Eh, kako rijetko pišem, mogao bih upotrijebiti najčešće izgovorenu Big Brother Frazu: “Ne mogu vjerovat'!!”
Čujem se povremeno sa starim znancima s bloga, mislim na one s kojima smo nekad zajedno počeli čeprkati po blog predlošcima pokušavajući napraviti nešto smisleno. Već tada je bilo jasno da su neki izvanredni pisci, drugima je sve bilo u dizajnu, jedni su bili anonimci i u strahu da ih se ne otkrije a drugi su otvoreno istupali koristeći medij do maksimuma. Neki su otkrivanjem identiteta odustali. Neki su se posvađali pa prestali pisati. Jedna ekipa je otvorila svoju domenu, neki su se odštampali...
Vremena su se promijenila ali su neke stvari eto, ostale iste. Kažu ti moji stari znanci, stigla je neka nova generacija blogera, nas ionako nitko više ne čita. Ispucali smo svoj blog-terapijski maksimum, ispucali što smo imali i sad se nadamo da smo se izliječili. Neki od tih starih znanaca i dalje pišu. Pronašli su sebe u blogu i sve su bolji i bolji. A generacije prolaze.
Recimo nešto o konstantama. I dalje postoji more blogova kategorije “sinoč sam jeo sendvić”, i jezero komentara kategorije “dođi na moj blog i komentiraj nešto”. I dalje se vode polemike oko stvaranja cool i ostalih listi. Toga je bilo i u prvoj i u drugoj i u trećoj godini, a bit će bogami i u svakoj sljedećoj. Stvar je rješiva samo na nivou pojedinca. Svatko ima svoju poštenu zamisao, tako da se zbog toga nikad nisam posebno sekirao. Konstanta je da stara generacija više ne prčka po kodovima i ne mijenja dizajn svakih mjesec dana. Umorilo nas. Dolazimo samo provjeriti je li itko od nas išta napisao (ponekad dođem provjeriti sam sebe, za svaki slučaj) i uglavnom pročitati one koji su s vremenom počeli briljirati na ovom mediju ili su netom postali nove zvijezde. Svaka im čast.
A varijable? Blog je od onih vremena drastično evoluirao. Da, mislim na blog generalno ali i na blog.hr kao jedan od servisa. Imali smo nekad svega par dobrih funkcija i to ti je to. Sad ih ima more jedno. Počele su Google reklame, a i neke druge i to će ponovo na blogu otvoriti novu stranicu. Netko će to shvatiti ozbiljno. Povećao se broj celebrityja koji su problogali, a povećao se i broj blogera koji su postali celebrity. Uglavnom u ovoj blog-juhi isplivalo je dosta poštenih komada mesa.
Rekao bih da sve ide svojim tijekom. Počev od dječjih bolesti, na početku, pa sve do povremenih epileptičnih napada sada, u zrelijoj dobi.
A ja i dalje povremeno svratim da vidim jesam li što napisao :) Povremeno gledam statistike pa mi je drago da ima još onih koji kopaju po mojoj arhivi i tamo pronalaze ponešto za sebe. Pronašao sam na jednom mjestu komentar (nek mi oprosti autor ali zaboravio sam gdje) koji kaže nešto u smislu: “E svi mi koristimo tu Njušilicu, a pitam se čitamo li mi uopće tog tipa? Pa sam se ja otputio da vidim malo o čemu se radi”. Hehe, na čas sam se osjetio kao kost od dinosaura koju je netko ponovo iskopao.
Kad rekoh Njušilica, mnogi ne znaju da iako sam ostao kod onog “stručnog naziva” Mini Favs, naziv Njušilica zapravo nije moja izmišljotina već veleštovanog kolege blogera Jesusa Quintane koji je, prije no što je stvorio Bestseler, žario i palio ovim prostorima. Za one koji vole kopati po arhivama bloghaera svratite i do njega i načitajte se. Ima još dinosaura. Bigmamma, naprimjer. Priča ko u priči, bez dlake na jeziku, ali s ljubavlju. Nekad smo čitali i Trapulu čije se pero osušilo već prije dugo vremena. Posegnete li duboko u arhivu pronaći ćete pregršt sjajnih postova. Prašna arhiva bloghaera još čuva sve. Ili Moje virtualno ogledalo. Otklikajete skroz na sami početak kad je bloghaer nastao u velikom prasku i počnite odatle. Sjajne kratke pričice, pregršt inspiracije i emocija. Zatim, Trash, bio je to blog izvanredne i originalne ideje. Svaki post inspiriran je različitim otpacima koji su tog dana završili u kanti za smeće. Jedinstveno. Ima toga još, pregršt inspiracije i mudrosti na Georgu (koji također piše rijetko) i Krossu. A naravno, neću zaboraviti i na Piskarije lijepe i talentirane Ane.
Samo ovih nekoliko blogova koje sam popamtio (a koji više ne pišu ili pišu vrlo rijetko) sadrže arhiviranog materijala za nekoliko knjiga. To su oni kojima su se brojači vrtjeli i vrtjeli. Eto sada zaslužene penzije za većinu od njih. Sreća što ta djela i dalje sjede negdje na tvrdom disku bloghaerovog servera i čekaju da ih prijeđe ona crta koja će is smjestiti u povijest.
Post je objavljen 13.02.2007. u 12:27 sati.