rose: poljubac koji se pamti

(prethodni nastavak)

Rose, Rose ... probudio ju je dragi glas.
Morpheus se nad nju nadvio, budeći je iz moćne more.
Rose je, ustiju još uvijek otvorenih za poljubac, podigla očne kapke i susrela Morpheusov pogled.
Morpheus joj se nasmiješio. Rose je ponovo je sklopila oči ... i uzvratila mu poljubac.
...

Bio je to poljubac koji se pamti.
Poljubac u koji je sve stane – želja i žudnja, sreća zbog susreta nakon dugog rastanka, potpuno otvaranje i uzajamno predavanje ...
Bio je to poljubac koji iscjeljuje, poljubac koji vraća snagu i život.
Poljubac koji govori: Ljubim te više od svega, više od cijeloga svijeta, više od sebe, više od života ...

I tako su se ljubili, Morpheus i Rose.
Usne su im se dodirivale nježno i strastno, jezici se igrali i ispreplitali. Rose je osjetila kako joj Morpheus vrhom jezika ocrtava konturu usana, kako joj svojim usnama lovi gornju, pa donju usnu ... kako njezin jezik siše poput najslađe slastice.
Činilo joj se kako im se sluzokoža usana stapa, kako nestaje granica koja dijeli dva tijela.
Nije više mogla osjetiti gdje to Ona završava, gdje to On počinje. Stopili su se u tom poljupcu koji im je oduzimao dah ... i trajao vječno.

A poslije su ležali jedno uz drugo, tijesno priljubljeni.
Koža im je još žarila i pulsirala. Morpheus je ležao s glavom na njezinim grudima, sretan i smiren. A Rose je još uvijek posvuda osjećala njegove poljupce i nježne i strastvene ugrize. Osjećala ih je kao lijepe, vruće pečate koji su i dalje gorjeli na njezinoj toploj puti.

Ležali su tako, Rose i Morpheus, priljubljeni, a osjećaj blaženstva i ispunjenja preplavio im je i duše i tijela. Nisu ništa govorili, riječi im nisu bile potrebne.

Sve su upravo i bez riječi rekli jedno drugome.

(nastavak slijedi)

Courbet: Woman in waves

Post je objavljen 06.03.2007. u 23:59 sati.