Glagol je vrsta riječi kojom se označava radnja, stanje ili zbivanje. Glagoli su riječi koje kazuju radnju (čitati, kopati, pjevati), stanje (osijediti, pocrvenjeti, venuti) i (z)bivanje (naoblačiti se, sijevati, grmjeti)
Primjeri:
Ja radim, plivam, čitam, pišem - radnja
Kiša pada. Država napreduje. - stanje
Koncert se održava večeras. - zbivanje
U hrvatskom jeziku
Glagoli se u hrvatskom mijenjaju po vremenima, licima i načinima, a kao i u drugim slavenskim jezicima razlikuje se svršeni i nesvršeni vid (sjesti – sjediti), što neslavenima otežava učenje hrvatskog. Postoje i pomoćni glagoli (nepravilni glagoli), pomoću kojih se tvore složena glagolska vremena: to su glagoli biti i htjeti.
• glagolske gramatičke kategorije:
• lice
• broj
• način
• vid
• stanje
• povratnost
• prijelaznost
• vrijeme
...........................
• rekcija
• valentnost
• rod
Lice
• sprezanje (konjugacija)-3 lica jednine i 3 lica množine
Broj
• jednina / množina
• dvojina (Dva muškarca su gledala…)
• dvije žene su gledale
• pet žena je gledalo
• žene su gledale
• dva muškarca gledaju
• pet muškaraca gleda
• muškarci gledaju
• dvojina:
• uz brojeve dva, tri, četiri i složene s njima stoji dvojinski oblik (glagolski pridjev radni: za muški rod sa završetkom na –a, za ostale rodove jednak množini; prezent: treće lice množine)
Dva muškarca su gledala. Dva djeteta su gledala. Dvije žene su gledale.
Dva muškarca gledaju. Dva djeteta gledaju. Dvije žene gledaju.
• uz ostale brojeve: neobilježeni oblik glagola (u prezentu treće lice jednine, u perfektu oblik kao za srednji rod jednine)
Šest muškaraca je gledalo. Šestero djece je gledalo. Šest žena je gledalo.
Šest muškarca gleda. Šestoro djece gleda. Šest žena gleda.
• uz množinu: množinski oblici
Muškarci su gledali. Djeca su gledala. Žene su gledale.
Muškarci gledaju. Djeca gledaju. Žene gledaju.
Način
• indikativ – neobilježen način
• imperativ – zapovjedni način: reci, uzmi, daj, stani
• kondicional
• prvi (sadašnji): željela bih, rekao bih
• drugi (prošli): bila bih željela, bio bih rekao
• optativ – jednak glagolskom pridjevu radnom: Živjeli!
Vid
• nesvršeni glagoli – prava sadašnjost – mogu se koristiti u jednostavnoj prezentskoj rečenici
Marko gleda film.
• - svršeni glagoli – svršena sadašnjost - mogu se koristiti u jednostavnoj prezentskoj rečenici
Marko pogleda film. - ali: Kad Marko pogleda film, javit će ti se.
• perfektivizacija – iz nesvršenog nastaje svršeni glagol
čitati ŕ pročitati
• imperfektivizacija – iz svršenog nastaje nesvršeni glagol
učitati ŕ učitavati
• dvovidni: mogu biti i svršeni i nesvršeni (vidjeti, večerati, čuti, telefonirati…)
Martin je vidio Mariju.
ali i: Kad Martin vidi Mariju, javit će ti se.
Stanje
• odnos između subjekta rečenice i glagolske radnje
• dva oblika:
• glagolski pridjev trpni + pomoćni oblik glagola biti ili bivati
• se + prilagodba glagola
• razlika: pravi prezent samo drugi način
• prvi način
• susjed je orao njivu
• njiva je orana od susjeda
• njiva se orala
• majka previja dijete
• dijete je previjano od majke
• dijete se previja
• Marko čita knjigu
• Knjiga je čitana od Marka
• knjiga se čita
• ` obezličenje: knjigu se čita
• rijetka uporaba: češća sa svršenim glagolima u pridjevskom značenju dovršenosti
• se: redovito u prezentskim oblicima
Prijelaznost
• prijelazni glagoli: glagoli koji imaju objekt
• u užem smislu: prijelazni glagoli (ili pravi prijelazni) su oni koji imaju objekt u akuzativu (izravni objekt) naspram onih čiji je objekt u nekom drugom padežu (neizravni objekt)
Sjećaš se Tanje?
Poklonila sam majci knjigu.
Napio se vode.
Valencija (valentnost)
• glagoli otvaraju mjesto drugim riječima u rečenici
• njihova valencija označava koja sve otvaraju (riječima u određenim padežima)
na primjer: Dati + knjigu (A) + majci (D)
Pisati + zadaću (A) + olovkom (I)
Povratnost
• pravi: se se može zamijeniti svojim dužim oblikom sebe ili nekom drugom imenskom riječi u akuzativu
češljam sebe / tebe / Marinu
• nepravi: smijem se, rugam se, probijam se
Vrijeme
• prošlost: aorist (svršeni i rijeđe nesvršeni – pročitah i čitah), imperfekt (samo nesvršeni), perfekt
• sadašnjost: prezent
• budućnost: futur I. i II.
Rod
• imaju ga glagolski pridjevi:
• glagolski pridjev radni: volio, voljela, voljelo
• glagolski pridjev trpni: voljen, voljena, voljeno
Glagoli po trajanju radnje]
(glagolski vid)
• Nesvršeni glagoli (trajna radnja) - pisati, pjevati, raditi
• Svršeni glagoli (trenutna radnja) - viknuti, udariti, skočiti
• Učestali glagoli (radnja se vrši puno puta često) - preskakati, udariti, zatvarati
Glagoli po predmetu radnje]
• Prelazni glagoli (imaju objekat) - čitam knjigu, grizem jabuku
• Neprelazni (ne mogu imati objekat) - cvijeće cvjeta, on se diže, ja sjedim
• Povratni (imaju povratnu zamjenicu se) - ja se umivam, trava se zeleni
Jednostavni i složeni glagolski oblici]
Jednostavni glagoli se sastoje od jedne riječi (naprimjer učim, učiti, reče, pisati), dok se složeni sastoje od dvije (dva glagola) ili više riječi (učili su, nećemo ostati).
