rose: stubište

(prethodni nastavak)

Silazak dugim spiralnim stubištem, koje se spuštalo s travnate platforme, bio je dug i težak.
Stube, isklesane u kamenu, uske i visoke, bez ikakve ograde ili oslonca.
Dubok ponor pod njima zjapi, samo jedan pogrešan korak i ...

I stube i stijena, oko koje su se stube uvijale i spuštale, bili su mjestimice obrasli smaragdno zelenom mahovinom i sivim lišajem. Iz pukotina stijene rasli su bokori paprati i plavih zvončića, a mali su se vodeni vrutci slivali i tekli po stijeni i stubama.
S vrha litice, usporedno sa spiralnim stubištem, tekao je i pjenio se veliki slap. No, začudo, slap se s klisure u dubinu rušio bez zaglušujućeg huka, bezšumno. Rose je očekivala vidjeti dugu, u oblaku raspršenih kapljica. No, nije je bilo. Ni, duge ni sunca.
Slap je padao u tišini, kroz meku plavičastu svjetlost, dolje u dubinu.

Kliske i strme stube počele su skraćivati Rosein dah već nakon prvog zavijutka.
Nije znala gubi li dah od napora ili od straha. Jer, Rose se visine bojala. Bilo ju je strah popeti se na ljestve, pogledati s balkona, voziti se staklenim liftom duž fasade nebodera ...
Kada bi pogled odvojila od stuba, pred njenim se očima ukazivala duboka provalija na dnu koje su vijugale i spajale se hadske rijeke.

Ne gledaj dolje, Rose ... šaptao joj je Morpheus.
Drži me za ruku ... čvrsto.
Samo svaku sljedeću stubu pogledaj ... jednu po jednu savladaj, ne misli na sljedeću ...

On bi na svaku sljedeću stubu zakoračio prvi, pa bi joj pomogao da se na nju spusti ... jer svaka je stuba dosezala Rosei gotovo do koljena.

Rose je poslušala Morpheusov savjet. Samo je sljedeću stubu gledala, čvrsto držeći njegovu ruku, osjećajući njegov zaštitnički stisak. No, dubina kao da ju je mamila i dozivala.

Rose ... Rose ...pogledaj! u svijesti joj je šaptao neki uporan, tihi glas.

Rose bi se, krajnjim naporom, odupirala tim pozivima, a zatim bi gubila kontrolu ... pogled bi joj se oteo ... pa bi se uhvatila kako zuri u bezdan koji ju je magično privlačio.
Morpheus bi je tada bodrio, govorio joj nježne riječi ....

Još samo ova stuba, Rose ... još samo jedan korak, Jedina ... još ovaj zavijutak ...
I Rose bi, vođena Morfeusovim glasom i dodirom, zakoračila još jedan korak, spustila se niz još jednu stubu, savladala još jedan zavijutak beskrajnog stubišta ...

No, onaj Glas u njezinoj svijesti nije utihnuo, nije zašutio.

Tamni je napukli glas i dalje uporno šaputao: Čemu sve to, Rose?

Zar misliš da ćete ikada sići do Styxa? Zar misliš da ćete ikada doploviti na drugu obalu Lethe?
Čemu uzaludna muka, Rose?

Prepusti se ....
Kratak let niz liticu ... a potom meka tišina i tama, bezbolno ništavilo ... dugi san, Rose ...
Lijepi snovi, Rose.
A Morpheus će opet biti slobodan. Zadržat će svoju besmrtnost, postat će najmoćnije božanstvo ...

Poslušaj Thanatosa, Rose ... meko ću te spustiti na površinu tamnih voda ... nećeš nikakvu bol osjetiti, mila Rose ... Crni će te valovi nježno dočekati, blago ljuljuškati ... odnijeti do mora ...
A Morpheus će moje žezlo preuzeti ... vladat će dovijeka ...

Ne brini za njega, Rose ... u vino ću mu devet kapi iz Styxa smiješati ... zaboravit će te prije no što zadnji gutljaj ispije ...

Prepusti se, Rose ...
Pusti Morpheusovu ruku ... u Thanatosove se ruke predaj....
Nježno ću te zagrliti, mala Rose ... ubrat ću te bezbolno ... poput ružina pupoljka ....
Dođi, Ružice, predaj mi se ... daj da te Thanatos slatko pomiriše ...usnama dotakne ...
suzice ti, poput kapi rose s latica ispije ...

Rose ... Rose ... Rose ...

Glas je nastavljao šaputati ... uporno, uvjeravajuće ...
I Rose je osjetila kako joj otpor popušta, kako Glasu počinje vjerovati.

Prepustiti se, nestati, zaspati,...
Otploviti rijekom do mora, poput ubrana, u vodu bačena cvijeta ... Plutati na valovima, nošena vjetrom ... ljuljati se, ljuljuškati ...
Pa polako potonuti u tamnu dubinu ...
Dublje, sve dublje u modru tamu ... do dna ... do ništavila ...

Odmorimo se sad, Rose ... probudio ju je Morpheusov glas.
Sjeli su na visoku stubu. Rose oslonjena o hladnu liticu, a Morpheus do nje. Između nje i ponora.

Osloni se na mene, Rose, glavu mi na rame spusti.
Čvrsto ću te držati, ispustiti te neću, mila. Predahni, odspavaj!

Morpheusov dragi glas prigušio je onaj tamni Glas i potjerao ga iz Roseine svijesti. Oslonila se o Morpheusa, spustila mu glavu na rame.

Osjetila je njegov poljubac u kosi ... i utonula u san.

moss


Vodopad

Post je objavljen 17.03.2007. u 23:59 sati.