U podrumu ugodnog kafića smještenog u blizini jednog lijepog ali prljavog gradskog parka, sjedile su dvije spodobe i svaka sa svojom pivom u ruci raspravljale o brigama..
"Jebem mu mater i ti seminari i delo i sve, popizdit ću!", žalio se Arachidus.
"Zajebi to, jebem ti žene i moju ženu, i one tuđe i sve", žalio se Rastislav.
Svaki je pričao nešto svoje i nisu se slušali:
Arachidus je razmišljao o tome koliko mrzi tu retardiranu hrvatsku verziju, tj. shvaćanje Bolonjskog procesa.. Sve moraš učiti doma i natalože ti masu zadaća i seminara, ali ipak moraš biti prisutan na predavanjima gdje brojiš muhe i ne naučiš po kurca..
Rastislava su kao i obićno mučile žene, pogotovo ova njegova, ali i one tuđe ili nezauzete, njegova "vrela krv" mu nije davala mira, šapćući mu svakom prilikom u cilju da ga navede na prevaru..
Nakon nekog vremena prijatelji se rastadoše i svaki svojim putem krenuše..
" Molim vas mi možete reći gdje mogu naći 'Razgovor meštra Polikarpa sa Smrću'?", upitao je Arachidus knjižničarku, no odmah je uvidio po njenom blijedom pogledu da neće biti niš od te knjige u ovoj knižnici.. Zadržao se da joj da priliku da konzultira kolegice i računalo, ali bezuspješno, pa se naposljetku tornjao doma.
" Ali čečo, zašto mi nedaš da odem na koncert?? Šta nemaš povjerenja da neću raditi pizdarije... Ne, neću ići u Sloveniju... A neću kada znam da bi mi srala... A daj čečo, nemoj tako... Ma teraj se u kurac...", razgovarao je Rastislav sa svojom djevojkom preko telefona, sve što je dopiralo iz slušalice u njegov um je bilo tipićno "bla,bla..kenj.." prenemaganje..
"Ma ne čečo, otišao sam na kavu sa Arachidusom, nisam bio kod ljubavnice.. Ma o čemu ti pričaš.. A daj.. A daj.. nemoj tako, pliiiz... Ciao, pusa..", poklopio je i prokleo dan kada se počeo paliti na ženski spol.. samo problemi, nigdje rješenja..