Glagolska vremena
sadašnjost
• prezent
prošlost
• pluskvamperfekt
• aorist
• perfekt
• imperfekt
budućnost
• futur prvi
• futur drugi (egzaktni)
Glagolski načini [uredi]
• imperativ
• kondicional sadašnji (prvi)
• kondicional prošli (drugi)
Oblici glagola [uredi]
Svaki glagol ima više oblika.
Jedni su različiti oblici koji se koriste samostalno i sami imaju službu glagola:
• prezent - u jednini i množini, po licima
• aorist - u jednini i množini, po licima
• imperfekt - u jednini i množini, po licima
Od glagola se izvode i pridjevi i prilozi:
• Glagolski pridjev radni
• Glagolski pridjev trpni
• Glagolski prilog sadašnji
• Glagolski prilog prošli
Posebno stoji infinitiv.
Svi oblici glagola se u standardnom hrvatskom jeziku tvore dodavanjem nastavaka na jednu od dvije osnove:
• prezenske osnove (od nje se tvore: prezent, glagolski prilog sadašnji)
• infinitivne osnove (od nje: infinitiv, glagolski pridjev radni, aorist, imperfekt)
Po načinu tvorbe, glagole dijelimo na pravilne i nepravilne.
Pravilni glagoli
Za pravilne glagole postoji nekoliko vrsta nastavaka. Npr. učiti u prezentu ima nastavke -im, iš (uč-im, uč-iš...), dok glagol spavati nastavke -am, -aš (spav-am, spav-aš...). Isto tako, postoje i različiti nastavci za infinitiv i glagolski pridjev radni.
Glagoli se dijele u vrste i razrede po tome koje nastavke koriste.
Postoje sljedeće vrste prezentskih nastavaka:
• s -e- (per-em, per-eš,..., per-u)
• s -a- (kuh-am, kuh-aš,..., kuh-aju)
• s -i- (misl-im, misl-iš..., misl-e)
• s -ne- (dig-nem, dig-neš..., dig-nu)
• s -ije- (sm-ijem, sm-iješ..., sm-iju)
• s -uje- (kup-ujem, kup-uješ, kup-uju)
Često se u literaturi navode nastavci na -ne-, -uje- i -e- zajedno.
Postoje sljedeće vrste nastavaka za infinitiv i glagolski pridjev radni:
• bez umetka (-0-) (pra-ti, pra-o, pra-la...; tres-ti, tres-ao, tres-la...)
• s umetnutim -a- (kuh-a-ti, kuh-a-o, kuh-a-la...)
• s umetnutim -i- (misl-i-ti, misl-i-o, misl-i-la...)
• s umetnutim -nu- (dig-nu-ti, dig-nu-o, dig-nu-la...)
• s umetnutim -je- (sm-je-ti, sm-i-o, sm-je-la...)
• s umetnutim -ova-, -eva-, -iva- (kup-ova-ti, kup-ova-o, kup-ova-la...)
Postoji paralelizam između jednih i drugih nastavaka, međutim mnogi glagoli pripadaju u miješane razrede, npr. pis-ati ima prezent piš-em. Sljedeća tablica sumira različite mogućnosti uz tradicionalne oznake vrsta (rimskim brojevima) i razreda (arapskim brojevima uz broj vrste):
infinitivni
nastavci prezentski nastavci
-e- -ne- -a- -i- -ije- -uje-
-0- pi-ti, pij-em
I.1-I.7, V.3 sres-ti, sret-nem
I.1 (izuzetak)
-nu- dig-nu-ti, dig-nem
II
-a- pis-a-ti, piš-em
V.2 pit-a-ti, pit-am
V.1 drž-ati, drž-im
III.2
-i- misl-i-ti, misl-im
IV
-je- žel-jeti, žel-im
III.2 um-je-ti, um-ijem
I.7
-ova-, -iva-,
-eva- kup-ova-ti, kup-ujem
VI
U skupini s infinitivom bez proširenja postoje mnoge osobitosti, koje ovise o obliku prezentske osnove, iz koje se izvodi infinitivna:
• osnove na suglasnik (ču-ti, čuj-em) su najpravilnije (razred I.7)
• osnove na -s su pravilne (tres-ti, tres-ao, tres-la) (razred I.2)
• kod osnove na -t ili -d dolazi do glasovnih promjena (plet-ti > ples-ti, ple-o, ple-la) (razred I.1)
• osnove na -b kojima se umeće s ispred -ti (greps-ti, greb-ao, greb-la) (razred I.3)
• osnove koje u prezentu imaju č, ž, š koji su nastali palatalizacijom k, g, h (pek-em > pečem; pek-ti > peći, pek-ao, pek-la) (razred I.4)
• osnove na suglasnik + m ili n, gdje m ili n prelazi u e (otm-ti > ote-ti, ote-o, ote-la) (razred I.5)
• osnove oblika suglasnik + er, el, ov i sl. gdje dolazi do premetanja (per-ti > pra-ti, pra-o, pra-la) (razred V.3, zbog -a- prije -ti- u infinitivu)
Nepravilni glagoli
Određeni glagoli nemaju promjenu po gornjim pravilima, a često nemaju ni sve oblike. To su biti i htjeti, za koje vidi pomoćne glagole, kao i sljedeći glagoli i njihove izvedenice:
• ići, prezent idem, ideš..., glag. pridjev radni išao, išla
• spati, prezent spim, spiš, glag. pridjev radni spio, spila
Prezent
Prezent (lat. praesens = sadašnji) naziv je za sadašnje vrijeme u jezicima. Neki jezici imaju jedan oblik prezenta, a neki više njih.
