I napokon... bez obzira na to što imam užasno puno za učiti... išla sam na jednu malu cugicu
sa svojom ekipom do našeg (tj. bolje rečeno mojeg) najdražeg birca...

Bijaše to jučer navečer.. eh..
Meni je bilo mrak... ko i uvijek...
moje najdraže pjesme... zgodni dugokosi komadi..
hehe, ali su neki nažalost morali spaštati slušajući neke pjesme koje nisu čuli nikad u životu ... (ah... kaj ta ljubav radi od čovjeka..
nemrem vjerovati)... 
"..Oh lord won't you buy me a Mercedes Benz .."
Baš sam s nekom čudnom skrivenom namjerom došla van...
hehe.. htjela sam se na neki način zguštati prije veeeelikooog učenja za ovaj vikend... i naravno kak ja uvijek imam neku nepredvidivu sreću.. uspjela sam se s nekim upoznati...
Alkohol
(al naravno ovog puta u manjim količinama) je učinio svoje i spika je počela... hehehe
ovaj... budimo realni ...
bombardiranje pitanjima...
"Ej.... ja sam ta i ta... tvoj VEEEELIIIIKKKKIII fan!!!!! Pročitala sam sve tvoje kolumne... zakaj više ne pišeš ništ? TI si meni tak mrak.... kad ćete doć u Koprivnicu...? e a jel bi se mogli poslikati?"....
Čovjek naravno nije do riječi mogel doći... a dok smo konačno ovjekovječili taj povjesni trenutak... odgovoril mi je na moja postavljena pitanja...
i eto ga na.... MILE KEKIN & JA

Sad dok se toga prisjećam..
pitam se samo kaj si je taj čovjek mislil...
koja je ovo glupača... hehe.. u zemlju bih najradije htjela propasti...
ali ipak se isplatilo... SAMO ZA TAJ OSJEĆAJ...
Post je objavljen 02.02.2007. u 11:33 sati.