Marketing
...istina je blizu... a i kraj...
Cas... bilo je sve to je rekao. I cijelo objanjenje. Eksplozija. To se dogodilo. Eksplozija slika u mojoj glavi...Mislim da je Mark vidio isto i dojurio je do mene. Bila sam na koljenima, nisam mogla ustati... Sjeo je do mene, ja sam se sjela njemu u krilo... Slike...krv, patnja, bol...i ona! Kako mi odmah to nije bilo jasno!
Te slike...ne mogu vam to opisati...prepriati...ne...mogu vam opisati jer to nisu samo slike...to su osjeaji!!! Ja to nisam samo vidjela, ja sam to osjetila! I boljelo je! Kao nikada nita do sada! Opisati u vam...samo dijelove...jer te slike... sumnjam da bi to neki mogli podnijeti...osim to je bolno...i odvratno je!
Prvo, kada je rekao Cas, sam ostala zabezeknuta. Slike i osjeaji su navalili tek nekoliko trenutaka nakon. Cassandra...vidjela sam prvo njeno lice. Zatim...to nije bila ona... Promijenila se. Znala sam...Noti, dali su joj moi. Znala sam tko je ona. A tko je? Trebala je biti moja majka. Bioloki, ona to i je bila, ali ovako...nikada. Ona je jedna od njih! Djelomice, jedna od njih. Dobila je neke moi, u zamjenu za sluenje njima. Njezina zadaa... Pa, Noti su znali otkad smo se mi rodile, da emo mi biti drugaije, da emo biti uvarice. Dee i ja, mislim. Ali ukoliko se mi ne volimo, nema nita od toga. Ljubav je ono to vee sve uvare.. prijateljska, sestrinska, obiteljska, ljubav izmeu dvoje... ali ljubav... Bez nje...nita, ne moe se nita. I zato je ona trebala nas razdvajati, nikada nam ne dozvoliti da se volimo... I zato je nestala onoga dana kad je Dee plakala, zato je nestala. Jer... da je ostala... nije nas mogla vie razdvajati... a jedan njen dio...onaj dio koji su joj dali Noti...ubijao bi ju... A sada se vratila. Da nas uniti. Nije mogla do nas, jer smo bili u Dvorani. Tada je odluila, nije uope pokuala ponovo doi do nas, nego je ila na osobu do koje nam je objema stalo. Naeg oca.
Uuljala se kad je bio sam... i poela svoje muenje. Nije to bilo da bi joj rekao gdje smo, nego da bi nas povrijedila! Neu opisivati slike. Ne mogu opet prolaziti kroz sve to. U glavnom...ono to mu je uinila, bilo je...ne neljudski, nego...nitko to ne zasluuje! Muila ga je psihiki i fiziki! Ali sve dolazi na naplatu, pa e i njoj njeni grijesi. Nije to osveta. Ja joj neu nita napraviti. Shea i Tachi e. Ali sada imam motiv vie da ju ulovim! I da zaustavimo Note!