U hrvatskom jeziku [uredi]
Prezent ili sadašnje vrijeme u standardnom hrvatskom jeziku tvori se od glagolske osnove i nastavaka -em, -jem, -am i -im (to je tradicionalna podjela nastavaka).
lice i broj -em -jem -am -im
1. jd. pišem ratujem pjevam radim
2. jd. pišeš ratuješ pjevaš radiš
3. jd. piše ratuje pjeva radi
1. mn. pišemo ratujemo pjevamo radimo
2. mn. pišete ratujete pjevate radite
3. mn. pišu ratuju pjevaju rade
U prezentu se provodi palatalizacija kad se suglasnici k, g, h nađu pred nastavkom -em:
• tečem - teku, možeš - mogu, strižem - strigu, pečem - peku
U glagolima s nastavkom -jem provodi se jotacija:
• skakati - skačem, glodati - glođem, rezati - režem
Prezent pomoćnih glagola [uredi]
Prezent pomoćnih glagola biti i htjeti:
glagol biti jednina množina
naglašeni prezent 1. jesam
2. jesi
3. jest 1. jesmo
2. jeste
3. jesu
nenaglašeni prezent 1. sam
2. si3. je 1. smo
2. ste3. su
dvovidni prezent 1. budem
2. budeš
3. bude 1. budemo
2. budete
3. budu
glagol htjeti jednina množina
naglašeni prezent 1. hoću
2. hoćeš
3. hoće 1. hoćemo
2. hoćete
3. hoće
nenaglašeni prezent 1. ću
2. ćeš3. će 1. ćemo
2. ćete3. ću
zanijekani prezent 1. neću
2. nećeš
3. neće 1. nećemo
2. nećete
3. neće
Perfekt
Perfekt (lat. perfectus = svršen) prošlo je glagolsko vrijeme koje postoji u mnogim jezicima (npr. hrvatski, starogrčki i latinski). Perfekt ili prošlo vrijeme glagola u hrvatskom jeziku tvori se od nenaglašenog prezenta pomoćnog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog.
Perfekt pomoćnih glagola
Perfekt pomoćnih glagola biti i htjeti:
lice jednina množina
1. bio/bila sam bili/bile smo
2. bio/bila si bili/bile ste
3. bio/bila/bilo je bili/bile/bila su
lice jednina množina
1. htio/htjela sam htjeli/htjele smo
2. htio/htjela si htjeli/htjele ste
3. htio/htjela/htjelo je htjeli/htjele/htjela su
Oblici po rodovima
Zbog slaganja imenice s glagolskim pridjevom, postoje različiti oblici za različite rodove subjekta.
To je ilustrirano sljedećom tablicom. U prvom je retku svakog polja tablice oblik za muški rod, u drugom za ženski, a u trećem za srednji (samo u 3. licu); u množini se koriste oblici prema pravilima za upotrebu pridjeva:
lice jednina množina
1. ja sam radio
ja sam radila mi smo radili
2. ti si radio
ti si radila vi ste radili
3. on je radio
ona je radila
ono je radilo oni su radili
Ovi se gramatički oblici mijenjaju kao ja sam visok (muški rod), ja sam visoka (ženski), itd.
Uporaba
Perfekt se tvori od svršenih i nesvršenih glagola te danas najčešće zamjenjuje aorist i imperfekt, ali i pluskvamperfekt.
• U trećem se licu jednine obično izostavlja enklitika je:
Ona se je odlučila na to.
On se je uspio podići na noge.
Aorist
Aorist (grč. ±żÁąĂÄżÂ, aoristos = neodređen, neograničen) prošlo je glagolsko vrijeme koje postoji u nekim jezicima (npr. hrvatski, bugarski, lužičkosrpski, starogrčki).
U hrvatskom jeziku
Aorist ili prošlo svršeno vrijeme glagola u standardnom hrvatskom jeziku tvori se od svršenih glagola, uglavnom od infinitivne osnove i nastavaka:
• -h, , , -smo, -ste, -še
• -oh, -e, -e, -osmo, -oste, -oše
Aorist pomoćnih glagola
Aorist pomoćnih glagola biti i htjeti:
lice jednina množina
1. bih bismo
2. bi biste
3. bi bi/biše
lice jednina množina
1. htjedoh htjedosmo
2. htjede htjedoste
3. htjede htjedoše
Oblici s nastavcima -h
Nastavak -h imaju glagoli kojima infinitivna osnova završava na samoglasnik.
Primjer za glagol učiniti:
lice jednina množina
1. učinih učinismo
2. učini učiniste
3. učini učiniše
U 2. i 3. licu jednine provodi se palatalizacija ako osnova završava na k, g, h:
• rekoh - reče, ispekoh - ispeče, stigoh - stiže
Oblici s nastavcima -oh
Nastavak -oh imaju glagoli kojima osnova završava na suglasnik.
Primjer za glagol reći:
lice jednina množina
1. rekoh rekosmo
2. reče rekoste
3. reče rekoše
Uporaba u standardnom jeziku]
• Aorist je prošlo svršeno vrijeme i kao takvo može se tvoriti samo od svršenih glagola. Treba se koristiti za izražavanje radnje koja se svršila u prošlosti, naročito netom svršene radnje:
Upravo pročitah vrlo smiješan novinski članak.
• Sličnost tvorbenih nastavaka i neshvaćanje uloge glagolskog vida nerijetko dovodi do nepravilne uporabe aorista umjesto imperfekta:
U mladosti oni čitaše mnoge stripove.
