Marketing
14. poglavlje
Sve je bilo tamno. Vrisak. Bljesak. Netko je panino vritao iza mene i grcao se u suzama. Bio je to enski glas. Do sada me je netko drao u naruju, ali pala sam na vlanu zemlju. Oko mene su bile zmije. Bila sam previe preplaena da bi pustila i glasa od sebe. Opet bljesak. Onaj enski glas je grcao: "Ellie, ellie". Netko me je opet podignuo. Bila sam svijesna da nisam imala vie od est mjeseci. Sada je zabljesnulo zeleno svijetlo. Kroz bljesak sam mogla vidjeti...osobu u krvavocrvenoj kukuljici. U sjeni kukuljice sam mogla vidjeti njene obrise lice zgrene od boli. Drhtavo je podigla arobni tapi i prostenjala: "Avada kedavra!" Osoba koja me je drala je pala na pod i ja sa njom. Odnekuda je istrala jo jedna osoba. U trku me privinula k sebi i nestala u mraku. Imala sam dovoljno vremena da se blago otrgnem iz stiska i posledam iza sebe. Opet je bljesnulo. Vidjela sam da osoba u krvavocrvenoj kukuljici vie nema kukuljicu na sebi. Jasno sam joj mogla vidjeti lice. Ona je...
***
Opet sam sanjala isti san nakon podosta vremena. Zapravo vie i nije bio isti. bilo je jo nekih detalja oko te noi u kojoj se promijenila moja budunost. Nisam sa sigurnou znala da li je to to sanjam zbilja. Jednostavno sam to predosjeala.
Uspravila sam se u krevetu. Probudila sam se na drugom kraju kreveta. Noge su mi visjele preko ruba. Bio je to prilino nemiran san. Presvukla sam se u pelerinu i iuljla se na doruak. Amy, Nicolete i Rogue su jo spavale. Nisam ih htjela ponovno buditi. uostalom sam htjela biti malo sama. Nisam ba bila sigurna da li im jo uvijek vjerujem. U Velikoj dvorani je bilo jedva nekoliko uenika. Uglavnom su bili Slytherini i Hufflepuffi. Bila je i jedna Gryffindorka. Stvarno je bilo udno vidjeti samo nekoliko uenika jer je Velika dvorana u svako doba dana vrvjela od uenika. Doruak se jo nije pojavio za stolom, pa sam odluila proetati dvoritem. Ba sam krenula prema izlazu, kada je jedna djevojka potrala do mene.
- ekaj! - povikala je. Njezin glas je nekako udno odjekivao dvoranom.
- Zato? Tko si ti uope? - upitala sam tupo.
- Idem i ja s tobom, ovdje je nekako sumorno raspoloenje. - odgovorila je.
Pristala sam, zapravo mi je bilo svejedno. Malo sam htjela biti sama, ali u isto vrijeme mi je godilo drutvo.
- Ja sam Arabella. - rekla je raspoloena za razgovor.
- Ja sam Samuele - odgovorila sam.
Izale smo iz Hogwartsa. Shvatila sam da nije vie od sedam sati. Tonije bilo je pola est. Proetale smo se oko jezera sve do Zabranjene ume. Na kraju se razgovor sveo na ustajanje rano ujutro. Saznala sam da je Arabella imala nesanicu, pa je tako rano ustala. Ja sam odgovorila isto. Ubrzo smo se vratile u Hogwarts, u Veliku dvoranu. Ponovno je sve bilo puno uenika. Nicolette i Amy su ve sjedile za ravenclawskim stolom. Prila sam im i sjela do njih. Zgrabila sam prepeenac bez rijei. Nisam odavala razpoloenje za razgovor. Konano je Nicolette razbila neugodnu tiinu.
- Samuele, zar se ti ljuti na nas? - upitala je.
- Ne - rekla sam mirno, iako sam u sebi kipjela od bijesa.
- Znam da se ljuti - Nicolette je bila uporna, - je li to zbog onoga noas? -
- Ne - ula sam samu sebe kako odgovaram.
Namjeravala sam nastaviti ovaj dijalog, ali morale smo pouriti na nastavu. Prvi sat smo imali travarstvo sa Gryffindorima. Prof. Sprout je bila loe volje. Na satu smo morali presaditi neku udnu tamnoljubiastu biljku iz jedne tegle u drugu. To je trebalo biti lako (tako je prof. Sprout tvrdila) iako je biljka grizla i luila svijetlozeleni otrov iz pora na stabljici. Kada sam je iskopala iz prve tegle i podigla kako bi je stavila u drugu uznemirila se i poela luiti otrov. Nije mi mogla nita jer sam imala debele kone rukavice. Otrov je kapao na pod. Ja sam se poskliznula i uhvatila se za policu pokraj mene. To me zadralo u zraku. Rukavica na desnoj ruci mi se malo spustila, tako da je otkrila mali dio koe. Biljka je u tome vidjela priliku za bijeg, pa je zarila svoje otre zube u moj neotkriveni dio koe. Ja sam poskoila od boli i ispustila je iz ruku. Sljedee to sam vidjela bila je kako bespomono lei na podu u lokvici otrova. Ruka mi je pulsirala i krvarila. Prof. Sprout me je poslala u bolniko krilo. Jedna Gryffindorka pokraj mene se ponudila da me otprati. Ja sam zahvalno prihvatila, jer mi se poelo initi kako gubim svijest.
Na putu do bolnikog krila bilo mi je dovoljno dobro da malo porazgovaram s djevojkom.
- Ja sam Carmen - predstavila se.
- Ja sam Samuele -
Razgovrale smo sve do bolnikog krila. Tada je Carmen otila natrag na nastavu, a mene je preuzela madam Pomfry. Prisilila me je da legnem na krevet. Izljeila je ugriz, ali se ispostavilo da mi je malo otrova ulo u krv, pa sam morala ostati preko noi. Pokraj mene je bila jo jedna djevojka s pete godine. Bila je bez svijesti. Madam Pomfry je primjetila da je gledam. Objasnila mi je da je to Violet Granger i da je stradala u dvoboju. Sjetila sam se da sam je vidjela sa prijateljicom Annom onaj dan pokraj jezera. Tada je ula Anna i prila njezinom krevetu. Zanimalo me je to e dalje biti, ali upravo tada je lijek koji mi je madam Pomfry dala poeo djelovati i ja sam zaspala.
Post je objavljen 25.02.2007. u 17:53 sati.