Vratili smo se doma. Ostalima smo objasnili to se zbivalo. Svi su tjeili mene i Deidre, ali... nije bilo potrebno. Nije bilo boli, ne vie... Sada je to samo bila elja da zaustavim to zlo! Mark me cijelo vrijeme grlio. Bilo mi je tako drago da je uz mene... Sjeli smo se kod Nine u sobu, i priali. Smiljali nain da ih zaustavimo. Jer smo znali da e nastaviti napadati na one koje volimo, a ne nas direktno. To nismo mogli dozvoliti. Policija je dola do nas nakon nekoliko sati (ajme kako su brzi....kao puevi...) da bi rekli meni i Deidre da ne moemo natrag kui (a to kao nismo znale i same). Morali smo nekamo otii. S Mattom je rijeena stvar on je rekao da ide k Christy i nisu ga mogli zaustaviti, ali nas dvije nismo znale. I jo su rekli da se zapravo svi moramo maknuti(nas 10) jer bi ona osoba koja je napala tatu mogla napasti i nae prijatelje. Iako smo mi znali da je skrivanje uzaludno, jer Cassandra ovako i onako ne trai nas, nego e napadati nevine ljude, nismo smjeli to rei policiji... I tako bi se rasprava kamo emo vodila u nedogled, da je Mark nije rijeio. S obzirom da ima kue(vile...ah...m da) na par mjesta, starce su odselili u dvije (jedna u Thentyju-gradi na nekih 20km odavde, druga u Kerenu, to je dosta daleko...), a mi smo ili u jedan grad na jugu, zove se Lataria. Dogovoreno je da se idemo spakirati (samo najnunije stvari) i naemo se kod Larenni'sa za sat i pol, u pola 10. Dee i ja smo imale problem. Nismo smjele u kuu vie, da neto ne pomrdamo. Na svu sreu Dee je imala novanik sa sobom pa smo otile kupiti neto odjee, morale smo to sada jer je ve kasno, a nismo mogle ba skroz bez odjee ii... U pola 10 smo svi bili kod Larenni'sa. Deki su bili u autima (Jamie, Mark i Tony) pa su nas vozili. Ili smo u zranu luku. Nikada se prije nisam vozila avionom i malo sam se bojala. Zrana luka je ogromna! Na je avion kretao u pola jedanaest, i sjedila sam u ekaonici. Mark me drao za ruku. Bojala sam se. Sada sam se tek poinjala bojati, nakon par sati! Sada kad sam se staloila i stigla posloiti sve stvari u svojoj glavi...poela sam plakati. Mark me zagrlio. Znala sam da mi eli pomoi, ali nije znao kako. Znala sam da je uz mene i to mi je puno znailo! U avionu sam sjedila s njim, naravno. Zaspala sam mu na ramenu. U Latariu smo stigli oko dva sata ujutro. Petnaestak minuta prije Mark nas je sve probudio i rekao nam da je tu toplo i da nam jakne nee trebati, a i da emo izgledati smijeno obuemo li ih, jer ih nitko ne nosi. Posluali smo ga. Kad smo izali na stanicu mislila sam da je ukljueno grijanje, temperatura je bila ugodna, ali stvarno je bilo tako toplo! Moglo se biti u kratkim rukavima! U glavnom, busom smo otili do obale. Mark nas je poveo pjeice do vile. Bila sam preumorna da bi ju promatrala, ali na prvi pogled mi se inila lijepom. Uli smo unutra. Bila je velika. Mark nas je smjestio po sobama. Ja sam bila s njim. Soba je bila lijepa, i bila su dva kreveta. Prekapala sam po stvarima i shvatila da nemam pidamu. Sjela sam na pod smijui se.
to je bilo? pitao me Mark zaueno.
Ma...tvoja smotana cura je zaboravila kupiti neto u em e spavati rekla sam smijui se sama tome kako sam blesava.
A zbog ega se ti zabrinjava... rekao je i nakon pola minute mi dobacio majicu kratkih rukava.
malo e ti biti velika, ali mislim da je za spavanje OK?
Da, naravno! poljubila sam ga, i otila se presvui. Kad sam se vratila sjedio je na krevetu. Sjela sam do njega. I zaspala mu u naruju (iako se ne sjeam kako, znam jer sam se probudila s njim)...
Prva stvar kad sam se probudila bila je iznenaenje. Gdje sam?, pomislila sam...Nakon nekoliko sam se trenutaka sjetila. Mark se probudio nekoliko minuta nakon mene. Sunce je ve bilo visoko na nebu, i bilo je toplo. Dola sam do prozora i rastvorila zavjese. Doekao me um valova i graktanje galebova. Drvee se ljuljalo na povjetarcu, a more se pjenilo. Plaa je bila bijela, i od sitnog pijeska. Ne znam kako opisati taj prizor, prekrasno je! Mark je stao iza mene i zagrlio me. Nekoliko trenutaka nakon toga otvorila su se vrata i ula sam vrisak. Okrenuli smo se, na vratima je bila mlaa ena.
Post je objavljen 15.01.2007. u 16:58 sati.