rose: u ljubavnom gnijezdu

(prethodni nastavak)

Rose je upravo okretala zadnji omlet, kad je osjetila kako joj se Lucifer trlja o noge.
I prije no što je spustila pogled, osjetila je Morpheusove ruke oko svojega struka.
Njezini su je se "dečki" zaželjeli.

Okrenula je omlet, ugasila plin ispod tave. Sklopila je oči i oslonila se na trenutak o Morpheusa, dok ju je on ljubio u vrat ... lijepi su je žmarci prošli, od glave do pete. Potom je posljednji omlet potrgala u komade i stavila ih u Luciferovu zdjelicu. Dok se Lucifer sladio, Rose je postavila stol.

Iako nije mogla zaustaviti otkucaje sata, Rosei se činilo kako se dani koje je provodila s Morpheusom, pretvaraju u pravu malu vječnost. Bilo je to samo njihovo vrijeme, provedeno u bliskosti, u međusobnom upoznavanju. Postojalo je samo njih dvoje, okrenuto jedno drugomu. Rose je isključila telefon, spustila zastore ...
Okolni svijet, prošlost, budućnost ... sve je nekamo nestalo.

Morpheus i Rose našli su se u nekom neobičnom zatišju, kao u oku oluje u kojem vlada tišina, čas prije no što se digne vjetar zastrašujuće snage. Rose se nije pitala kamo će ih olujni vjetar odnijeti, nju i Morpheusa.
Uživala je u svakom trenutku.

Moćni, no ranjeni bog snova nikad nije mogao usnuti, no uživao je ležati s glavom u Roseinu krilu.
Sklopio bi oči, oštre crte bi mu se ublažile, pa bi na trenutak izgledalo kao da spava.
A Rose bi se nagnula nad njega, upijajući svaku njegovu crtu. Pravilan nos, upali obrazi, istaknuta brada, lijepe usne. Dok bi se naginjala još niže, da mu usne poljubi, Morpheus bi otvorio oči i ona bi srela njegov tamnomodri pogled kako je s ljubavlju gleda. Taj bi je modri pogled svake noći ispratio u san ... i dočekao kad' bi se budila. No, Rose gotovo da i nije zaspala, sve te dane i noći, ne želeći izgubiti ni jedan zajednički trenutak.

Moćni bog snova, stariji od vremena, uživao je poput znatiželjnog dječaka u pričama koje mu je Rose pripovijedala o svojem djetinjstvu, mislima, snovima. Pa bi, poput djeteta, kad' bi Rose priču završila, uvijek i ponovo rekao: Još!

Moćni bog snova, nekada tako ohol i bahat, sada bi ispod oka pogledavao Rose da vidi kako će reagirati na ono što bi on rekao ili uradio. Ona bi se ponekad, namjerno, namrštila na neku njegovu opasku, a zatim prsnula u glasan smijeh, kada bi vidjela kako se Morpheusu lice odužuje u neprilici, a zatim ponovo razvedrava na zvuk njezina smijeha.

Morpheus i Rose su se, kao svi zaljubljeni, vraćali u mislima i razgovorima na prve susrete.
Morpheus joj je priznao kako ga je osvojila kad mu se, hrabro i prkosno oduprla.

On joj je, na njezinom blogu, poručio: Budi - budna!
Potom: Čekaj! A zatim: Dođi!
Rose je odgovorila: Pozivaš .... ili naređuješ?
A na njegovo: Naređujem, pokori mi se! Rose je prkosno otpisala: Neću! Ne možeš me prisiliti!
Moćan, naviknut da mu se želje ispunjavaju, da mu se smrtnici pokoravaju, Morpheus je tada bio bijesan na tu smrtnicu, naizgled krhku i slabu, koja mu se usudila usprotiviti.

Varaš se, Rose. Mogu. Itekako mogu... napisao je, prijeteći joj.
Pa onda - pokušaj! ... izazvala ga je.

Osjetio je njezin strah, no i njezinu snagu. To je samo pojačalo njegovo uzbuđenje i želju. Poželio ju je više od ičega. I riješio uzeti je silom. No, kad joj se na starom trgu, između jave i sna, pokazao pod nježnom i zaljubljenom krinkom, kada je osjetio njezin poljubac s ljubavlju uzvraćen, shvatio je kako želi da mu dođe budna i željna. Da mu se sama da, a ne da bude silom pokorena.

I ona mu je došla, prešla je njegov prag, po prvi puta. Došla mu je sva ustreptala, željna ... i uplašena. Ljubili su se i dodirivali cijele noći, kao dvoje teenagera, kao dvoje nedorasle djece koja traže i otkrivaju jedno drugo. A tada, tren prije no što je svanulo, Rose se otvorila i rascvjetala poput ruže ...
Taj će trenutak uvijek trajati u njima, ma što se dogodilo.

I tako su se, Morpheus i Rose, prisjećali zajedničkih trenutaka, lijepih, uzbudljivih. I onih strašnih ... i trenutaka punih nedoumica i sumnji. I svih susreta i svih rastanaka.
Znali su da su blagoslovljeni, jer svaki je put bilo kao da je prvi put ... i zadnji put, istodobno.

Sigurno sam, u nekom prošlom životu, ipak učinio nekomu neko dobro ... rekao je Morpheus ... kad sam tvojom ljubavlju nagrađen, ljubljena moja Rose.

Oboje su znali, više ne bi mogli postojati jedno bez drugoga.

A klatno sata se neumoljivo njihalo, vrijeme je prolazilo.
Bližio se trenutak u kojem će morati napustiti lijepo ljubavno gnijezdo. Bližio se trenutak u kojem će se još jednom morati vratiti u Morpheusovu prošlost. Znali su da ih Thanatos i dalje oboje vrijeba.

Tko zna kakva ih iskušenja u budućnosti čekaju, što im je sudbina namijenila?
To nisu mogli znati. No, znali su da su na sve spremni, zajedno.

(nastavak slijedi)

Alicia: Murals

Post je objavljen 10.03.2007. u 23:59 sati.