SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU
Metode istraživanja II
prof. dr. sc. Vjekoslav Afrić
POTOČIĆ INES
Sociologija,2. Godina
ipotocic@ffzg.hr
1.Sažetak
Posljedice alkoholizma prilično su dalekosežne. Osim psihičkih zdravstvenih teškoća, alkohol ima utjecaj na svaki ljudski organizam, uzrokujući širok spektar zdravstvenih tegoba. Ovi problemi uključuju slabu ishranu, gubitke pamćenja (kratkoročne ili dugoročne amnezije), teškoće s ravnotežom i hodom, bolesti jetre (ciroza, hepatitis), visoki krvni tlak, oslabljenje mišićnog tonusa (srčanog također), poremećaje rada srca, anemiju...
Na osobnom nivou, alkoholizam može biti odgovoran za bračne probleme i ostale poremećene međuljudske odnose, depresiju, nezaposlenost, zlastavljanje djece i općenito, disfunkciju i raspad obitelji.
Nakon što se psihički problemi povezani s alkoholom izliječe, dolazi teži zadatak: pomoći osobi da jasno prepozna prirodu i težinu svoje bolesti. Alkoholizam je bolest poricanja; kako su članovi Anonimnih Alkoholičara (AA) istaknuli,"to je bolest koja ti stalno govori da nisi bolestan."
Ključne riječi: alkoholizam, psihičke i fizičke zdravstvene teškoće, poremećeni
odnosi, obiteljske disfunkcije, poricanje
2.Uvod
Alkoholizam predstavlja jedan od osnovnih društvenih problema našeg vremena. Ova tvrdnja nije utemeljena samo na porastu broja alkoholočara kao svjetskom trendu, nego i na promjeni stavova prema konzumiranju alkohola, tj. sve manjem socijalnom neodobravanju pijenja.Težina ovog problema leži u činjenici da veliki broj ljudi koji konzumiraju alkohol takvu konzumaciju ne doživljavaju (ili ne prihvćaju) kao svoj osobni problem, a šire gledano, niti kao društveni. Izjave poput "skoknuti na čašicu", "izaći na piće", "aperitiv prije ručka", "vino uz večeru"...dio su našeg svakodnevnog života, no također mogu biti smatrane kao indikatori sveopće prihvaćenosti konzumiranja alkohola i njegove ukorijenjenosti u društvenim običajima. Gledano strožim medicinsko-sociološkim "naočalama" kroz prizmu pojma socijalne devijantnosti, konzumiranje alkohola je bolest (bez obzira na povode i uzroke koji su do samog čina doveli), a današnje stanje svijesti, no i brojčani podaci, znače pravu epidemiju alkoholizma!
Svojim radom želim svratiti pažnju na nešto što se događa oko nas svaki dan (većinom i sami popijemo neko alkoholno piće), a nije tako bezazleno kako bi društvo željelo, ili kako se trudi prikazati da jest. Alkohol se konzumira svakodnevno; bilo da je to opravdano nekom socijalno prihvatljivom situacijom (proslave, svečane večere), bilo da se radi o alkoholičarima koji su već svjesni (no većinom to negiraju) svoje ovisnosti.
Autori koje navodim kao izvore za ovaj rad, a koji su se bavili znanstvenim analizama alkoholizma, slažu se u osnovnim teorijskim podjelama pojmova u alkoholizmu (vrste alkoholičara, faze alkoholizma...), s E.N.Jellinekom koji je postavio neke od temelja ove problematike, te se referiraju na njegove radove. Zbog veće povezanosti i prepoznatljivosti naše okoline i situacije, praktične probleme alkoholičara i alkoholizma proučila sam iz djela hrvatskih autora (Vladimir Hudolin, Jozo Mihaljević...), a poglavlje o socijalnoj devijaciji poziva se na velike sociologe koji se se bavili devijantnošću (E.Durkheim, R.K.Merton...).
3.Alkoholizam i alkoholičari
3.1. Određenje pojmova
Definicija Svjetske znanstvene organizacije (1951.):
"Alkoholičarem se smatra osoba koja ekscesivno pije i čija je zavisnost od alkohola tolika da pokazuje vidljive duševne poremećaje ili takve pojave koje ukazuju na oštećenja fizičkog i psihičkog zdravlja; poremećaje odnosa s drugim ljudima i pogoršanje njenog socijalnog i ekonomskog stanja ili pokazuje samo znakove takvog razvoja. "
Neki stručnjaci koji su se bavili pojmovnim definiranjem alkoholičara i alkoholizma, smatrali su da je ovo "socijalna definicija", te da ne naglašava dovoljno medicinske posljedice konzumiranja alkohola, tj.da prenaglašava one socijalne. Zbog toga postoji i isključivo medicinska definicija:
"Alkoholizam je kronična, progresivna bolest (stečena navikom) koju karakterizira želja za pijenjem alkoholnih pića, a u cilju postizanja subjektivnog stanja zadovoljstva. U razvijeno fazi bolesti obavezno nastaju tjelesna i duševna oštećenja, koja su posredna ili neposredna posljedica uzimanja alkoholnih pića. Progresivna deterioracija ličnosti jeste glavna karakteristika ove bolesti."
