Stajala je pred njim, tako krhka i naga, k'o od majke rođena, a on, on se nije mogao sjetiti ništa pametnog za reći, već ju je gledao s neskrivenim divljenjem, s fanatičnim obožavanjem. Tolike ju je pute sanjao, no ni u njegovim najintimnijim maštarijama nije ju mogao zamisliti tako divnu, kakva je sada stajala, bez obrana, pred njim.. Iz savršene letargije probudio ga je njen vrisak i oštra šamarčina koja ga je zapekla po desnom obrazu. Vrištala je na njega da što on to radi u njenoj sobi, pred njenim kupatilom, a on nije mogao doći do riječi, htio je da joj objasni da ga je učiteljica poslala da obavijesti sve sobe da će uskoro večera, htio je , ali riječi nisu izlazile iz njegovih usta.. misli nisu prodirale do njegovog mozga..
Vriska je uskoro privukla još posjetitelja u njenu hotelsku sobu, koju su njezine cimerice ostavile nemarno otključanom, ona je pobjegla natrag u kupatilo, a njega su drugi učenici zatekli kako se crveni u hodniku, zabezeknut, upaljenog obraza i erekcije koja mu se nazirala pod kratkim hlačama. Prvo su mu se smijali, a onda kada im je rekla da ju je špijunirao kako se tušira (a nije, ona je izletila pred njega), onda su ga ostali dečki počeli tuči. Udarci su pljuštali po najbolnijim mjestima, osjetio je bakreni okus u ustima i toplinu krvi koja mu se cijedila niz čelo i iz nosa. Osjetio je rebro kada je puklo pod udarcem teške čizme krupnog metalca iz A razreda. Osjetio je i dva tri udarca koji su sadržaj njegove mošnje pretvorili u kašu, te tamu koja mu je obuzimala um.. Nije se branio, nije plakao, vrištao ni pisnuo, prije nego je pao u nesvijest, pomislio je: "Kako je lijepa.."
Po povratku iz bolnice, ubrzo je primjetio da se vijesti brzo šire, osim što je u bolnici dobivao svakakve prijeteće poruke, svi u školi su ga ružno gledali, pljuvali ga, maltretirali, a brzo je naučio da mora paziti gdje ide, jer ako bi ga zatekli u povoljnoj situaciji, opet bi ga prebili.. Njegovom umu od petnaest godina nije bilo jasno što je on to tako loše učinio, trudio se objasniti profesorima na mnogim saslušanjima koja su uslijedila, što je on radio u njenoj sobi. Ubrzo je shvatio da nema smisla, jer ga ni profesori nisu voljeli. Unatoč tome što bi svo gradivo naučio, nije uspijevao dobiti ocjenu veću od dva, no zato je primijetio da oni koji su ga najviše tukli, unatoč svom neznanju pred pločom, odreda dobivaju izvrsne ocjene..
Ona, ona ga je izbjegavala, kad bi im se pogledi sreli, učinilo bi mu se da joj je žao, žao zbog toga što je pokrenula lavinu nesretnih događaja. Njemu nije bilo žao.. "Bila je prekrasna..".
Pričao je s roditeljima, tražili su da im objasni otkud mu sve te masnice i zašto ih ravnatelj stalno zove i proziva kao loš primjer odgajanja djece..
Vrijeme je prolazilo, nitko nije zaboravljao, godinama su čekali žrtvu na kojoj će se iživljavati, sada su imali svoje opravdanje.. Ništa nije bilo bolje, počeli su ga tuči i pred profesorima, a on bi redovito zbog toga završio kod ravnatelja i školske psihologinje na prodici o tome kako nije lijepo biti agresivan i počinjati tuče..
Zadnji put ju je vidio u parku za marendom, bilo je prošlo već osam mjeseci od ekskurzije, sunce ju je blago milovalo i on ju je pun ožiljaka promatrao sa grane stabla koja mu je služila kao skrovište, maltene je počeo sliniti, srce mu je lupalo kada je primjetio njeno lice, njene oči uprte u njega. "Vidjela ga je?" Oči su joj iz onog uobičajenog pokajničkog sjaja odjednom mutirale u sjaj zaprepaštenosti, čuo je neki povik.. osjetio neku bol.. lagani povjetarac padanja i udarac o tlo.. um mu se preselio na mjesto vječnih snova, a tijelo mu je osuđena na dugogodišnje vegetiranje u bolesničkoj postelji pod aparatima..
Post je objavljen 05.03.2007. u 17:48 sati.