Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ribafish

Marketing

Vrše, hobotnice, tri mrtva cipla i blaženo pišanje u more

(Zapisi s mora od prošlog tjedna - part 2)

Kapno je (tim su, naime, obiteljskim nadimkom zvali pokojnog didu), bio totalni obožavatelj sporta, politike i prirode
Ne nužno tim redoslijedom
I to mi je zapanjujućom upornošću (osim politike koje se još uvijek gnušam) uspio duboko usaditi u korijen mozga

Čovjek bi se budio s kronikom dana u 6, poslušao vijesti i odmah trčao drmat malog debelog razmaženog grbavog Purgerčića da bi ga hitio na barku s kojom bi se išlo dizat vrše
Kad imaš 10 let, malo ti ide nakurac orošeni klizavi brodić koji se drnda u svitanje zore prema nekakvom, na 30 metara dubine usidrenom, žičanom kavezu u koji se stavlja mrtva usmrđena riba da bi u kavez ušla druga te živa riba da bi onda ti navečer morao žderat tu posranu ribu umjesto hrenovki, mesnog doručka i pomfrita

S tim da se riba lovila svaki osmi ili jedanaesti dan
A stiropor na površini povezan konopcem s vršom (senjal) morao bi se morao potopit metar-dva da bi se vrša teže ukrala kao ni da sam senjal ne bi bio zakačen od nekog propelera
Zbog čega bi se vrša teže nalazila, teže vadila i još teže bacala nazad
Najveći bi šou bio kad bi se dida forsirao da sam vadi vršu s tridesetak metara, što je bilo malo teže s obzirom da je čovjek imao samo lijevu ruku
Desna je ostala na Sutjesci nakon neke ofenzive - Fašisti su uspjeli sjebat san mirnog mladog čovjeka koji je umjesto da se upiše na agronomski faks, te četrdeset i neke morao bježat pred Talijanima

Pa bi češće vađenje vrše prepustio meni koji sam bio presretan kaj sam se konačno skinul s vesala
Al dida je morao vidit jel ima što u vrši pa bi se netom prije vađenja iz mora kad bi se plijen zabijelio blizu površine obojica nagnuli na jednu stranu barke i više puta znali opizdit, što po provi, što po plavom Jadranu
Uglavnom, ona dvojica iz "A je to" su bili kurac za Kapnota i unuka

Ali to je bilo doba kad je još i bilo ribe pa smo se čak i mi znali vratit s punom kašetom
Znalo se ulovit po par kila cipala, jato salpi, pokoja orada, pic, kantar...
I uvijek grujeva (ugora) koji imaju više prokleto sitnih a oštrih kostiju nego što ujesen ima lišća na Sljemenu pa bi me uvijek nervirali
Jer ako morate golim rukama vadit ugora iz vrše – shvatit ćete i zašto
Kao da hoćeš poševit ženu u PMS-u kojoj si uskratio šoping, pojeo zadnji puding, sakrio telefon i cijelu večer nisi okrenuo s lige prvaka

Najveći je trofej u povijesti familije bio smudut (brancin) od 4 kile, ali taj sam dan prespavao vađenje
Bem ti život
Mislim da bi mi srce stalo od sreće...

Dida je mrzio hobotnice
Naime, cijenio je veliku bijelu ribu
A veliku bijelu ribu su cijenile i hobotnice, koje su ipak bile bliže mjestu događaja i iskoristile pravo prve bračne noći
Jer kad bi vidjele zarobljene ribice u vrši - onda bi se i poslužile

I onda bi iz vrše izvukli po tri prežderane tuste, od sreće i punog želuca prduckajuće hobotnice te oko, kostur i rep od ex-orade od dvije kile
Pa bi dida totalno povaginio i bacao hobotnice po barci, u jarbol, meni u glavu i svugdje, samo da ih ne gleda jer su mu sjebale trofej
Ili bi ih jednostavno pustio jer bi nam frizer bio pun
Pun hobotnica, naravno

Tih godina bi dao desno jaje za sendvič s parizerom i senfom
Samo to sam jeo
Na babine morske delicije bi samo prezrivo frknuo
Ne da bi danas ubio za hobotnicu jednom tjedno, nego bi je i čistio, i kuhao, i pjevao joj, i suđe prao nakon nje, al drukčija su to vremena bila...