(Špadijer-Džinić,J."Socijalna patologija", str.151. ;vidi u Despotović,A.i dr. Alkoholizam, Institut za dokumentaciju, Niš,1978.)
Sažetak ove dvije definicije, odnosno ujedinjenje socijalne i medicinske perspektive, kao i pojednostavnjivanje osnovne definicije alkoholizma, glasilo bi:
"Alkoholizam je socijalno medicinska bolest ovisnosti koja nastaje dugotrajnim i prekomjernim pijenjem, te dovodi do zdravstvenih, obiteljskih i širih društvenih problema."
(Mihaljević, J. "Ovisnost o drogi i alkoholu: bolest, liječenje, prevencija",str.41.)
Prema istom autoru, alkoholičar je ona osoba koja prekomjerno konzumira alkoholna pića duži niz godina, tako da joj je pijenje postalo sastavni dio života i ovisni oblik ponašanja.
Iz ovog, dakako, slijede medicinske,a zatim i socijalne posljedice za tu osobu.
3.2. Faze alkoholizma
Postoje tri faze u razvojnom tijeku alkoholizma (Jellinekova shema) :
1. Društvena potrošnja alkoholnih pića je faza privikavanja na alkohol koja u nekim krajevima (npr.vinorodnim) počinje vrlo rano, u djetinjstvu. Ovo je predalkoholičarska faza u kojoj nema teškoća, pije se u društvu, neobavezno, ali raste tolerancija (podnošljivost) alkohola.
Kritična točka je kad nastupe periodi nesjećanja (amnezije) na ono što se događalo dok je osoba bila u pijanom stanju.
2. Faza kroničnog alkoholizma može se dijagnosticirati kada amnezije postanu učestale. Dolazi do ovisnosti o alkoholnim pićima i prestanka rasta tolerancije. Primjetne su određene promjene u ličnosti alkoholičara, te zdravstveni, radni i socijalni problemi.
3. Teška alkoholna oštećenja koja nastaju u posljednjoj fazi najčešće su ireverzibilna u medicinskom, ali i socijalnom smislu. Osobi pada prag tolerancije na alkohol, te se može opiti i vrlo malim količinama; tjelesno stanje karakterizira slabost i iscrpljenost. Poremećaji ličnosti alkoholičara prolaze kroz dvije osnovne faze: razaranje vlastite obitelji, a zatim proces društvenog (općeg) propadanja.
3.3. Tipovi alkoholičara
Pojedine skupine alkoholičara mogu se opisati prema određenim simptomima, a razlikuje ih odnos prema alkoholnom piću koji se razlikuje u pojedinim fazama bolesti.
ALFA-ALKOHOLIČARI su osobe ovisne o alkoholu iz psihičkih razloga, koriste ga za "uklanjanje" tjelesnih ili duševnih poteškoća. Pijenje prelazi društveno dopuštenu granicu, no ne javlja se gubitak kontrole količine pića, niti nemogućnost apstinencije. Teškoće se mogu javiti u međuljudskim odnosima, a s prekidom pijenja ne nastupa apstinencijski sindrom.
BETA-ALKOHOLIČARI pate od metaboličkih i drugih posljedica alkoholizma (polineuritis, gastritis i ciroza jetre).Ovisnost je uglavnom psihička, a uzrok pijenja su običaji i navike društvene zajednice. Dolazi do gospodarskih, obiteljskih i socijalnih poteškoća, a može nastupiti i prerana smrt.
GAMA-ALKOHOLIČARI imaju povišenu toleranciju na alkohol, ali i adaptaciju metabolizma na alkohol, te je njihova ovisnost već i fizička. Karakteristična je pojava apstinencijskog sindroma ako pokušaju prestati piti, kao i teži poremećaji međuljudskih odnosa.
DELTA-ALKOHOLIČARI pokazuju stečenu, povećanu toleranciju, adaptaciju metabolizma na alkohol i simptome fizičke i psihičke ovisnosti o alkoholu sa apstinencijskim sindromom. Gotovo uvijek kontroliraju količinu alkohola, a javlja se i nemogućnost nepijenja.
