanim? Nije li vrlo neobino da urednici nisu poslali novinare ni Predsjedniku RH, koji je po funkciji jedan od bitnih kreatora hrvatske vanjske politike, da on progovori hrvatskoj javnosti o emu su to u Zagrebu raspravljali ministri vanjskih poslova i osobito o onome to se izravno tie Hrvatske i njezinih graana?
Primjenjuje li EU prema Hrvatskoj nasilje ili hrvatski politiari zemlju sami kriomice vode u nejasnu balkansku asocijaciju?
Takvo guranje pod tepih zagrebakoga ministarskog susreta, jo k tome iznimno vanog, nuno budi sumnje, zabrinutost i otvara prostor za razliite spekulacije. injenica da nad Hrvatskom stalno visi Damoklov ma politikog guranja Hrvatske na tzv. Zapadni Balkan, u nejasnu asocijaciju drava s prostora bive SFRJ s izuzetkom Slovenije i s dodatkom Albanije, tako vanom skupu u okviru tzv. Procesa suradnje u jugoistonoj Europi mogla bi dati sasvim posebnu teinu, pa je doista neprimjereno i nekorektno to su izostali i vjerodostojne informacije i njihova slubena, istinita i vjerodostojna obrazloenja. Poznata je injenica da danas postoji dogovorena zona slobodne trgovine CEFTA, koja e se preimenovati u SEEFTA-u, a koja je za razliku od prijanje CEFTA-e - u kojoj je bila lanica i Hrvatska - do neprepoznatljivosti snizila kriterije i na taj nain gotovo bez ikakvih uvjeta obuhvatila sve zemlje jugoistone Europe, ukljuujui opet i Hrvatsku, i dodala im, vjerojatno kao politiki smokvin list, Moldaviju. Poznato je da zemlje lanice CEFTA-e izlaze iz te asocijacije im pristupe Europskoj uniji, pa nije jasno zato su na zagrebakom skupu sudjelovali i predstavnici jugoistonoeuropskih zemlja koje su ve lanice Europske unije, odnosno namee se pitanje jesu li i one bile u Zagrebu tek samo kao neki politiki smokvin list ili e i one postati dio budue, javnosti nejasne asocijacije? Namee se takoer ozbiljno pitanje uloge politikoga smokvina lista: Je li on primijenjen da bi hrvatskoj javnosti zaslijepio oi pa da se ona bez ikakva pitanja pomiri s nakanom vladajuih u Hrvatskoj da hrvatsku dravu utope u nejasnu balkansku asocijaciju? Pokriva li taj politiki smokvin list s jedne strane mogue nasilje Europske unije prema Hrvatskoj, a s druge strane hrvatske vladajue politiare u postupanju s kojim se veina hrvatskih dravljana nikada ne bi pomirila? Doista se namee ozbiljno pitanje o nasilju Europske unije i njezinih politikih saveznika prema Hrvatskoj, ako se Hrvatsku prisiljava ili tjera u nejasnu balkansku asocijaciju i ako su pod pritiskom EU-a hrvatski mediji de facto ignorirali zagrebaki skup. Ne radi li se doista o nasilju demokratske ili nedemokratske Europske unije prema hrvatskim vladajuim politiarima ako se od njih zahtijeva da provode neto u svojoj zemlji protiv ega je sigurna veina hrvatskih graana? U tom kontekstu nije li izraz nasilja prema Hrvatskoj i injenica to joj kao zemlji kandidatu za punopravno pristupanje Uniji svjesno i namjerno nije odreen datum pristupanja odnosno nema li Europska unija tajni naum cijelu tu jugoistonu Europu, ukljuujui i Hrvatsku, drati u svom predvorju dok sve zemlje ne dozore; a kada e dozoriti, to e opet politiki odluiti administracija u Brusselu? Ako se pak stvarno ne radi o tako ozbiljnim pitanjima, zato onda EU i hrvatski politiari jasno i glasno ne kau i pismeno se obveu da se u SEECP nikoga, pa ni Hrvatsku, ne prisiljava? Osim toga, ako je SEECP asocijacija koju bi 11. svibnja ove godine i formalno kao politiku organizaciju trebali osnovati predsjednici zemalja bive SFRJ (minus Slovenija i plus Albanija te plus Moldavija) doista tako benigna i dobrodola asocijacija i za Hrvatsku, zato to ne bi mogli shvatiti i na referendumu podrati i hrvatski graani?
O zagrebakom skupu i njegovim moguim znaenjima vrlo kritiki izrazila se samo jedna hrvatska politika stranka, ije stavove nitko nije demantirao (to je takoer veoma znakovito, a i ona naivno i stranaki pristrano smatra da se to ozbiljno pitanje, nakon eventualne svibanjske uspostave te politike asocijacije bez ikakvih pismenih jamstava, moe rijeiti izborima.
Glas Koncila, broj 10 (1707), 11.3.2007.
Post je objavljen 19.03.2007. u 13:51 sati.