Osoba je odgovorna za zločin zato što je svojevojlno odlučila počiniti ga. Međutim, da li je ljudska volja uopće slobodna? Ako nije, kako onda ljudi uopće mogu odgovarati za zločine i druga kaznena djela?
Ljudi vjeruju da imaju slobodu izbora. Smatraju da je njihova volja slobodna da izabere između izlaska u kino ili na koncert, između pizze ili pašte, između HDZ-A ili SDP-A ili neke druge političke stranke. Budući da smatraju da im volja prilikom navedenih izbora nije ničime određena (u daljnjem tekstu ću koristiti rijeć determinirana) niti je ičime uvjetovana ljudi smatraju da imaju slobodu volje.
Determinizam
Međutim svaki izbor je ipak determiniran i uvjetovan nekim interesima pojedinca koji bira.
Tako će osoba koja izabere pizzu to učiniti iz razloga što je dan prije jela paštu ili će netko ići na koncert radije nego u kino zato što smatra da se film ne može mjeriti sa reality show-ovima ili netko bira HDZ ili HSP, a ne SDP ili SRP zato što je nacionalist.
Prema tome, ako je naš izbor determiniran i uvjetovan, mi nemamo slobodu volje. Naša volja slijepo sluša naše želje, koje su pak posljedica vanjskih okolnosti na koje mi nemamo utjecaj. Primjerice netko postaje nacionalist zato što ne može dobiti posao, a vidi da su njegovi susjedi druge i manjinske nacije zaposleni, pa zaključuje da je vrijeme da se njegova država oslobodi «stranog elementa», a da je dobio posao, nikada ne bi postao nacionalist.
Takva pozicija se naziva determinizam.
Prema determinizmu, čovjek je poput padajućeg lista. Padajući list ne upravlja svojim padom, niti ima utjecaja na njega, več njegovim padom upravljaju vanjske okolnosti, a to je vjetar koji je determiniran prirodnim zakonima.
Tako je i slučaj s našim nacionalistom. On je postao nacionalist zbog nečega na što nije mogao utjecati, te će onda takvo njegovo determinirano i uvjetovano vjerovanje tjerati njegovu volju. Takva osoba nije mogla izabrati SDP umjesto HDZ-a, iako joj se to čini jednostavnim (samo potez kemijskom na papiru).Volja te osobe je uvjetovana gospodarskim i sociološkim prilikama u društvu kao što je pad lista uvjetovan vjetrom.
Kompatibilizam
Ipak, netko će reći, dobro, sve navedene determinističke teze su istinite,međutim ono što nas čini slobodnim je to što me nitko nije fizički prisilio na neku radnju. Nitko mi nije prijetio da će me ubiti ako naručim pizzu umjesto pašte ili glasam za SRP umjesto SDP-a.
Dakle moje želje i vjerovanja mogu biti određeni nekim vanjskim okolnostima koje su nezavisne od mene, pa unatoć tome ja imam slobodnu volju jer me nitko ne prisiljava na činjenje određene radnje.
Ipak, bez obzira što me nitko ne prisiljava, moje želje, vjerovanja, sudovi nisu nastali mojom slobodnom voljom već kao posljedica vanjskih okolnosti na koje ja nemam utjecaj.
Drugim riječima, bez obzira što me nitko ne prisiljava na neku radnju, ja i dalje nemam slobodnu volju.
Mozak = um
Deterministi prihvačaju istinitiom tezu da su mentalna stanja (naša vjerovanja, želje, sudovi) jednaka fizičkim mikro česticama (atomima, molekulama etc...) . Oni izjednačuju um (kao nešto što se smatralo nematerijalnim, sa mozgom, onosno neuronskom mrežom, kao nečim što se smatralo materijalnim)
Budući da su materijalni predmeti determinirani prirodnim zakonima , iz navedenog se da zaključiti da mentalna stanja funkcioniraju po jednakim prirodnim zakonima, kao i vjetar ili udarac kamena.
Ako bacim kamen određenim intenzitetom u staklo, staklo će se razbiti, također ako imam želju pojesti Pizzu i imam dovoljno novaca za pizzu, pojest ću je.
Kant
Za razliku od determinista, zastupnici slobode volje (najpoznatiji je njemački filozof Immanuel Kant) tvrde da su naša mentalna stanja nezavisna od prirodnih zakona. Kada sam već spomenuo Kanta 'ajmo malo o njemu.
Samo se fizički (pojavni )predmeti ravnaju prema prirodnim zakonima, dok je naša volja i um (mentalna stanja) nezavisna od prirodnih zakona . On iznosi sljedeći primjer slobode volje; Ja sjedim na stolici ili klupici i gledam...recimo valove.Sve dok ja sjedim na stolici svjet je determiniran prirodnim zakonima.Međutim, onda donosim odluku da se dignem sa stolice i prekidam deterministički lanac svojim dizanjem sa stolice.
Jasno, determinist bi odmah prigovorio Kantu da je osoba imala neke svoje razloge za dizanje sa stolice, budući da je imala razloge osoba nije donjela odluku slobodnao, prema tome osoba nema slobodu volje.
Međutim, takva je argumentacija cirkularna, jer deterministi zaključuju da je osoba imala neke razloge za dizanje sa stolice time što se digla (tu ne mislim o erekciji koja je porilično determinirana), a dizanje sa stolice opravdavaju nekim razlozima.
