
Pupoljak smijeha
proletjela je nada
plaha poput ptice
kroz košaru s anđelima
zaustavila se tiho
na rumenoj ruži
što oplakivala je ljubav
trepnula je u trenu
blistava i sama
pogledavši more olakšanja
otkotrljala se tada
preko zelenih gora
u dubinu ostavljenih duša
odskočila je opet
čarobna i nijema
i uputila se ka suncu
lahor je promatrao
njenu Vrckavost
tajnovito se smiješeći...
Post je objavljen 24.01.2007. u 01:15 sati.