U ovom primjeru radnja nije svršena, već traje neko vrijeme u prošlosti (dio subjektove mladosti ili cijelu mladost), stoga treba koristiti imperfekt. No, umjesto imperfektnog nastavka neispravno je korišten aoristni nastavak -še.
• Aorist se zbog svoga arhaična prizvuka sve rjeđe rabi u svakodnevnom govoru i zamjenjuje ga perfekt:
Upravo sam pročitao vrlo smiješan novinski članak.
• Zanimljiva je suvremena pojava sve češća uporaba aorista u SMS-porukama, jer je kraći glagolski oblik od perfekta (vidi: vanjske poveznice)
• U hrvatskom standardnom jeziku aorist glagola biti služi za tvorbu kondicionala. U narječjima hrvatskog narodnog jezika za tvorbu kondicionala ne služi aorist nego konjunktiv od glagola biti (vidi: hrvatski konjunktiv, aorist i kondicional).
Imperfekt
Imperfekt (lat. imperfectus = nesvršen) prošlo je nesvršeno vrijeme glagola u hrvatskom jeziku tvori se od nesvršenih glagola, od infinitivne ili prezentske osnove i nastavaka:
• -ah, -aše, -aše, -asmo, -aste, -ahu
• -jah, -jaše, -jaše, -jasmo, -jaste, -jahu
• -ijah, -ijaše, -ijaše, -ijasmo, -ijaste, -ijahu
Glasovne promjene u imperfektu
Kod nekih se glagola provodi sibilarizacija:
• peći - pecijah, strići - strizijah, teći - tecijah
Kod onih glagola kojima osnova završava na suglasnik i imperfekt tvore nastavkom -jah, provodi se jotacija:
• nositi - nošah, vidjeti - viđah, dolaziti - dolažah, trubiti - trubljah
Imperfekt pomoćnih glagola]
Imperfekt pomoćnih glagola biti i htjeti:
lice jednina množina
1. bijah bijasmo
2. bijaše bijaste
3. bijaše bijahu
lice jednina množina
1. bjeh bjesmo
2. bješe bjeste
3. bješe bjehu
lice jednina množina
1. htijah htijasmo
2. htijaše htijaste
3. htijaše htijahu
lice jednina množina
1. hoćah hoćasmo
2. hoćaše hoćaste
3. hoćaše hoćahu
Primjeri glagola u imperfektu]
Nastavci -ah, -jah i -ijah:
lice jednina množina
1. pisah pisasmo
2. pisaše pisaste
3. pisaše pisahu
lice jednina množina
1. čujah čujsmo
2. čujaše čujaste
3. čujaše čujahu
lice jednina množina
1. pecijah pecijasmo
2. pecijaše pecijaste
3. pecijaše pecijahu
Uporaba]
• Imperfekt je prošlo nesvršeno vrijeme i kao takvo može se tvoriti samo od nesvršenih glagola. Treba se koristiti u izražavanju radnje koja je trajala neko vrijeme u prošlosti:
Orwell priopćavaše o španjolskom građanskom ratu iz prve ruke.
• U svakodnevnom govoru čest je nedostatak razumijevanja razlika imperfekta i aorista, poglavito zbog vrlo sličnih tvorbenih nastavaka:
Mi prestasmo sudjelovati u nastavi. (aorist)
Mi prestajasmo sudjelovati u nastavi. (imperfekt)
U prvom je primjeru izražena radnja koja je svršila u određenom trenutku u prošlosti, te koristimo svršen glagol i aorist (prestasmo); suprotno tomu, drugi primjer opisuje radnju koja se dulje odvijala određeno vrijeme u prošlosti (prestajasmo)
• Imperfekt u svakodnevnom govoru posjeduje arhaičan prizvuk te ga se skoro bez iznimke zamjenjuje perfektom:
Orwell je priopćavao o španjolskom građanskom ratu iz prve ruke.
Pluskvamperfekt
Pluskvamperfekt (lat. plus quam perfectum = više nego perfekt) ili pretprošlo vrijeme (također prošlo prošlo vrijeme) glagola u hrvatskom jeziku tvori se od glagolskog pridjeva radnog (GPR) kojemu prethodi perfekt ili imperfekt pomoćnog glagola biti. Tvori se od svršenih, a rjeđe od nesvršenih glagola.
Glagol
Perfekt + GPR
Imperfekt + GPR
biti 1. ja sam bio/bila bio/bila
2. ti si bio/bila bio/bila
3. on/ona/ono je bio/bila/bilo bio/bila/bilo
1. mi smo bili/bile bili/bile
2. vi ste bili/bile bili/bile
3. oni/one/ona su bili/bile/bila bili/bile/bila 1. ja bijah bio/bila
2. ti bijaše bio/bila
3. on/ona/ono bijaše bio/bila/bilo
1. mi bijasmo bili/bile
2. vi bijaste bili/bile
3. oni/one/ona bijahu bili/bile/bila
htjeti 1. ja sam bio htio
2. ti si bio htio
3. on je bio htio
1. mi smo bili htjeli
2. vi ste bili htjeli
3. oni su bili htjeli 1. ja bijah htio
2. ti bijaše htio
3. on bijaše htio
1. mi bijasmo htjeli
2. vi bijaste htjeli
3. oni bijahu htjeli
učiti 1. ja sam bio učio
2. ti si bio učio
3. on je bio učio
1. mi smo bili učili
2. vi ste bili učili
3. oni su bili učili 1. ja bijah učio
2. ti bijaše učio
3. on bijaše učio
1. mi bijasmo učili
2. vi bijaste učili
3. oni bijahu učili
Uporaba]
• Pluskvamperfekt se treba koristiti za opisivanje radnje koja se dogodila prije neke druge prošle radnje:
Kad su Franci naselili Galiju, Rimljani već bijahu pokorili Gale.
