Naposletku...
Ti si dobro znala ko sam ja...
Otkud sad te suze, moja mila?
Rekla si da se za toak brljan ne hvata...
Zalud izguvana svila...
To je tako...
Ne pravi od tuge nauku...
Mami svetlo na sledeem bregu...
Okopnie moj otisak na tvom jastuku...
Kao "jezuka" u snegu...
Razbiu gitaru...
Crn je mrak ispunjava...
Odavno se svoje pesme bojim...
Pomera u meni one gene Dunava...
Pa ja teem... I kad stojim...
Ali opet...
Dal' bi ikad bila moja ti
da sam vojnik u armiji ljudi?
Rekla si da ba ne umem novce brojati...
I da je Nita sve to nudim...
Naposletku, ti si navek znala da sam svirac...
Broi to se teko pribada...
Da me moe oduvati najblai Nemirac...
Da u u po rei stati...
Da se neu osvrtati...
Nikada...
Rea po vitrini
fini porculanski svet...
Al' ja sam figurica bez iga...
Pazi... To je bajka to ti pada na pamet...
Fali ti bas ovaj cigan?
Ne, mila...
Tek u jesen otkriju se boje kroanja...
Sve su sline u leto zelene...
Naposletku... Ti si dobro znala ko sam ja...
emu suze lepa eno?
Draga moja, ti si navek znala da sam pajac...
Moj je eir atra pomina...
Usne, tice-rugalice... A u oku tajac...
Da sam kaput sa dva lica...
Da sam Gospo'n Propalica...
Obina...
Naposletku, ti si navek znala da sam svirac...
I da je nebo moja livada...
Da me moe oduvati najblai Nemirac...
Da u u po rei stati...
Da se neu osvrtati...
Nikada...
Post je objavljen 27.01.2007. u 17:14 sati.