Prijatelju moj...
Svake godine smo zajedno sjedili u klupi, zezali se i uživali u svakom trenutku ne razmišljajući o budućnosti. Došla je i ova godina. Razdvojili su nas. Još i danas ne mogu shvatiti da više nikada ne ćemo sjediti u zadnjoj klupi i pričati o glazbi. Sada je sve drukčije. No, molim Te, nemoj misliti kako to može uništiti naše prijateljstvo. Sada Te trebam više nego ikada. Ti to znaš. Sada najviše trebam čuti Tvoju Cesaricu...
Sjećaš li se dana kada smo se prvi put upoznali? Bilo je to prije osam godina. Davno, zar ne? Od tada si ušao u moj život polako i obilježio me zauvijek.
Znaš, nedostaju mi Tvoje nebeske oči, Tvoj, onaj posebni osmijeh...
Večeras, točno u ponoć, molit ću Tebe; za svaki Tvoj korak budućnosti jer znaš koliko Te volim...
Dragi moj, proživjeli smo svakave pustolovine pa ćemo i ove koje nam dolaze. Zajedno. Bez straha jer smo jači od svih.
Ovo je noć u kojoj će mojim srce odzvanjati Tvoja glazba, Tvoje note... I zato Ti posvećujem ovu pjesmu...
Anđele, sretan Ti rođendan!!
Post je objavljen 10.02.2007. u 00:01 sati.