U ovom je primjeru franačko naseljavanje Galije prošla radnja, izražena perfektom (su naselili); galsko se podlijeganje rimskoj vlasti dogodilo prije dolaska Franaka, stoga koristimo pluskvamperfekt (bijahu pokorili ili bili su pokorili).
• Sukladno sličnim pojavama u drugim jezicima, pluskvamperfekt se sve češće nepravilno zamjenjuje perfektom u svakodnevnom govoru:
Kad su Franci naselili Galiju, Rimljani su već pokorili Gale.
Futur prvi
Futur prvi (lat. futurus = budući), također futur I. ili buduće vrijeme glagola u hrvatskom jeziku tvori se od nenaglašenog prezenta pomoćnog glagola htjeti i infinitiva.
Primjeri futura]
Futur prvi glagola raditi:
lice jednina množina
1. ja ću raditi mi ćemo raditi
2. ti ćeš raditi vi ćete raditi
3. on će raditi oni će raditi
Specifična futuru prvom jest morfološka promjena koja nastaje u inverziji pomoćnog glagola i infinitiva pa glagoli čiji infinitiv završava s -ti gube dio infinitivnog nastavka:
lice jednina množina
1. radit ću radit ćemo
2. radit ćeš radit ćete
3. radit će radit će
Iako se zadržava u pisanju, krnji se infinitvni nastavak -t ne izgovara. Glagoli čiji infinitivi završavaju na -ći ne prolaze kroz istu promjenu:
lice jednina množina
1. peći ću peći ćemo
2. peći ćeš peći ćete
3. peći će peći će
Futur prvi se koristi za radnju koja će se dogoditi ili nastaviti događati kasnije u odnosu na trenutak u kojem se izražavamo.
Tvori / stvara se od nenaglašenog prezenta pomoćnog glagola “htjeti” (ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će) i infinitiva.
Pravila:
1. Glagoli koji završavaju na -ći u oblicima budućeg vremena ostaju neokrnjeni: Ti ćeš doći. Doći ćeš.
2. Glagoli koji završavaju na -ti u oblicima budućeg vremena ostaju neokrnjeni ako je pomoćni glagol ispred infinitiva: Ona će plivati. Mi ćemo pjevati.
3. Ako je pomoćni glagol iza infinitiva, umjesto -ti piše se –t: Plivat će. Plivat ćemo.
4. Glagoli koji završavaju na –ti mogu tvoriti futur ako im se uzme infinitivna osnova i doda nenaglašenog prezenta pomoćnog glagola “htjeti”. U tom slučaju se pišu sastavljeno: plivaću, pjevaćemo, pričaćeš.
Stoga, pravilno je: će biti, bit će i biće.
Futur prvi pomoćnih glagola]
Futur prvi pomoćnih glagola biti i htjeti:
glagol biti glagol htjeti
Futur prvi 1. ja ću biti
2. ti ćeš biti
3. on/ona/ono će biti
1. mi ćemo biti
2. vi ćete biti
3. oni/one/ona će biti 1. ja ću htjeti
2. ti ćeš htjeti
3. on/ona/ono će htjeti
1. mi ćemo htjetii
2. vi ćete htjeti
3. oni/one/ona će htjeti
Futur prvi - inverzija 1. bit ću
2. bit ćeš
3. bit će
1. bit ćemo
2. bit ćete
3. bit će 1. htjet ću
2. htjet ćeš
3. htjet će
1. htjet ćemo
2. htjet ćete
3. htjet će
Uporaba
• Futur prvi koristi se za radnju koja će se dogoditi ili nastaviti događati kasnije u odnosu na trenutak u kojem se izražavamo:
Posljedice uragana Katrina osjećat će se godinama.
U ovom primjeru nije nužno jasno je li se uragan već dogodio u trenutku kad govorimo o njegovim posljedicama, tj. osjećaju li se već posljedice uragana. To je ujedno i nevažno za uporabu futura prvog: posljedice će se osjećati u budućnosti u odnosu na trenutak kad je predviđanje u posljedicama iskazano te je stoga pravilno koristiti futur prvi.
• Česta je pojava zamjene futura prvog prezentom nesvršenog vida:
Stižem prvim vlakom. umjesto Stići ću prvim vlakom.
Futur drugi
Futur drugi (egzaktni) ili predbuduće vrijeme glagola u hrvatskom jeziku tvori se od svršenog prezenta pomoćnog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog.
Futur egzaktni pomoćnih glagola
lice jednina množina
1. ja budem bio mi budemo bili
2. ti budeš bio vi budete bili
3. on bude bio oni budu bili
lice jednina množina
1. ja budem htio mi budemo htjeli
2. ti budeš htio vi budete htjeli
3. on bude htio oni budu htjeli
Uporaba
• Futur drugi koristi se u izražavanju radnje koja će se dogoditi u budućnosti prije neke druge buduće radnje*. Futur drugi stoga se isključivo rabi u složenim rečenicama, u oblikovanju zavisne rečenice gdje je glavna rečenica u futuru prvom:
Ne budemo li se spremili na vrijeme, vlak će nam pobjeći.
• Česta je zamjena futura drugog prezentom:
Ne spremimo li se na vrijeme, vlak će nam pobjeći.
________________________________________
* Iznimka ovom pravilu jest uporaba futura drugog u kajkavskom narječju, gdje je futur drugi jedini budući oblik i koristi se za radnje koje bi se izricale futurom prvim u književnom govoru.
Imperativ
Imperativ (lat. impero = zapovjediti) zapovjedni je način glagola u hrvatskom jeziku. Imperativ je krnji glagolski oblik; ne postoji imperativ prvog lica jednine.
