Marketing
Pa još koja lijepa pričica...
•Priča koju vam želim ispričati događa se malom mjestu Anzija, pokraj Rima i ona je dokaz da psi istinski zaslužuju svu ljubav, koju im mi, ljudi, možemo i moramo podariti.
•Prije nekoliko tjedana upravitelj lokalnog groblja je spazio psa mješanca kako uporno obilazi groblje i povremeno njuškajući, zastaje uz grobnice, koje su odavale da je u njima netko nedavno pokopan. Nakon dužeg traganja, pas se zaustavio kraj jedne grobnice i počeo tužno zavijati.
•Iznenađeni upravitelj svoj je doživljaj ispričao mještanima, a oni su mu rekli da je u grobnici koju obilazi Cipo, pokopan stariji umirovljenik. Obitelj nije imao i jedino društvo i jedini prijatelj godinama mu je bio pas.
•Idućeg jutra Cippo je ponovno došao obići grob svoga vlasnika i stojeći na vrelom suncu iskazivao bol, kakvu samo pas, koji izgubi vlasnika, može osjetiti. Ni vjetar, ni kiša, nisu ga u tome mogli spriječiti. Uvečer bi se iscrpljeno podigao i otišao s groblja, no već iduće jutro opet bi se pojavio.
•Naravno, priča o psu koji satima stoji i zavija nad grobom svog gospodara ubrzo se raširila među mještanima Anzija i mnogi od njih, sažalivši se nad nesretnim psom, počeli su mu donositi hranu i vodu. Prozvali su ga je Cippo, što na talijanskom znači nadgrobni spomenik. Neki su ga pokušali i odvesti sa sobom, no Cippo, iako vrlo prijateljski raspoložen prema ljudima, takvu je ponudu odbio udaljivši se s groblja. Idućeg jutra opet je bio tamo.
•Ta priča traje već mjesecima i Cippo je svojom privrženošću i neizmjernom ljubavlju, koju osjeća prema pokojnom gospodaru, postao simbol tog malog mjesta i turistička atrakcija, jer mnogi, koji ne poznaju pse, ili ih ne poznaju dovoljno, svakodnevno dolaze vidjeti psa, koji u njihovim očima prerasta u vječiti simbol pseće ljubavi prema čovjeku.
•No je li itko od vas pomislio na to što bi se nesretnom Cippu dogodilo da kojim slučajem živi u gradu Zagrebu. Nesretnog psa prvo bi primjetio upravitelj ZOO-vrta gospodin Anić, koji bi odmah, ogorčen time što taj pas vrši nuždu na groblju i rastjeruje divlje životinje, to dojavio novinarki Večernjeg lista Jolandi Rak.
•U sutrašnjem broju tog lista izašao bi članak pod naslovom "PAS MJEŠANAC UZNEMIRUJE MRTVACE", a uz članak bi bila slika rottweilera ili ruskog hrta.
•Onda bi došli koncesionari iz šinteraja i psa bi otpremili u Centar za skrb o kućnim ljubimcima u Dumovcu.
•Tamo bi stradao prilikom čišćenja od glista, a uz njegov leš bi se sa suzama u očima slikali Vesna Pusić i Josip Janeš, u nadi da će im to pomoći prilikom slijedećih lokalnih izbora.
•Sve to svojim bi prisutstvom popratili predsjednici pojedinih humanitarnih udruga, kojima bi zatim, zbog zasluga, Ured za poljoprivredu i šumarstvo povećao dotacije.
•A grob, koji bi nesretni pas obilazio, prekrila bi prašina i zaborav i nitko, nikad ne bi saznao da je taj čovjek jednom imao istinskog i pravog prijatelja
Post je objavljen 10.01.2007. u 20:30 sati.