Jutro je. Sjedim u krevetu, lap mi je u krilu. Iz dnevne do mene dopiru glasovi mojih doma.
Namjera mi je bila pisati nešto drugo, ali ionako se u posljednje vrijeme moje namjere realiziraju u pravcu koji im nisam zadala.
Kao kad biste zadali vjetru da rasprostranjuje pelud.
Neće me biti na blogu, rijetko ću vam ostavljati komentare. Zapravo, vjerojatno ću se pojaviti nakon nekog vremena, možda pod nekim drugim nickom... Jako me veselilo druženje s vama. Bože, stvarno je. Toliko divnih duša. Sad bih vas najradije prozvala i rekla vam svakom ponaosob što i koliko ste mi značili. Ali, znate vi to, prijatelji. Budite mi dobri, veseli, znatiželjni i brbljavi.
Puno vas voli vaša Playera

subota, 30.06.2007.
za vilu Rusalku, dragu
- 20:44 - Komentari (3) - Isprintaj - #
# ah, playera, mila ...tvoj zagrljaj sve liječi ...
pobjeći moram, dok me i taj mali ostatak sense ne izda ... a izliv sensybilitya ne natopi tvoj blog potpuno ...
doći ću opet, kad sabranija budem ...
nakon četiri mjeseca, post ... zbog mene ... (Rusalka 30.06.2007. 21:18)
# Pa nego zbog koga drugog? :) (lazy daysleeper 30.06.2007. 22:33)
# gledam ponovo, mila.
i opet suze, no one koje liječe.
hvala ti, playera, prijateljice.
i tebi, lazy, na lijepoj riječi. (Rusalka 01.07.2007. 08:21)
Post je objavljen 08.02.2007. u 08:51 sati.