U prvom licu množine, kao i u drugom licu jednine i množine, imperativ se tvori se od prezentske osnove i nastavaka. Nastavci su trojaki, ovisno o prirodi prezentske osnove:
• , -mo, -te (kod glagola na kraju čije prezentske osnove stoji suglasnik j)
• -i, -imo, -ite (kod glagola na kraju čije prezentske osnove stoji suglasnik, osim j)
• -j, -jmo, -jte (kod glagola na kraju čije prezentske osnove stoji samoglasnik)
U trećem se licu koristi pomoćna čestica neka koju slijedi prezent glagola u odgovarajućem broju.
Imperativi različitih nastavaka]
]
lice jednina množina
1. - mi carujmo!
2. ti caruj! vi carujte!
3. on neka caruje! oni neka caruju
Prezentska osnova glagola "carevati" jest caruj-.
-i]
lice jednina množina
1. - mi sijecimo!
2. ti sijeci! vi sijecite!
3. on neka siječe! oni neka sijeku
Prezentska osnova glagola "sijeći" jest sijek-, iz koga sibilarizacijom dolazi sijec-, a palatalizacijom siječ-.
-j]
lice jednina množina
1. - mi plivajmo!
2. ti plivaj! vi plivajte!
3. on neka pliva! oni neka plivaju
Prezentska osnova glagola "plivati" jest pliva-.
Uporaba]
• Ovisno o okolnostima u kojima je rečenica u imperativu izrečena, ta se rečenica može smatrati zapovijedi, zamolbom ili zahtjevom. Budući da imperativ najčesće predstavlja izravnu zapovijed, gotovo se isključivo izriče uskličnom rečenicom:
Prestani pričati!
• Osim za zapovijedi, imperativ se rabi u naputcima - receptima, algoritmima i sličnim opisima u kojima radnje zahtijevaju točan slijed:
Razbijte tucet jaja. Potom dodajte šećer i miješajte po potrebi.
Kondicional sadašnji
Kondicional sadašnji (također kondicional I.) jedan je od dva pogodbena načina glagola u hrvatskom jeziku. Tvori se od nenaglašenog aorista pomoćnog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog.
Kondicional prvi pomoćnih glagola]
lice jednina množina
1. ja bih bio/bila mi bismo bili/bile
2. ti bi bio/bila vi biste bili/bile
3. on/ona/ono bi bio/bila/bilo oni/one/ona bi bili/bile/bila
lice jednina množina
1. ja bih htio/htjela mi bismo htjeli/htjele
2. ti bi htio/htjela vi biste htjeli/htjele
3. on/ona/ono bi htio/htjela/htjelo oni/one/ona bi htjeli
Uporaba
• Kondicional sadašnji rabi se u izricanju radnje čije je ispunjenje nesigurno ili nemoguće zbog posljedica neke druge radnje. Stoga je skoro neizbježna uporaba kondicionala u složenim pogodbenim rečenicama:
Popio bih kavu s tobom da nisam u velikoj žurbi.
Kad bi mi ponudili povišicu, možda bih i nastavio raditi.
• Pogodbene rečenice mogu se koristiti iz uljudnosti, kao zamjena jednostavnom upitu - stoga povezujemo kondicional s izrazitom uljudnosti:
Priupitao bih vas nešto ako mi dozvolite. umjesto Mogu li vas nešto priupitati?
• Napomena: kondicional se tvori s aoristom glagola biti isključivo u standardnom (književnom) hrvatskom jeziku, dok u nestandardnom jeziku (u narječjima prirodnog hrvatskog jezika) za tvorbu kondicionala služi konjunktiv, a ne aorist (vidi prilog: Hrvatski konjunktiv, aorist i kondicional)
• Nepravilno je za kondicional koristiti isti oblik aorista glagola biti u svim oblicima (ja bi, ti bi, on bi, mi bi, vi bi, oni bi), to je odlika razgovornog stila i nije u skladu sa standardnim jezikom. Pravilno je isključivo: ja bih, ti bi, on bi, mi bismo, vi biste, oni bi.
Kondicional prošli
Kondicional prošli (također kondicional II.) jedan je od dva pogodbena načina glagola u hrvatskom jeziku. Tvori se od kondicionala sadašnjeg pomoćnog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog.
lice jednina množina
1. ja bih bio pjevao mi bismo bili pjevali
2. ti bi bio pjevao vi biste bili pjevali
3. on bi bio pjevao oni bi bili pjevali
Uporaba
• Kondicional prošli rabi se u izricanju prošle radnje čije je ispunjenje bilo nemoguće zbog posljedica neke druge prošle radnje. Kondicional prošli, baš kao kondicional sadašnji, nalazi uporabu u složenim pogodbenim rečenicama:
Ja bih se bio potukao s njim da kavana već nije bila puna redarstvenika.
• Kondicional prošli u svakodnevnom se govoru najćešće neispravno zamjenjuje kondicionalom sadašnjim. Za razliku od kondicionala sadašnjeg, koji izriče mogućnost izvršenja radnje s gledišta sadašnjosti, tj. neposredne budućnosti, kondicional prošli može se koristiti isključivo za objašnjenje mogućnosti izvršenja radnje u prošlosti. Preciznije, kondicional sadašnji izražava kakve će posljedice u budućnosti imati poduzimanje neke radnje u sadašnjosti; nasuprot tomu, kondicional prošli kazuje kako bi prošlost bila drukčija da se neka radnja poduzela u prošlosti. U zavisnim surečenicama složenih pogodbenih rečenica kondicional prošli prate svršena prošla vremena (perfekt, aorist ili pluskvamperfekt), a kondicional sadašnji prezent (ili kondicional sadašnji):
Sigurno bi bili pobijedili, samo da su mogli igrati pametnije.
