Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/rusalka

Marketing

rose: ruka u ruci


(prethodni nastavak)


Roseina i Morpheusova vječnost trajala je tri dana i dvije noći i ... bližila se kraju.

Primakao se trenutak kojeg su se oboje pribojavali.
Morpheus je morao konačno do kraja uspuniti Roseinu drugu želju – pokazati joj, potpuno i bez zadrške svoju prošlost. Dio te prošlosti Rose je već vidjela. Nesretnu Morpheusovu obiteljsku povijest. Zavidnu braću, ravnodušnu majku, nepravednog oca. I Thanatosa, strašnog strica Morpheusova koji je nećaka želio za sina i nasljednika, te ga je, koristeći njegove slabosti, sve dublje povlačio u tamu i zlo.

Rose se prisjetila trenutka kada se gotovo sučelila s Thanatosovim smrtonosnim pogledom.
Bilo je to u kući nesretnog skuptora koji je izradio okvir za čudesnu sliku koju je Rose kupila na jednom od svojih putovanja. Skulptorova se sudbina spojila sa slikarevom, vezala ih je uzajamna strast koja je više ličila mržnji nego ljubavi.
Rose je tek trebala saznati kako je sudbina tog demonskog para bila povezana s Morpheusom i Thanatosom ... i kakva je u svemu tome bila Morpheusova uloga.
Sudeći prema Morpheusovoj reakciji, u trenutku kad' je Rose izrekla svoju drugu želju ... njegova uloga nije bila nimalo lijepa.

Morpheus je Rose zamolio da, dok je kod nje, ona sliku s makovima u slici i na okviru – prekrije.
Očito su ga uz sliku vezivale ružne i strašne uspomene, kad' se nije mogao prisiliti da je gleda. Rose ga, ranjenog i izmučenog, nije ništa pitala, sliku je prekrila ... a pitanja ostavila za kasnije.
O, kako bi rado odustala od svoje druge želje ... kako bi rado ostala tu, u sigurnome gnijezdu, s Morpheusom, zauvjek. No, znala je – ne mogu se dovijeka skrivati.
Znala je da se i ne mogu sakriti,sve kad' bi to i željeli.

U sitne noćne sate na trenutak bi ih oboje obuzela tjeskoba. Osjećali su da Thanatos kruži oko njih,da krugovi postaju sve uži, sve tješnji. Uskoro će morati pohitati, Thanatosa da preduhitre.

No, ostao im je još čitav jedan dan. Krenut će u ponoć, u neizvjesnost. Jedino izvjesno bilo je to da ih čekaju muke i patnje. Morpheus će morati Rosei pokazati ono što bi najradije želio sakriti. Vlastito ružno i zlo lice ... najgori dio sebe.
A Rose će morati pogledati ono što ne bi željela vidjeti.

Te posljednje zajedničke noći, prije polaska u neizvjesnost, Rose je zaspala samo načas.
U snu je hodala kroz mrak ... držeći Morpheusa za ruku. Koračali su zajedno dugim tamnim hodnikom. Koraci im se nisu čuli jer hodali su po debelom tepihu ili kroz visoku travu ... no odakle trava u hodniku? Nisu mogli čuti svoje korake, niti korake Onoga koji ih je slijedio, a ipak su znali da ih On uporno prati.
Rose se u snu panično bojala da ne ispusti Morpheusovu ruku. Činilo joj se da i Morpheus dijeli njezin strah.

Hodali su tako, šuteći i osluškujući, grčevito se držeći za ruke.
A onda je Rose osjetila kako joj prsti klize iz Morpheusove ruke. Trenutak prije no što su im se ruke razdvojile, Rose se probudila.
Bila je u Morpheusovu naručju, njegova je ruka nježno držala njezinu, a njegov joj je plavi pogled milovao lice.

(nastavak slijedi)


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Rodin: hands




Post je objavljen 12.03.2007. u 23:59 sati.