Mrzio sam taj puteljak, koji je bio tako jezovit, tako hladno mračan, tako misteriozan a tako kratak. Bio je dug nekih 400 metara i bio mi je idealna prečica do posla, koja mi je uštedjela po 3 km u svakom smijeru.Taj puteljak mi je bio spas kad bi biciklom išao po danu na posao,spašavao me od dugog vijuganja po vreloj cesti, a noću kad bi se vraćao umoran, bio bi još veći spas, ali tako jezovito je bilo ići nuću kroz taj šumski puteljak, da mi se plakalo svaki put kad bi krenuo. Umor i iscrpljenost mi nikako nisu dopuštali tri kilometra dulju opciju. Taj puteljak je inače bio glavno gradsko jebalište gdje su mnogi s automobilima noću dolazili naći svoj kutak za ševu, u nedostatku soba za to.Moram priznati da sam se ponekad i osjećao sigurnije vidjevši da su tu auti i da se drmuckaju, znao sam, ljudi su sad zauzeti sexom i ja ću samo da projurim, neće me ni primjetiti. I nikad nisam doživio nikakvu neugodnost osim velikog straha u tom puteljku , sve do te večeri.
Bilo je već oko 01:30h poslije ponoći, završio sam ja sa poslom i sad ja i moj frend koji mi je došao u posjetu idemo lagano doma pješice.Imali smo dobrih sat i pol pješačenja.
(inače, to je bio moj frend iz priče ''upravo voljen i upravo ostavljen''). I tako...pozdravljam ja šefa i govorim mu....''vidimo se sutra šefe,laka vam noć.Idite i vi što pre doma da se malo naspavate....previše ste rastreseni!'' A on govori......''dečki, i vama laka noć i pazite na sebe!''
I tako šetamo ja i moj prijatelj, pričamo o svemu i svačemu, i uopće nam nije teško pješačiti....i neprimjetimo put ispred sebe, jer smo se baš zapričali. Usput su nam i neke mačke iz nekog kafića dobacivale....tipa....''frajeri....dobri ste'' ..... a ja ono....refleksno ga grlim i govorim im ...''on je moj!'' I tako idemo mi još malo napred, kad sustiže nas moj šef na motoru i projuri pored nas. I stade malo ispred....okrenu se i vrati se do nas. Bio sam jako sretan jer sam znao da se vraća po mog frenda da njega odbaci do mog stana...a ja bi onda biciklom za njima. I tako je i bilo.....daje moj šef mom frendu kacigu i govori mu....''sjedaj da te malo provozam....a ti za nama biciklom polako'' .....i smije se. Bilo mi je drago jer nam je uštedio više od sat vremena hodanja. I tako odlaze oni a ja za njima na svom bajcu. I idem ja tako....jurim da što pre stignem doma....i nedaleko pre ulaza u mračni puteljak iza leđa mi prilazi neki automobil i usporava pored mene. Tip mi govori...''ej...imaš li vatre za cigaru?'' A ono....meni đavo nije dao mira i kažem ja njemu....''ja ti nepišim cigarete---žao mi je''. Kaže on meni....''a šta pušiš? Imam ja nešto dobro u gaćama....ajd čekam te gore kod puteljka''. Isuse....ja sam se stresao tada od straha. U taj puteljak se baš ulazi na jednoj veoma oštroj krivini,gotovo da je 90 stupnjeva kut...i moraš malo usporiti tu. (svi čitatelji iz Pule,znat će o kojem je puteljku riječ) I sad....mislim se ja....sigurno će on malo ući u taj puteljak, i ja ću ga fino sjebati...idem sad okolo....i dok on skuži da sam ja otišao....ja ću mu uspjeti pobjeći. Ugasio ja svoju svjetiljku i ubrzao...s namjerom da ga sjebem. Ali čekao je on mene baš na toj krivini, parkirao je odmah sa strane i izašao iz auta. I ono, pokušavam mu umaći, ali on izletio na cestu i doslovno me ulovio....i govori mi,......''ajde idemo u auto moj da ti pokažem nešto...daj mi vatre''. Meni je bicikl već ispao iz ruku i pokušavam mu se istrgnuti iz šaka. Govorim mu ja da me pusti.....da neželim probleme...ali on me uporno navlači....vuče me prema autu. Ja sam se počeo derati, lupio sam ga po glavi kad mu je slamasti šešir pao sa glave tada. Govori on meni...''pa neboj se....neću ti ništa, samo ti želim nešto pokazati u autu....pomozi mi sad molim te kad mi treba....siguran sam da želiš dobar komad.....daj mi vatre'' Ja sam ono...istovremeno umirao od straha i imao još uvijek snagu da mu se opirem. Govorim mu...''pusti me čovječe....neću ti pomoći, nemam vatru, nezanima me tvoj kurac.....sad će mi šef naići....slomit će te čovječe''. A on meni......''kakav šef.....šta je...znam ja tebe...oćeš ti kurca''....i u tom trenu trpa moju ruku u svoje gaće...ono....izbacio je pimpek van iz gaća. Ja se i dalje borim s njim....trgam mu se iz ruku....udaram ga kad stignem....ali ništa....on samo gura moje ruke na svoj kurac. (sve je to trajalo možda minutu....ali ta minuta je bila k'o godina).
I odjednom....mračni puteljak postaje svjetal.....dolazi moj šef iz mračnog puteljka. Idiot čim je skužio motor i svjetlo pobjegao je prema svom autu...a ja sam mu uspio dobaciti da ćemo ga sad polomit kad ga ulovimo. I staje moj šef...ono....čovjek u šoku...vidi moj bicikl na cesti....ja sav drhtim. Pita me ''šta ti je bilo....tko te napao''? Ja i dalje drhtim.....i pričam mu kako me idiot napao tražeći vatru...i da mi hoće nešto pokazat u autu. Prešutio sam mu ovaj dio sa smrdljivim kurcem od tipa....bilo me sram. Silazi šef sa motora....a tip bježi već sa autom. I smiruje mene šef i govori mi...''idi ...ja ću ići zatobom kroz puteljak da imaš svjetlo''. Govorim ja njemu da netreba.....imam svjetiljku....samo da ostane tu dvije minute dok ja odem....dok odmaknem. I tako je moj šef ostao napred dok sam ja odlazio opet u taj jebeni mračni puteljak.....koji me dijelio samo tri minute vožnje do stana.Ulazim u stan...i dalje drhtim...a frend mi govori.....''znao sam da će se nešto dogodit....osjetio sam to.....kud sam te pustio samog''.....a još me nije ni pitao šta se dogodilo...sve mu je bilo jasno vidjevši moju facu. Onda sam mu ja ispričao šta se dogodilo. Bio je on i bjesan i uplašen i sve istovremeno....bio je ljut na sebe što ipak nismo zajedno pješačili do stana. Bio je jako nježan poslije prema meni....tješio me, pokušavao me smiriti...milovao me. I tako je meni taj mračni puteljak straha od te večeri postao još strašniji....a ja sam kao neki mazohist i dalje išao noću tim puteljkom....jer nisam imao snage ići još toliko dalje......samim tim što sam bio preumoran i što je i taj dalji put bio neosvijetljen....tako da mi je došlo na isto. Nisam više sreo tog tipa nikad tu...niti sam imao nekih drugih neugodnosti osim straha u mračnom puteljku.
Post je objavljen 22.01.2007. u 23:00 sati.