EPSILON-ALKOHOLIČARI pate od neke vrste napadaja; povremeno dobivaju neodoljivu želju za alkoholnim pićem i danima piju s nastupima amnezije. Ovo se u Europi i Latinskoj Americi naziva dipsomanija ili periodički alkoholizam.
ZETA-ALKOHOLIČARI su ljudi kod kojih pijenje alkohola dovodi do teških promjena u ponašanju koje su najčešće povezane s agresijom i krvnim deliktom.
(prema Hudolin,V. "Alkoholizam-stil života alkoholičara", str.43.)
4.Zdravstvena i socijalna oštećenja alkoholičara
4.1. Oštećenja tjelesnog zdravlja
Dugotrajno i prekomjero konzumiranje alkohola nužno dovodi do posljedica za fizičko zdravlje alkoholičara. Ove posljedice moguće je podijeliti u tri skupine:
1. Oštećenja centralnog živčanog sustava: velikog i malog mozga, produžene i leđne moždine.
2. Oštećenja perifernog živčanog sustava: alkoholna upala živaca.
3. Oštećenja unutarnjih organa: ciroza jetre, oboljenja srčano-žilnog sustava, žlijezda s unutarnjim lučenjem, te kože.
4.2. Psihička oštećenja
Svakog alkoholičara karakterizira promjena ponašanja, te narušeni međuljudski odnosi (u obitelji, na poslu). No, u svakom pojedinačnom slučaju može doći i do daljnje degradacije stanja uma, od običnog mamurluka, preko različitih halucinacija, do stanja potpune neuračunljivosti, agresije s periodima amnezije.
Ove poremećaje samo ću nabrojiti, bez detaljnijeg uvida u njihovu medicinsku prirodu:3
1. akutno pijano stanje
2. patološko pijano stanje
3. predelirijsko stanje
4. delirium tremens (alkoholno ludilo)
5. alkoholna halucinoza
6. alkoholna ljubomora
7. alkoholna epilepsija
8. Korsakovljeva psihoza
9. demencija alkoholičara
10. depresivna stanja alkoholičara
4.3. Socijalna oštećenja
Kao posljedica alkoholom poremećenog socijalnog funkcioniranja, postoje (već spomenute) dvije faze raspadanja veza i odnosa s bliskom ljudima:
1. Obiteljski poremećaji nastaju zbog toga što se alkoholičar ne može kontrolirati, sakriti svoju ovisnost od ukućana, iako se još uvijek trudi sačuvati društveni ugled. Ako se obitelj u toj fazi i ne raspadne, članovi vrlo teško privaćaju novonastalu situaciju. Rehabilitacija od tog trena na dalje treba obuhvaćati sve članove.
2. Društveni poremećaji odnose sa na gubitak radnog mjesta alkoholičara koji zatim dovodi do osiromašenja i povećanog pritiska okoline. Sve ovo odvodi alkoholičara u asocijalno ponašanje i gubitak svake društvene odgovornosti prema sebi, obitelji i drugim ljudima.
5.Socijalna devijantnost
"Devijantnost je ponašanje koje preko prihvatljive mjere odstupa od normi što ih većina članova skupine ili društva prihvaća. Takvo se ponašanje najčešće negativno vrednuje i izaziva neprijateljske reakcije." (Fanuko, N."Sociologija" str.45) Najšire gledano možemo razlikovati četiri sociološka pristupa devijantnosti:
1. Teorija strukturalnog pritiska
Ovu teoriju izložio je R.K.Merton nadograđujući svoje ideje o ljudskoj dvojbi između ciljeva i sredstava na Durkheimovu teoriju rastuće anomije. U svojoj tipologiji Merton navodi pet načina individualne adaptacije na anomiju; konformnost, inovacija, ritualizam, povlačenje i pobuna.
2. Teorije kulturne transmisije
E.H.Sutherland nazvao je fenomen sličnosti između načina na koji se uči devijantno ponašanje i načina na koji se uči "normalno" ponašanje, diferencijalnom asocijacijom. Prema njemu većina devijantnog ponašanja uči se u primarnim grupama.
3. Konfliktna perspektiva
Ovaj pravac polazi od pretpostavke da postoje suprotstavljeni interesi različitih društvenih grupa; klasa, spolnih, rasnih i etničkih grupa itd. Također se dokazuje da zakon u kapitalističkim društvima nije tako neutralan kako se želi prikazati, već štiti moćnije.
4. Teorija etiketiranja
Ovdje je riječ o socijalnoj interakciji, a u središtu pozornosti je proces tokom kojeg se pojedinci koji su označeni kao devijantni, doista s vremenom tako i počinju ponašati. Glavni zastupnici su E.Lemert, H.Becker i K.Erikson.
Potrebno je spomenuti (barem imenom) još neke značajnije teorije devijantnosti:
socijalna ekologija, etnometodologija, te sama teorija anomije.
