Zove mene većeras kolegica dođi u Rondo, imaju tamburaši.A taman sam oprala kosu i priredila dasku za peglanje zahvalna Bogu da će mi se eto nakon dugo tjedana možda dati i peglati.Ali ne da se pa da jebe rak raka. Na brzake prosušim kosu i mam pred Rondo.A ono, pazi sad HSP napravio tulum. Ne volim ja te stranke,a na HSP sam bila gotovo alergična.Izgledali su mi proustaški orjentirani, no od kad tako malo poznam gso.Dusparu vidim ja nije to baš tako. Po čovjek je čist o.k. I već sam nekidan odlučila zanj glasati iako sam ja komunjara i komunističko dete.Moj dida je bio osnivač partijskih čelija Slavonije i baranje , šta ja mogu biti drugo. Nije mi se s tim u današnje doba za faliti, ali ja se SVOJIM pok.DJEDOM HAJDUK FRANJOM veoma ponosim.Ako zbog ništa a ono što je bio najljud u Šušnjevcima dok sam bila dijete i živjela kod bake i dide. Da živjela, ma tamo sam se i rodila i što Čedo kaže da Sava teče pored Šušnjevaca, Šušnjevci bi bili glavni grad Slavonije. Ali eto-ne teče.No nije to nama ni bitno da budemo glavni grad, kad ni u Šušnjevcima nismo neki pa glavni pa ljudi.Ali jesmo dobri ljudi, a to vam dođe kao drastična razlika. A znate zašto je bio poznat tamo moj dida Franjo.E, poslije onog rata moj dida dobio smjernice za osnivanje seoskih zadruga.On seoski i okružno mlinar , kao svjestan i savjestan komunist prvi sa svom imovinom , a ta nije bila mala ,u zadrugu uđe.Ali ne prođe koji dan, a za šefa njegovog mlina postaviše nekog Pepu sirotana, a mog didu na neke poslove u poljoprivredi. Vidi dida neće to valjati. kako da on radi poljoprivredu kad ne zna, iako je veoma pismen bio,a kako tek da pepo njegov mlin i muku vodi.Ali nakon neuspješnih krštenja domaćo-selskih političara ,moj dida isto kako je ušo, tako prvi iz zadruge iziđe. E ali nije tako moglo biti. Kako da pepo i slični dadu da mlinar svoj mlin iz zadruge odese.Mlinar neka ide ali mlin c. jok. I moj dida lijepo dobi za taj čin 6 mjeseci zatvora.Nego šta.Istina Bog nije još ni izišao iz zatvora zadruge se rasformirale, ali moj dida svoje odrobijo.A moj prvi direktor Luka i danas mi spominje bečarac koji je moj dida po izlasku iz apsa pjevao:
Dok sam krao i gospodi dao
nikad nisam za tamnicu znao
Od kad kradem a gospodi ne dadem
svaki kutak u tamnici znadem
Pjevo je moj dida i kao zajebavao se stim, ali nije to baš tako bilo.On , siromašak iz Tuhelja kraj Varažd. Toplica koji je još tamo neke 17 god. prošlog stoljeća izučavao Marxov kapital,pa trbuhom za kruhom u Slavoniju doselio, petero djece izrodio i na žuljevima odhranio, slijedio ideale, sve u zadrugu unio a u bajboku završio, lijepo to razočarenje nije mogao podnijeti.I tako jedne noći u svom mlinu lijepo štrik oko vrata i hopa cupa, ode moj dida mlinar Franjo.
No nije otišao bez veze. Mnogo toga ja od njega naučila. što me i nije učio on, skužila ja njegov život, pa velim , e nado nečeš tako i ti.A bili je teških dana da bi štrik došao kao spasenje.Znate moju baku svi zvali Mica mlinarica. Imala s didaom taj jedan mlin. A kako se sudbina onda poigra.Ja odjednom stekla-dobila ili šta ja znam, mlinova ko govana. Sad imaju još 2-3. 2-3 smo i prodali, a 2-3 su i ukradena. A ja skoro ko dida najeba. Najprije krivične prijave, srečom te 1996-nije bilo moderno zatvarati privatnike. Ta moda je zakačila Tonču i Majida ( o toj nepreavi ću drugi put),a kad je nakon 14 godina patnje i muke trebao mi doći dobar posao na gradnji ceste e sjetio se Sočko da bi on Domin i rudište. Otvoriše stečaj, ali zahvaljujući didi -nije to meni razlog za vješanje. Prošao moj dida školu iz koje sam i ja ponešto znanja pokupila.A ima i gorih stvari u životu nego je imovina. A ideale take kao dida bogami nikada nisam ni imala. Ima ko ima u našoj familiji. Brat i njegova žena su za ideale.Oni mogu drže se i podržavaju zajedno, ako jedno padne drugo će pridržati. A mene baš i nema tko puno podržavata kad sam na svoju stranu lupita.Nešto mi pamet mnogo naprijed žuri pa sam u pravilu neshvaćena, a dok shvate ja već u drugim filmovima davno budem.
I tako politika mene ne dotikavlje, ali zabavljati se na tu temu i mogu. I veseli me kad pavda i poštenje pobjede.I eto od kad upoznah Dusparu čini mi se da je to to.Za Čoleta se odavno zna ne da je pošten već da je u tome čak i blesav,on vam čak ni šunku ni kulin od pacijenata ne prima, a ako i primi onda odmah na odjelu pojedu. Nikada nije kući nosio ni 20 dkg. To znam jer radila sam s njegovom bivšom ženom a ona na to šizila. Ali ne puno. Otac joj 100 god. bio direktor banke, muž poznat doktor, ali nikad više od dvosobnog stana nisu namaknuli. To se već ne zove poštenje nego i glupost u današnje doba, ali bolje takog na čelu države, nego sočkovića i metera sačuvaj me Bože njihovih lopovskih apetita.
Kažem volim se veseliti na tu temu ako se nađem u takim prilikama s pametnim i poštenim ljudima. A to nam je sinoč organizirao HSP , i doktori Duspara, Vlainić I jerković.Bit će smo mnogo bolestan grad pa nas samo doktori imaju volju voditi,( zašto oni baš vole biti važni i političari o tom ću drugi puta), ali barem nismo lud grad. Zaključujem logično ,Jer da jesmo već bi se na čelo neke stranke postavio i dr. JELEN. A NIJE.
Dakle ili smo mi normalni ili s Jelenom nešto nije u redu.ja ne znam o tome ništa, mene je liječila ( jednu noč) dr. Sabolski, ( i o tom ću neki drugi puta. )Bitno je za ovaj dan, da se Sinoć dobro u Rondu zarondalo.I neka je. narod se veselio .Nisu uz muziku djelili i kruh kao neke druge čujem stranke, ali bilo je bolje meze i pića. Nažalost sve što je dobro brzo prođe, a meni pogotovo jer sam morala na neki svoj drugi sastanajk i dernek ići , ali ipak sam stigla koju fotku napraviti, pa evo montirala filmić ,
pogledajte i prosudite sam. U GLASAJTE ZA DUSPARU I JA ĆU MAJKE MI.
Post je objavljen 12.03.2007. u 22:55 sati.