Rose: poljubac

(prethodni nastavak)


A tada su se kolobari na vodi smirili ... površina je vode zaiskrila ... i Rose je mogla vidjeti prizor, jasno i živo.

...

Vidjela je sebe, usnulu.
Ležala je na postelji, naga, u Morpheusovu zagrljaju.
Morpheusov pogled, pun obožavanja, prelijetao je njezinim usnulim licem.
Dok je taj prizor gledala na ekranu jezera iz sna, Rosei je srce zatreptalo a oči se orosile. Vidjela je kako Morpheus, nježno i pažljivo, izvlači svoju mišicu ispod njezine glave, kako joj utiskuje poljubac na usne ... i kako odlazi.

Trenutni se prizor .... pretopio u novi.

Sada je Rose vidjela Morpheusa kako stoji usred tamne spilje, sučeljen sa svojim strašnim stricem, Thanatosom. Thanatos je bijesni pogled upirao u Morpheusovo lice, blijedo no odvažno. Pošto Morpheus nije bio smrtnik, stričev pogled za njega nije bio smrtonosan. No, Thanatos je svojega nećaka gledao tako kao da ga želi usmrtiti, u silnome bijesu.
Scena se događala kao u nijemom filmu, pa je Rose mogla vidjeti samo sliku, dijalog nije mogla čuti. Ipak, shvatila je što se to događa - Morpheus se usudio usprotiviti moćnom Thanatosu. Rose doduše nije razumjela što to Thanatos od Morpheusa zahtijeva, no jasno je prepoznala kako Morpheusove usne govore: Ne!

A tada je Thanatos upro prstom u Morpheusa ... i Morpheus se počeo preobražavati. Lice mu se izdužilo u vučju njušku ... udovi izobličili u vučje šape ... tijelo prekrilo crnim krznom.

U sljedećem je prizoru vuk stajao na planinskom vrhuncu i zavijao na plavi mjesec ...

A u sljedećem ... u tamnoj ulici, u sjeni krošnje trokrake breze, pred Roseinom kućom ... sjedio je crni vuk i čeznutljivim tamnomodrim pogledom zurio u Rosein prozor.

Prizor se zatim zacrnio ... pa krvavo zacrvenio ....

Krv se slijevala niz grlo crnoga vuka, mračilo mu se pred očima ... a zatim je potonuo u tamu.
Rose je unutarnjim okom zurila u Morpheusovu nesvjesticu i osjećala njegov bol ...

Kada se prizor opet osvijetlio, Rose je ugledala vlastito lice, blijedo i obliveno suzama, kako se naginje ... ugledala je vlastite usne kako se otvaraju na poljubac ...
Gledala je samu sebe, Morpheusovim očima.
I bila je tako blijeda, tako uplašena, u njegovu pogledu, no tako lijepa u njegovim očima.
Lice joj je svijetlilo.

On me ljubi .... pomislila je Rose i srce joj je zatreptalo od sreće.
On umire ... pomislila je Rose i srce joj je zastalo od užasa.
Osjetila je kako ostaje bez daha ... a tada je, posljednjim dahom, glasno vrisnula.

Rose, Rose ... probudio ju je dragi glas.

Morpheus se nad njom nadvijao, budeći je iz moćne more.
Rose je, ustiju još uvijek otvorenih za poljubac, podigla očne kapke i susrela Morpheusov pogled. Morpheus joj se nasmiješio.

Rose je ponovo je sklopila oči ... i uzvratila mu poljubac.

(nastavak slijedi)

Canova-Antonio-Lovers

Post je objavljen 05.03.2007. u 23:59 sati.