Dubravka je pastirska igra, zapravo melodrama , jer su uvedeni glazbeni elementi.Sastoji se od tri čina.Djelo je hvalospjev dubrovačkoj slobodi i oštra kritika dubrovačkog građanstva.Radnja je prilično jednostavna:
Na dan nezavisnosti izaberu se naljepši pastir i najljepša pastirica , te se oni međusobno ožene.Ove godine je izabrana Dubravka , koja se trebala udati za Miljenka (plemstvo) ali ružni i bogati Grđan je odlučio , da će imati Dubravku , te je odlučio potplatiti suce , što oštro kritizira Gundulić:
“Razlog,pravda i mjera svemu je zlato u nas,
prodava na nj vjera, život se, duša i čas;
duša i čas ovuda ne ide za platom,
ni mjere u suda pritežu pod zlatom.”
Djelo završava s deux ex machina.Bog Ler dolazi na zemlju i sređuje situaciju.
Dubrovnik u Gundulićevo doba
17 st. Dubrovnik slabi , zbog gubitka monopola nad trgovinom između Istoka i Zapada, jer se javljaju se novi konkurenti: Francuzi, Židovi, Mlečani …koji sve više i više istiskuju Dubrovnik sa svjetske scene. Sredozemljem je sve opasnije ploviti zbog gusara , a zbog čestih ratova sa Turcima opasnom je postala i trgovina kopnom. Svjetski se trgovački putovi pomiču sa Sredozemlja na Atlanski ocean, javljaju se nove pomorske sile. Građanstvo , relativno mladi sloj društva, koje nije imalo nikakvih ograničenja , te se bavilo trgovinom, manufakturom i drugim unosnim poslovima , sve se je više bogatilo i težilo prema vlasti.Kako su u Dubrovniku vladali plemići , građanstvo je težilo da postane plemstvo i da ima udjela u vlasti.Plemkinje se zbog strogih, konzervativnih normi nisu mogle udavati za građane , ma koliko da je iznosilo njihovo bogastvo.Protiv građanstva , koje je svojim novcem kupovalo plemičke titule , oštro je istupio Gunduliuć blateći ih i iznoseći svoja mišljenja u Dubravci i Osmanu.
Metafore
U duhu baroka djelo obiluje kićenim metaforama kao što je ova:
“Livade su uzeli odjeću zelenu,
da obuku dan bijeli i zoru rumenu.”
Ovom metaforom Gundulić opisuje svitanje novoga dana.Ali pomoću drugih metafora Gundulić opisuje stanje stvari:
“Primorja naša sva u ništa sila zbi”
te:
“Po njih svijeh srdita zvijer trči i rži,
i grabi i hita i u noktijeh sve drži”
tim dvjema metaforama , Gundulić govori o našem okupiranom i porobljenom primorju i Mlečanima , koji kao zvijer samo hrle, pljačkaju i osvajaju.Kao što znamo , oni su jedan od uzroka opadanja dubrovačke moći.
Dubrovnik
Kao što znamo , ovo djelo je alegorija na stanje u Dubrovniku , ali i hvalospjev Dubrovniku i njegovoj slobodi:
“ O Dubravo, slavna svima
u uresu slobodnomu,
lijepa ti si mojijem očima,
draga ti si srcu momu.
U veseloj ovoj sjeni
od čestitih tvojih grana
provesti je milo meni
dio najdraži mojijeh dana.
Tim raspinam mreže moje,
i u zavjet vješam vrše
na zeleno dubje tvoje,
po kom blazi vjetri prše.”
Osim toga Gundulić govori o nepriličnom odnosu između plemkinje i građana:
“Ni muž i žena ugađa, kad su oba
razlika plemena, imanja i doba”
Zaključak
“O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kom sva blaga višnji nam bog je do,
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi
ne mogu biti plata tvojoj čistoj ljepoti!”
Post je objavljen 11.03.2007. u 17:57 sati.