Marketing
Rok session
Kad dijete ni s napunjenih 16 mjeseci ne govori ništa suvislo osim “Ta”, pokojeg “Du” i kombinacije to dvoje, onda ti ne preostaje ništa drugo nego da mu napraviš prigodnu majicu i prepustiš stvarima da se odvijaju same.
Mali čovjek je počeo jesti što i veliki ljudi, sa sitnom razlikom da ga još ne jebeju priglupe norme tipa – ne jedi s poda, ne mrvi po podu i ne jedi ono na što si ugazio nakon što si izmrvio po podu. Ja mu u trenucima najveće krize mrknem koju žlicu griza, al me onda ubije urlikom.
A kad nanjuši klopu, to mu se odma vidi u okama pa onda u stilu najobučenijeg marinca kreće po svoj plijen.
Tu su i neki manje uspješni pokušaji traženja namirnica na teže dostupnim mjestima,
kao i traženja namirnica na jako teško dostupnim mjestima. Dok ja i dalje ne znam gdje mi je završila prometna. Niti ću ikad saznati…
Još ga je uvijek lako kupit i odvuć mu pažnju jer pada na iste fore kao i Indijaneri za Kolumba i crnci pod bilo kim ko bi došao u Afriku. Da ne spominjem opčinjenost mobitelom…
A isto tako je i ušao u rod penjačica (hedera helikopteris), nažalost vrlo blizak rodu padalica (opizditis vulgaris), što srećom ne snimamo.
Kao što je otkrio i čari umjetnosti.
Još malo i doći će dan kad će ga ponosni otac (88.8 kila, nema u Ribe više ni guze ni kvadricepasa. Samo grba i dlake!) voditi u traumatološku na vađenje lego kockice iz nosa, kako se to njemu samom više puta u povijesti događalo.
Pa smo radili ovakve molećive face da nam se kupi još kockica…
Ipak, najviše očarava samostalnost pri ispijanju jutarnjeg kakaa, od kojeg u želucu prosječno završi enormnih 17%
Aaaaaaah…
Al kad čuješ taj gromki izdah zadovoljstva i vidiš škrbavi osmijeh (kojeg već sam glanca četkicom) – zaboraviš na cijeli svijet. Dajte mi da ih stvaram vake, nema ljepše stvari na svijetu!
Ali to je tek početak…
Post je objavljen 23.02.2007. u 16:02 sati.