Barke, kao ni hobotnica oko Gradine a ni dide više nema

-----------------------------------------------------------------------------------------

Katamaran iz Splita danas stiže do Vele Luke za sat i 45
Nekad se vozilo 4-4,5 sata
Jednom sam sreo Maksa i Tomija (one koji su uporno žicali DJ-a u Veloj Luci da pusti Azru umjesto Gibe) u Splitu, a kako je osnovni trajekt Lastovo je bio na popravku pa je vozio neki rezervni
Upoznalo me s Banom pa sam popio na šanku dvije cuge i onda sjeo k dečkima na palubu gdje smo popili par litara lošeg dućanskog
Kad sam nakon dobrih sat i po išao na prvo pišanje – iza broda se još vidio Split
Mislim da smo se taj put 7 sati vozili...
Napio sam se, zrigao, odspavao, i kad smo trebali pristat - Ban je još bio za šankom

Jebem ti život i linije i našu povezanost, Treba mi 9 sati da dođem od točke A do točke B do rođenih staraca
Za nazad pak 10 sati a putnik namjernik je suočen s prebogatim izborom - katamaran za Split ide SAMO u 5.30 a trajekt u 6
Pari ko da su u Malmeu ili Bilbau

Nosim baki finu bombonjericu
Neka gušta
Ko što ću ja ujutro kad prikoljem nožom tri kile priljepaka i složim rižoto od istih

Prolazim starom rutom nakon stajanja na Hvaru
Proizd, neka koča, Gradina, Ošjak, Žaretova kuća, propali hotel, pristanište...
Jebate, je čudno doć tu u jakni i s kapom...

-----------------------------------------------------------------------------------------

Dan je počeo sjajno
Hitio sam kamen preko mosta barbe Anteta
Zato cijeli dan jedem ljevicom

Pa sam pogledao u more oko mosta (mol se kod nas kaže most, ne pitajte zašto) i ugledao trak (krak se kaže trak...)
Onda sam izvadio hobu
Oštro oko, refleks, nagli trzaj rukom i tražiš joj rupu na ono malo tijela ispod glave pazeći pritom da ne potrefiš zub među krakovima i ne ogrebeš se obrazom o kamen
Jednostavnije je ostima, ali eto

A ni kamen nije bio jako oštar - više se zrežem kad se brijem
Zadnji put sam hobotnicu rukom izvadio '97 na Komiži kod birca na Veloj Kamenoj (ili je ta na Rabu, zaboravih) otkad među užom populacijom (DMJ i Von Smile) još uvijek imam status Polubožanstva

A onda najjednostavniji i najbolji recept na svijetu
Izvadit hobotnici puzdro (iznutrice), razrezat na 10 dijelova (8 krakova + glava na dva dijela) i ubacit da krčka u maslinjak, pokrit i otić negdje
Nakon sat vremena kad se drolja triput stisne (ko pišo u bazenu) i omekša kak bog zapoveda – dodat malu žlicu maslaca
Uždrat se bez milosti s naglašenim srkanjem vrhova krakića ko slatkih klitoralnih makarončića

Obožavam bit kraj mora
Ali ovo je danas ipak dlačicu prehladno da bi se okupao
Zato ono pruža i niz drugih gušteva poput bacanja nečeg u njega
Ili vađenja, pogotovo nečeg hranjivog
A kako sam prve dvije točke već apsolvirao, tu je i treća - najslađa
Pišanje u more
Vraga je more slano od soli i minerala – to barba Riba urinira već 36 godina zbog tog savršenog zvuka i slike u mozgu da si u tom trenutku preko mlaza i najboljeg prijatelja u stvari povezan sa svim oceanima i kontinentima svijeta
Nenadjebivo


A i ono za što je vjernicima potrebna crkva - meni predstavlja more
Sjednem na obalu i pričam didi što ima
Znam da me čuje

-----------------------------------------------------------------------------------------

Pecam sa starim 6 sati u komadu
Ne bi uspili nahranit ni sudansko nedonošće s onim glavočićem i mini ciplićima koje smo izvadili, ali sam napunio baterije za tri mjeseca mirisom borovine i mora

Povratak doma, rezervni cipli iz frizera, sve mrcine od preko pol kile, pa pravljenje vatrice za ribicu...
Naravno, drvo za potpalu je maslina
Nakon što se razgobi deblji bor
Kako masno gori ta maslina...

Riba se peče na slaboj ževari (ževara - žar)
Pokojna familija cipala Severinastih ustiju cijedi maslinjak s tijela u vatru i blago prelazi iz bijelo-sive u zlatno-smeđu boju dok mi smogom zatrovane nosnice do mozga propuštaju nadnaravni božanski miris a slina polako ali sigurno kapa na pod kraj starog kamina
Šteta kaj je šljiva pa nemrem koju ježinu izvadit za predjelo, ali iz kuhinje dolazi miris kupusa
Domaćeg
Iz bakinog vrta
Koji u biti i nije kupus nego neka mutacija kupusa i raštike koji baba već desetljećima presađuje njegovim sjemenkama, tako da je okus neponovljiv pogotovo kad ga zaliješ maslinovim uljem od naših maslina

Podsjetite me da se izvažem
Sljedeći mjesec
Ovakve bi delicije samo debil propustio

Pozdrav s mora, vaš Nerastpig... Pardon, Ribafish


Post je objavljen 07.03.2007. u 13:03 sati.