Gaudium
dodirni vatrene kugle
ozeblim prstima
i znat ćeš kako boli
moje tugaljivo srce
u noćima iznikni
iz grma, iz sna
i prolomi se kroz moju
staklenu dušu
pogledaj me ponekad
dok lijem suze
u kristalne vaze
i sjeti se davnih
zaboravljenih dana
kad naš je smijeh
letio s lišćem
poleti s vjetrom
s onim istim vjetrom
kroz sebe i kroz mene...
poljubi biserne oblake
iznad zelenoga mora
mahni krijesnicama
u čarobnoj šumi
bori se s vukovima
zmijama i koprivama
razapni sve one
koji ti se nađu na putu
potoni do dna
lažnoga nepovrata
i ukradi našu
uspavanu sreću!
neka ti je mirno more
a snovi visoko na nebu
dok oči ti svjetlucaju
sjajem sreće
dok vraćaš mi se
kao pobjednik
kao ljubav
dodirni vatrene kugle
ozeblim prstima
i znaj da ti si taj
koji izbrisati će bol...
