Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/lonelyangel7

Marketing

......Reci......

Koliko jednom coveku treba da pocne verovati drugoj osobi?Njenim recima.....namerama?Koliko treba opreznosti....mudrosti....vremena i snage da se ucini taj prvi korak.....korak ka otvaranju duse.Koliko vremena i kojim recima znati da je stepen poverenja postignut.Kazu da prvi poljubac pocinje ocima......i da su oci ogledalo duse..... a reci?Reci teku kao voda i nose nase emocije.....neko ih prima.....a neko ne.Reci su muzika srca i duse.
Svako od nas ima svoja iskustva....padove i uspone....neko se manje,a neko vise puta razocarao.Posle svakog razocarenja u coveku neosetno nicu cvrsti zidovi iza kojih je on...... i sve ono sto sanja...zeli i oseca,a ispred je sve ono sto zadovoljava okolinu.
A svako od nas....hteli mi to priznati ili ne..... zeli pricati o onim istinskim stvarima koja se kriju duboko u nama....jer ona i jesu ono sto smo mi.Vremenom se stice i osecaj osluskivanja reci i njihovih pravih namera.I u ovom virtualnom svetu....svetu nepoznatih identiteta....gde neznas da li razgovaras sa muskom ili zenskom osobom.....sa 20,30 ili vise godina starosti.....gde nista neznas,sem toga da li ti se neciji tekstovi svidjaju ili ne.....smo reci su te od kojih komad po komad sklapamo sliku onog drugoga.
Ono sto nam se svidja ustvari je to ono sto trazimo i zelimo......neko lepse i dublje.....neko neznije i emotivnije.....neko iskreno,ali pomalo sve to kazujemo kroz postove pricajuci ustvari o sebi.....o onom unutrasnjem u nama.....skrivenom iza zidina.....
Kad citam neciji blog,ja ustvari citam tog coveka.....on prica o sebi.....ma koliko se to pisalo u formi sale,ljubavi,bola ili svakodnevnice......ali tragovi njegove duse i njegovih zelja ostaju utisnuti u tekstovima.
Ima li iskrenost svoje granice?Ne zbog nje same......nego zbog drugih.
Kada me boli ja kazem da me boli,kada volim ja kazem da volim,kada placem ja kazem plakala sam......Neko ce se tome mozda smejati,neko pomisliti da sam luda.....ali neko ce ipak prepoznati istinu.....prihvatiti je i uzvratiti.I tada bas zbog tih trenutaka prihvatanja.....zbog tog prekrasnog i carobnog trenutka otvaranja duse,(kada nema zavidnosti,ljubomore,sumnje,pritajenih misli),ja zaboravim na sve......postanem srecna i ushicena kao malo dete jer je vredelo tragati i traziti.I vredi.......

Image Hosted by ImageShack.us

Post je objavljen 26.02.2007. u 02:00 sati.