Marketing
12. poglavlje
Polako sam otvorila oi. Trebalo mi je dosta vremena da doem k sebi. Jo uvijek sam bila pas. Dakle to nije bio san. Sve to se dogodilo je bila stvarnost. Malo sam pogledala okolinu. Nije bilo niega osim gustog drvea ije su kronje prekrivale nebo iznad mene. Nakon sekunde sam se sjetila gdje sam - Zabranjena uma. Na drugoj godini sam se izgubila u njoj. To neu nikada zaboraviti. Sve je bilo jednako kao tada, na drugoj godini. Pokuala sam se orijentirati, ali sve oko mene je bilo tako jednako. Pokoji grm, pa red stabala, pa opet neki grm... Potrala sam, ali nakon par minuta sam se nala opet na istom mjestu (barem sam tako mislila). Odjednom je neto zautalo iz grma pokraj mene. Prepala sam se od pomisli da je vukodlak. No, nije bio vukodlak. Bio je to prekarasan jednorog. Progalopirao je pokraj mene. Isijavao je posebnu svijetlost. Voena nagonima, potrala sam za njim. Odjedanput sam ga izgublia iz vida. Jednostavno je nestao. Pomaknula sam se nekoliko koraka unaprijed. Nakon toga je sva uma nestala. Izala sam na istinu. Ponovno sam udisala svje zrak, za razliku od vrlo vlanog zraka u umi. Zapravo kada bolje promislim, nisam znala da postoji istina u Zabranjenoj umi. Na toj istini sve je bilo tako savreno. Odjednom sam zaula zavijanje. To nije bilo kao vuje zavijanje. To je bilo kretavo u naletima ak i histerino zavijanje. Zvualo je kao zavijanje - zmaja! To nisam ni stigla dovriti misao, kada me je nalet vatre okrznuo po leima. Podigla sam pogled i vidjela ogromnog, smaragdno-zelenog zmaja. Prva pomisao mi je bila bijeg, no odjednom se zmaj sruio na pod. Prila sam mu, no i ja sam osjetila da me neto gui. Ponestalo mi je kisika. Slika mi se poela zamuivati. Po drugi put u ne-znam-koliko vremena onesvijestila. Zadnje ega se sijeam bilo je to kako padam na toplu, zmajevu ljusku.
Post je objavljen 15.02.2007. u 12:21 sati.