(Nisu pobijedili, izgubili su; kondicional II. + perfekt)
Sigurno bi pobijedili, samo da mogu igrati pametnije.
(Ishod se ne zna, još mogu pobijediti; kondicional I. + prezent)
Sigurno bi pobijedili, samo kad bi mogli igrati pametnije.
(kondicional I. + kondicional I.)
Glagolski pridjev radni
Glagolski pridjev radni (aktivni) jednostavan je glagolski oblik.
Tvori se od infinitivne osnove svršenih i nesvršenih glagola i nastavaka -o ili -ao, -la, lo u jednini te -li, -le, -la u množini. Nastavak -ao za muški rod jednine dolazi ako infinitivna osnova završava zatvornikom (suglasnikom).
Glagolski pridjev radni služi za tvorbu perfekta, pluskvamperfekta, futura drugog te kondicionala prvog i kondicionala drugog.
Glagolski pridjev radni može se ponašati i kao pravi pridjev te onda dobiva i njegov način sklonidbe. Primjerice:
• Grm se rascvao. Rascvali je cvijet mirisao. (GPR, pridjev)
Primjeri glagolskog pridjeva radnog
GPR glagola pomoćnih glagola biti, htjeti i glagola nositi:
• biti - bio, bila, bilo, bili, bile, bila
• htjeti - htio, htjela, htjelo, htjeli, htjele, htjela
• nositi - nosio, nosila, nosilo, nosili, nosile, nosila
Brojni glagoli ne tvore GPR po ovim pravilima jer su u povijesti doživjeli brojne morfonološke promjene.
• bosti - bo, bola, bolo...
• cvasti - cvao, cvala, cvalo...
• pasti - pao, pala, palo...
• presti - preo, prela, prelo
• rasti - rastao, rasla, raslo...
Glagoli koji s osnovnim završetkom je u muškom rodu jednine zamjenjuju je s alomorfom i:
• smjeti - smio, smjela, smjelo...
• šutjeti - šutio, šutjela, šutio...
• vidjeti - vidio, vidjela, vidjelo...
• voljeti - volio, voljela, voljelo...
• živjeti - živio, živjela, živjelo...
Glagolski pridjev trpni]
Glagolski pridjevi trpni (pasivni) jednostavan je glagolski oblik.
Tvori se najčešće od infinitivne osnove svršenih i nesvršenih prijelaznih glagola i nastavaka:
-n, -na, -no, -ni, -ne, -na
-en, -ena, -eno, -eni, -ene, -ena
-jen, -jena, -jeno, -jeni, -jene, -jena
-t, -ta, -to, -ti, -te, -ta
Glagolski pridjev trpni služi za tvorbu pasiva i pridjeva.
Trpni pridjevi rabe se i kao pravi pridjevi te se sklanjaju po pridjevnoj sklonidbi:
• Donio je mljevene orahe.
Primjeri glagolskog pridjeva trpnog
Kod nekih se glagolskih pridjeva trpnih provodi jotacija:
• baciti - bac + jen - bačen
• gaziti - gaz + jen - gažen
• nositi - nos + jen - nošen
• platiti - plat + jen - plaćen
• vidjeti - vid + jen - viđen
Treba paziti:
• donijeti - donesen donešen
• izgristi - izgrizen izgrižen
To isto vrijedi za izvedenice od osnovnih glagola (nagristi, zagristi, prenijeti, podnijeti, pridonijeti...)
Glagoli poput krstiti, koristiti, pustiti imaju trpni pridjev na -šten:
• kršten, korišten, pušten
Nastavak -t ima većina glagola s infinitivnom osnovom ma -u, -r, -e ispred kojeg nema i, -i te na vokale koji nisu sufiksi:
• nasuti - nasut, skinuti - skinut, donijeti - donijet, piti - pit
Prednost uvijek imaju oblici s nastavkom -n ili -en, dakle - donesen i pijen, a ne donijet i pit.
Glagolski prilog sadašnji
Glagolski prilog sadašnji ili particip prezenta tvori se samo od nesvršenih glagola te se u 3. licu množine dodaje nastavak -ći:
pjevati - pjevajući
skakati - skačući
gledati - gledajući
zvati - zovući
smijati se - smijući se
lijevati - lijevajući
Glagolski prilozi sadašnji pomoćnih glagola:
biti - budući
htjeti - hoteći, htijući
Glagolski prilog prošli
Glagolski prilog prošli ili particip perfekta tvori se od svršenih glagola, infinitivnoj se osnovi doda nastavak -vši(ako završava na zatvornik) ili -avši:
baciti - bacivši (bacati - bacavši - nesvršen glagol)
napisati - napisavši (pisati - pisavši - nesvršen glagol)
pobjeći - pobjegavši (bježati - bježavši - nesvršen glagol)
uzeti - uzevši (uzimati - uzimavši - nesvršen glagol)
Glagolski prilozi prošli pomoćnih glagola:
biti - bivši
htjeti - hotjevši, htjevši
Pomoćni glagoli
Pomoćni glagoli - u hrvatskom jeziku postoje dva glagola pomoću kojih se tvore složeni glagolski oblici. To su glagoli biti i htjeti, a zovemo ih pomoćnim glagolima. Glagoli imaju infinitivnu osnovu:
hodati = hoda-ti,
učiti = uči-ti,
doći = do-ći,
moći = mo-ći…
- Glagoli biti i htjeti su nepravilni glagoli. Nisu nepravilni po infinitivnoj osnovi, već nemaju sve oblike i pravila promjene kao što to imaju pravilni glagoli.
Biti]
Glagol biti ima tri oblika sadašnjeg vremena: naglašeni nesvršeni, nenaglašeni nesvršeni i svršeni (dvovidni) oblik.
