Nakon predavanja sile smo na veeru. Sve na stolu je izgledalo ukusno. Htjela sam prionuti na jelo kada je u Velikoj dvorani nestalo svjetla. Kroz mrak sam uspijela vidjeti kako prof. Dumbledore pokuavaju upaliti svijee, ali svijee se nisu dale upaliti. Kao da ih je netko polio vodom. Vani je bjenjela oluja. Prof. Dumbledore je poeo smirivati uenike koji su negodovali. Sa drugog kraja Velike dvorane, od stola Hufflepuffa se zauo vrisak. Nakon vriska sljedilo je glasno i neugodno kaljanje. Na kraju mukli udarac. Nedugo zatim se uo drugi vrisak. No, ovaj je davao smisla dogaaju.
- NE, MRTVA JE! -
- Fuj, u prostoriji sam s mrtvacem...! - nekoliko Slytherina je uzviknulo u isto vrijeme.
Kada su mi se oi navikle na mrak, vidjela sam Dumbeldorovo mrtvaki blijedo lice. Poela sam se prisjeati Tromagijskog turnira od prije dvije godine. Poginuo je jedan Hufflepuff. Vjerojatno se sad svi u prostoriji toga prisjeaju. Jo uvijek sam sjedila na svom mjestu potpuno paralizirana. Bila sam najblie ulazu u Veliku dvoranu. Zato sam ula ovaj razgovor, a drugi nisu.
- Sve je napravljeno kako ste nam rekli - rekao je prvi, ponizan glas.
- Odlino - rekao je duboki, polu-mrtvaki glas i poeo proizvoditi zvukove koji su trebali biti smijeh, ali su zvuali samo kao mvhaha ili tako neto.
- Samuele, to ako je to onaj-ije-se-ime-ne-smije-izgovoriti? - upitala me Amy.
Nisam odgovorila. I sama sam strahovala od toga. Onaj glas me je podsjeao na njega. Glasovi su nastavili razgovor.
- Kada ulazimo? - prvi glas je proaputao.
- Uskoro, zapravo SAD! - drugi glas nije uspio zavriti reenicu.
U Veliku dvoranu poele su ulaziti horde smrtonoa. Amy je bila u pravu, to je zaista bio Voldemort. Uenici su poeli paniariti. Ja sam se voena instinktom pretvorila u psa. Ali snjeno-bijelog psa je bilo lako uoiti. Sakrila sam se ispod stola. Voldemort je priao jednoj Gryffindorki sa druge godine. Tada sam osjetila neto to vjerojatno nikad vie u ivotu neu osjetiti: Nagon da spasim ivot.
nastavlja se...
Post je objavljen 08.03.2007. u 14:56 sati.