Ipak ako se osoba odlučila dići sa stolice bez razloga onda je radnja slučajna ili luda, a ludost ne može biti dokaz slobode volje.
A slučaj?
Kvantna fizika kao dokaz slobode volje
Dostignuća na polju kvantne fizike su pokazala da se čestice na sub atomskom nivou (mikro razina) ne povezuju po nekoj pravilnosti. Odnosno ne može se utvrditi pravilnost između njihovih veza. Pa su se fizičari podjelili u dva tabora;
1.Deterministički (vjeruju da se može utvrditi pravilnost na mikro razini, samo naža znanost još nije napredovala do tog nivoa)
2.Slučaj (vjeruju da su veze na mikro razini slučajne, dok su na makro razini (svijet kakav mi vidimo) determinirane
Zastupnici slobode volje se koriste analogijom između slučajnosti u kvantnoj fizici i slobodne volje. Jer kvantna fizika pokazuje da nema determiniranosti u priodi i prirodnim zakonima, prema tome ako se naša volja ravna u skladu sa prirodnim zakonima, ona nije determinirana.
Tvrde da je naša volja slobodna, budući da je mikro razina slobodna.
Kako bi svijet izgledao da grupa «The Beatles» nije imala volje otići u Hamburg?
Možda statistički postoje mogučnosti sigurnijeg predviđanja, ali ako postoji i najmanja vjerojatnost da se nešto ne dogodi, znaći da postoj prostor za slobodu.
Psihološki zakoni
Kada bi mentalna stanja bila nezavisna od fizičkih zakona, kao što tvrdi Kant, da li bi onda mentalna stanja imala svoje psihološke zakone po kojima se ravnauju?Svaki psiholog, psihoanalitičar i psihijatar će reći da.
Prepostavlja se da ako su ti zakoni nezavisni od prirodnih, onda nisu determinirani. Ali kakvi su to ne determinirani zakoni. Meki? Meni se ipak čini da je to proturječje, jer pod pojmom zakon se prepostavlja da se stvari odvijaju po određenom obrascu.
Prema tome, čak i da postoje psihološki zakoni, mi nemamo slobodu volje.
Problem kazne
Ako je determinizam istinit, kako onda kazniti zločince. Kako prihvatiti da je neka osoba učinila ratni zločin samo zato što je našla u tom nasilnom kauzalnom lancu?
Ako su radnje osobe određene, onda osoba nije kriva za ništa.
Tu nam u pomoć može doći već navedeni kompatibilizam.
Iako sa ontološkog stajališta kompatibilizam nije istinit ( takvo tumačenje nam ne može dokazati slobodu volje), kompatibilizam je koristan sa etičke strane.
Zašto?
Zato što tvrdi da je osoba odgovorna za svoje postupke sve dok je netko fizični ne prisiljava na određenu radnju.
Prema tome, ako neku osobu nitko nije fizički prisilio na masakr civila, ta osoba je odgovorna za ratni zločin, prema tome i kriva za njega. Uzmimo, primjerice situaciju gdje zapovjednik vojske plemena ili nacije A prijeti fizičkom likvidacijom sve djece civila plemena ili nacije B, ako ne izabere jedno djete i vlastoručno ga ubije.
Tko je u takvoj situaciji odgovoran za zločin?
Jasno, zapovjednik plemena ili nacije A.
Bez obzira što je njegova krvoločna narav uzrokovana, recimo teškim djetinjstvom, tog zapovjednika nitko nije fizički prisilio na zločin. Dok civil plemena ili nacije B čak i ako je vlastoručno ubio svoje dijete nije odgovoran za zločin, budući da je bio fizički prisiljen na tu radnju.
Dakle, prigrlimo kompatibilizam.
Epilog
Zato što smo moralno odgovorni, moguće je da imamo slobodu volje.
PS-Jučert sam gledao na netu predavanje Slavoja Žižeka u kojem kaže da se sloboda ne očituje u izboru između pite ili pizze, već u bitnim odlukama, hoću ili neću ići u rat, koje su po njemu determinirane, odnosno nisam m ogao odlučiti drugačije, ipak u isto vrijeme su odraz najveće slobode naše volje, jer je to naša čvrsta odluka. Takvo viđenje slobode volje se u potpunosti razlikuje os svega što sam gore naveo, međutim, iako se u potpunosti ne slažem, čini mi se da pomalo dodiruje srž problema. Naime, ne opterečuje se razlozima koji stvaraju naše misli i želje, već se bavi samom odlukom volje koja je spremna napraviti ono što želi i ništa je ne može spriječiti, a tim voljnim čin om naša osoba se u potunosti ostvaruje i tako postaje slobodna. U isto vrijeme smo gotovo fatalistički određeni (predestinirani) jer nešto se nije trebalo dogoditi, ali kada se dogodi retroaktivno se pokazuje da je sve što je prethodilo tom činu bili sa svrhom da se upravo taj čin dogodi. Po žižeku smo u isto vrijeme predestinirani i slobodni. Odnosno u isto vrijeme se opravdavaju dvije suprotne pozicije sloboda i fatalizam. (za fatalizam vidi tekst i komentare OVDJE).
Slavoj Žižek o istovremenosti slobode i predestinacije
Post je objavljen 18.03.2007. u 08:04 sati.