LICE naglašeni nesvršeni biti nenaglašeni nesvršeni biti svršeni prezent biti
ja jesam sam budem
ti jesi si budeš
on, ona, ono jest je bude
mi jesmo smo budemo
vi jeste ste budete
oni/one/ona jesu su budu
Htjeti
Glagol htjeti ima tri oblika sadašnjeg vremena: naglašeni i nenaglašeni nesvršeni oblik te svršeni oblik.
LICE naglašeni nesvršeni htjeti nenaglašeni nesvršeni htjeti svršeni prezent htjeti
ja hoću ću htjednem
ti hoćeš ćeš htjedneš
on, ona, ono hoće će htjedne
mi hoćemo ćemo htjednemo
vi hoćete ćete htjednete
oni, one, ona hoće će htjednu
Oblici glagola biti [
Vrijeme/lice ja ti on/ona/ono mi vi oni/one/ona
Pluskvamperfekt
bijah bio/bila
bio sam bio/bila bijaše bio/bila
bio/bila si bio/bila bijaše bio/bila/bilo
bio/bila/bilo je bio/bila/bilo bijasmo bili/bile
bili/bile smo bili/bile bijaste bili/bile
bili/bile ste bili/bile bijahu bili/bile
bili/bile su bili/bile
Aorist
bih
bih bi
bi bi
bi bismo
bismo biste
biste biše
bi
Perfekt
bio/bila sam
jesam bio/bila bio/bila si
jesi bio/bila bio/bila/bilo je
jest bio/bila/bilo bili/bile smo
jesmo bili/bile bili/bile ste
jeste bili/bile bili/bile/bila su
jesu bili/bile/bila
Imperfekt
bijah
bjeh bijaše
bješe bijaše
bješe bijasmo
bjesmo bijaste
bjeste bijahu
bjehu
Prezent
jesam
sam jesi
si jest
je jesmo
smo jeste
ste jesu
su
Futur prvi
bit ću
ću biti
hoću biti bit ćeš
ćeš biti
hoćeš biti bit će
će biti
hoće biti bit ćemo
ćemo biti
hoćemo biti bit ćete
ćete biti
hoćete biti bit će
će biti
hoće biti
Futur drugi
budem bio/bila budeš bio/bila bude bio/bila/bilo budemo bili/bile budete bili/bile budu bili/bile/bila
Kondicional prvi
bio/bila bih
bih bio/bila bio/bila bi
bi bio/bila bio/bila/bilo bi
bi bio/bila/bilo bili/bile bismo
bismo bili/bile bili/bile biste
biste bili/bile bili/bile/bila bi
bi bili/bile/bila
Kondicional drugi
bio bih bio/bila bio/bila bi bio/bila bio/bila/bilo bi bio/bila/bilo bili/bile bismo bili/bile bili/bile biste bili/bile bili/bile/bila bi bili/bile/bila
Imperativ
- budi neka bude * budimo budite neka budu *
Glagolski prilog sadašnji
za sve: budući
Glagolski prilog prošli
za sve: bivši
Oblici pomoćnog glagola htjeti
Vrijeme/lice ja ti on/ona/ono mi vi oni/one/ona
Pluskvamperfekt
bijah htio/htjela
bio sam htio/htjela bijaše htio/htjela
bio/bila si htio/htjela bijaše htio/htjela/htjelo
bio/bila/bilo je htio/htjela/htjelo bijasmo htjeli/htjele
bili/bile smo htjeli/htjele bijaste htjeli/htjele
bili/bile ste htjeli/htjele bijahu htjeli/htjele/htjela
bili/bile su htjeli/htjele/htjela
Aorist
htjedoh
htjeh htjede
htje htjede
htje htjedosmo
htjesmo htjedoste
htjeste htjedoše
htješe
Perfekt
htio/htjela sam
jesam htio/htjela htio/htjela si
jesi htio/htjela htio/htjela/htjelo je
jest htio/htjela/htjelo htjeli/htjele smo
jesmo htjeli/htjele htjeli/htjele ste
jeste htjeli/htjele htjeli/htjele/htjela su
jesu htjeli/htjele/htjela
Imperfekt
hotijah
hoćah hotjaše
hoćaše hotijaše
hoćaše hotijasmo
hoćasmo hotijaste
hoćaste hotijahu
hoćahu
Prezent
hoću
ću hoćeš
češ hoće
će hoćemo
ćemo hoćete
ćete hoće
će
Futur prvi
htjet ću
ću htjeti
hoću htjeti htjet ćeš
ćeš htjeti
hoćeš htjeti htjet će
će htjeti
hoće htjeti htjet ćemo
ćemo htjeti
hoćemo htjeti htjet ćete
ćete htjeti
hoćete htjeti htjet će
će htjeti
hoće htjeti
Futur drugi
budem htio/htjela budeš htio/htjela bude htio/htjela/htjelo budemo htjeli/htjele budete htjeli/htjele budu htjeli/htjele/htjela
Kondicional prvi
htio/htjela bih
bih htio/htjela htio/htjela bi
bi htio/htjela htio/htjela/htjelo bi
bi htio/htjela/htjelo htjeli/htjele bismo
bismo htjeli/htjele htjeli/htjele biste
biste htjeli/htjele htjeli/htjele/htjela bi
bi htjeli/htjele/htjela
Kondicional drugi
bio bih htio/htjela bio/bila bi htio/htjela bio/bila/bilo bi htio/htjela/htjelo bili/bile bismo htjeli/htjele bili/bile biste htjeli/htjele bili/bile/bila bi htjeli/htjele/htjela
Glagolski prilog sadašnji
za sve: htijući
hoteći
Glagolski prilog prošli
za sve: hotjevši
htjevši
Post je objavljen 11.03.2007. u 21:45 sati.