Ljudi, molim vas!!! Pročitajte ovaj post ispod!!! Post Štapić...!!! Izmijenjen je pa ćete tako bolje razumijeti ovaj post!!! Thanks!!!
Napokon je došao taj dan!!! Danas idem u Hogwarts! Probudila sam se u pet u jutro i nisam mogla zaspati. Razmišljala sam što se sve dogodilo u ovih mjesec dana. Ja sam vještica, vrlo poznata vještica. Imam štapić identičan kakav je imao Voldemort, … Baka i djed su me još detaljno upoznali s čarobnjačkim svijetom. I sad mi još djed kuca na vrata, ima važnu vijest.
Djed: „Amy, daj otvori, moram razgovarati s tobom!” Otvorila sam mu. Sjeli smo.
„Amy, ja sam bio najpoznatiji ravnatelj Hogwartsa. Otkako si ti došla k nama, ja sam dobio zamjenu. Zamjena je bio moj brat. Zato sam svakodnevno dobivao sva ona pisma. To su bila pisma u kojima me je moj brat, Ardor Firex, tražio za savjete. Sada je ravnatelj on. Molim te da zato ne očekuješ poseban tretman, bit ćeš kao i svi ostali. Dobro?” Što je on to htio meni reći?!?
Ja:„Dobro” Brat mog djeda je ravnatelj moje škole! Još jedan šok!
Djed: „I, Amy, ima još nešto.” Što je pak sad?
„Selimo se u Hogsmade, selo u blizini Hogwartsa.”
Ljudi moji, što je on sve meni rekao! Još ću dobiti srčani udar! Šok za šokom! Oh, Bože…
…
Svi smo bili u dnevnoj sobi. Djed je izveo nekakvu čaroliju i onda smo se svi zajedno primili za ruke. Tako smo se aparatirali na aerodrom. Obični, bezjački aerodrom. Bilo je na tisuće ljudi… U prolazu sam slučajno čula kako jedna žena govori svom suprugu:
Ona:„Ne razumijem kamo idu svi oni ljudi. Tamo nema ničega.”
Pogledala sam u tom smjeru. Tamo je bio prekrasni blještavo bijeli avion. Pitala sam djeda kako to da ga oni ne vide. Djed mi je rekao da su oni bezjaci, a bezjaci ne vide čarobnjačke avione. Začudilo me što nismo morali predati (moju) prtljagu. Tada smo prošli kroz nekakav… ne znam, okvir. I tada smo došli na drugi aerodrom. Ali ne na obični aerodrom, nego na čarobnjački… Tamo je bilo na stotine aviona i još više putnika. Svi su užurbano išli prema svojim avionima. A na onom blještavo bijelom je pisalo -Hogwarts Express-. Pozdravila sam se s djedom i bakom i ušla u Hogwarts Express. Potražila sam slobodno mjesto. Našla sam ga kraj jedne cure. Baš kad sam je htjela upitati mogu li sjesti, neki dečko me odgurnuo na pod.
On: „Zoe!”.
Očito se obraćao curi koja je sjedila. Tako mi je zauzeo mjesto. Primjetila sam da mi koljeno krvari. Tada je došao neki zgodan dečko.
Zgodni on: „Hej, ti! Gurnuo si mojeg prijatelja Rona niz stepenice i sad su ga odvezli u bolnicu! Za sve si ti kriv! Kako se zoveš? Želim čuti ispriku!”. Vikao je na sav glas. Ovaj mu je odgovorio otegnutim glasom.
On: „Što tebe briga kako se ja zovem! Da se ispričavam zbog onog izroda Wesleya?!? Pa što je tebi? Jesi li ti čistokrvan?”
Zgodni on: „Nisam, ali to ionako nije važno! Ron nije izrod! Ah, nisi ti vrijedan pažnje.”
„Hej, bok! Ja sam Lucas Snape.” Obratio se meni, a ja sam još sjedila na podu. Pomogao mi je da ustanem.
„Zašto si sjedila dolje?” Smeteno sam mu odgovorila.
Ja: „Bok, ja sam Amy Slytherin. Ti si ONAJ Lucas?”
Lucas: „Da, taj Lucas. A ti si ONA Amy? Zašto si bila dolje?”
Ja: „Da, ja sam ta. Ovaj imbecil me bacio.”
Lucas: „Što? Kako si mogao? Ona je cura!!!”
Ja: „Pusti, nije važno…”
Lucas: „Važno je! Kako se zoveš?” Ovaj mu je opet odgovorio otegnutim glasom.
Malfoy: „Joj, kako si naporan. Ja sam Draco Malfoy.” Lucas se obrati meni.
Lucas: „Koje ime!!! Hahaha... Dođi, idemo što dalje od ovog imbecila.”
Krenuli smo dalje, tražeći mjesta. Jedna cura sjedila je sama. Rekala je da možemo sjesti.
Ona: „Usput, ja sam Sarah Nicole Smith. A vi?”
Ja: „Ja sam Amy Slytherin, a ovo je Lucas Snape.” Prije nego je Sarah otvorila usta, dodala sam:
„Da, ONI Lucas i Amy.”
Putem smo se bolje upoznali. Saznala sam da je Sarahin otac zamjenik ministra, da je Lucasov tata bio čarobnjak, a mama vještica bezjačkog podrijetla. Napokon smo sletjeli. Čula sam jedan glas kako viče:
Glas: „Prva godina 'vamo! Prva godina 'vamo!”.
Lucas je rekao da je to Hagrid, lovočuvar u Hogwartsu. Slijedili smo Hagrida do male čistine. Tamo su bile nekakve velike životinje, nalik na mješavinu konja i ptice. Hagrid je rekao da su to hipogrifi. Svaki hipogrif je mogao ponijeti tri osobe. Lucas, Sarah i ja sjeli smo zajedno. Hipogrifi su poletjeli. Bilo je divno letjeti noćnim zrakom. Tako smo sletjeli u veliku dvoranu. Velika dvorana bila je puna učenika. Hipogrifi su nas ostavili pred profesorima. Tamo su nas počeli razvrstavati. Kad je netko bio prozvan, morao je doći naprijed i staviti razredbeni klobuk na glavu. Klobuk je izviknuo dom u kojem će učenik biti. Tako je došao red na mene. Svim silama sam se usredotočila na to da klobuku dam do znanja da me ne stavi u Slytherin. Tako smo počeli pričati. Ja i klobuk. Svađali smo se. Na kraju je ipak izviknuo...
Klobuk: "Gryffindor!".
I Lucas i Sarah upali su u Gryffindor. Upoznala sam Annu Gryfindor. Ona je potomak Gryfindora, samo nezna kakav. Upoznala sam još mnoge: Lanu, Arwen, Hermionu, Rona… Usred večere, do nas je došla neka cura i pitala me jesam li ja zbilja Amy Slytherin. Rekla sam da jesam. Cura se zvala Irma Declaour. Nakon večere, ustao je ravnatelj-Ardor Firex (promijenio je prezime da ne bi bilo zabune kad se priča o njemu, prije se prezivao Slytherin). Održao je govor i zaželio nam laku noć. Svi smo poustajali i otišli prema svojim spavaonicama. Vidjela sam Malfoya i onu Zoe zajedno. Oni su, naravno, upali u Slytherin. Upoznala sam još dvije Slytherinke, Emmu Slytherin i Vitu Roberts. Nisu mi se baš svidjele. Došla sam u spavaonicu. U spavaonici sam bila sa Sarah, Annom, Yocelin i Arwen. Malo smo pričale i uskoro zaspale…