5.1. Alkoholizam kao devijantno ponašanje
Alkoholizam se na različite načine povezuje sa mnogim drugim oblicima devijantnog ponašanja: narkomanijom, samuobojstvom4, prostitucijom, kockanjem. Posebno se ističe veza između alkoholizma i kriminalnog ponašanja, iako možemo postaviti dvojaku vezu; alkohol koji inicira agresiju i kriminal, te kriminal s kojim osoba može potonuti u alkoholizam. Društvo na alkoholizam reagira na medicinsko-sociološki način, tj.smatra ga za bolest, no nakon izliječenja, osoba se može rehabilitirati u potpunosti, te nanovo socijalizirati.
Vjerojatno su najalarmantniji podaci o konzumiranju među maloljetnicima, tj. mladeži općenito. Iako o ekscesima ovog tipa među mlađom populacijom možemo doznati samo iz podataka RH MUP-a ili rubrike Crne Kronike, da bi se shvatila širina krize devijantnosti prouzrokovane alkoholom dovoljno je otići u neke od mnogobrojnih kafića i okrenuti se oko sebe. Stvarne posljedice generacija koje rastu brzinom kojom raste i njihova tolerancija na alkohol, trenutno su nesagledive. Mjere prevencije, potrebne su koliko i jaka socijalno-medicinska mreža koja prihvaća alkoholičare kada oni doista i postanu svjesni činjenice da to jesu.
6.Zaključak
Što znači baviti se danas alkoholizmom, tj. stvarnim problemima alkoholičara i njihovih obitelji? Kemija i medicina još su u devetnaestom stoljeću znale gotovo sve o posljedicama ovog opijata na ljudski organizam, no stvarni karakter propadanja alkoholičara u socijalnom smislu spoznajemo iznova sa svakim novim slučajem. Posljedice ove, u početku bezazlene igre, jeftine karte za "svijet radosti", na pojedincu vidljive su tek kada je najčešće prekasno. Devijantno ponašanje tada postaje autodestruktivno, ili pak kobno za druge, a koncentrični krugovi oko čovjeka koji se našao zarobljen u ovisnosti dosežu do čitave društvene zajednice koja reagira tek kada je broj ovakvih slučajeva "prevelik". Gore od mogućnosti konzumiranja alkoholnih pića (u Hrvatskoj bez ikakvih dobnih ograničenja) na svakom mjestu, u bilo koje vrijeme, samo je ljudska indiferentnost i neznanje koje je epidemično kao i sam problem.
Prosječan čovjek malo zna o posljedicama alkoholizma, o ljudima koji kroz taj pakao prolaze (a možda živi baš u susjedstvu takve obitelji), o klubovima alkoholičara, o negativnim efektima nečega što možda svaki dan konzumira. Ovdje nema crno-bijelih pravila; granica društveno dopuštenog i nedopuštenog vrlo je tanka, smisao pojma rijetko ili često piti je subjektivan, a prag tolerancije pojedinih mladih ljudi na alkohol sve više raste u skladu sa sve jačom apatijom i egocentričnošću modernog društva.
Samo spoznaja ljudi koji konzumiraju alkohol, svijest o tome što unose u svoj organizam i koje posljedice mogu iz toga proizići, bilo da smo samo izletnici na društveno odobrenim pijankama, bilo kao emotivni utopljenici koji u opijatima traže spas, može potisnuti alkohol na samo dno "prehrambene" ljestvice, na mjesto koje mu pripada. Alkohol mora postati sredstvo koje svatko, uključujući i državni aparat glede maloljetničkih prekršaja, vrlo često povezanih sa alkoholom, može držati pod kontrolom; u granicama umjerenosti, zakonske regulative, neškodljivo za pojedinca i društvo.
7.Popis literature
1. Hudolin,Vladimir, Alkoholizam-stil života alkoholičara, Profil, Zagreb, 1991.
2. Mihaljević, Jozo, Ovisnost o drugi i alkoholu: bolest, liječenje, prevencija,
Matica Hrvatska, Livno, 1995.
3. Špadijer-Džinić, Jelena, Socijalna patologija, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1988.
4. Assflag, Reinhold, Ovisnost o alkoholu i njegovo svladavanje:put iz slijepe ulice,
Karitativni fond UPT, Đakovo, 1997.
5. Fanuko, Nenad, Sociologija, Profil, Zagreb, 1997.
6. Haralambos, Michael, Uvod u sociologiju, Globus, Zagreb,1989.
7. Manenica, Bariša, Ovisnosti, August Šenoa, Zagreb, 1994.
8. www.aansa.com
Post je objavljen 03.03.2007. u 17:03 sati.