Članak iz novina koji tjera na razmišljanje:
(Kliknite na sliku i ona će se povećati. Garant!)
Kad sam osamdesetih imao desetak let ko ovi kikići na slici, baš i nije bilo mladih smrtnih slučajeva
Ako je neko umro prije šezdesete, to je bilo čudo
I smrt je bila nešto strano, daleko i neshvatljivo
Danas je već skoro normalno kad neko ode u tristrećoj od nekog raka ili leukemije
Pa valjda i djecu treba navikavat na takve stvari
Uglavnom, ne znam kako vi, al mene je nešto stegnulo u grlu (valjda od lunarne dijete -1,4 kg jutros!)
I rađe bi i pod cijenu podsmijeha više volio da mi junior u školi radi stalke za cvijeće umjesto lijesa ili nadgrobne ploče od pleksiglasa
"Tata, tata, jesam dobar kliž napravijo?"
"Križ sine, križ... Pitaj i onu iz matematike jel oće jedan ako ti ne digne s četvorke na petcu"
Jebotećuko...
A možda me i pregazilo vrijeme
Post je objavljen 20.02.2007. u 08:39 sati.