Pregled posta

PIRAMIDE

Egipatski kult mrtvih potaknuo je ljude da sagrade veću građevinu no što je čovječanstvo ikada prije pokušalo. Keopsova piramida složena je od 2400 000 kamenih blokova koji su u prosjeku teški 2,5 tone. Nekoć je vrh piramide, na visini od 145 metara bio prekriven zlatom koje je svjetlucalo i odražavalo sunčeve zrake,slaveći svakodnevno spajanje boga sunca sa zemaljskim vladarom. Danas je piramida desetak metara niža. Piramide su nekoć bile obložene vapnencem, no on je uklonjen u 13.stoljeću i iskorišten kao građevinski materijal.
Piramide su gradili u grupama od po stotinu tisuća ljudi koje su se izmjenjivale svaka tri mjeseca. A sama se piramida gradila oko 20 godina.
Juozapadno od Keopsove nalazi se piramida njegova sina Khafrea(oko 2520.-2494 pr.Kr.) sagrađena na istom kamenom platou ali uz dodatak sfinge kao čuvarice grada mrtvih. Prodorne oči usmjerene prema istoku i izlazećem suncu. Treća i najmanja piramida, njegova sina i nasljednika Menkauera(2490.- 2471. pr.Kr.) nalazi se još zapadnije. Piramide i sfinga u Gizi najstarije su od sedam čuda staroga svijeta.

ISTRAŽIVANJA
Tisućama godina ljudi su tražili tajne povezane s tim građevinama. Godine 820. kalif Abdulah al-Maum bio je prvi koji je ušao u unutrašnjost Keopsove piramide. Legenda je govorila da je u komorama bilo oružje koje nije moglo zahrđati, staklo koje se nije moglo razbiti i neprocjenjivo blago. Kalif je okupio ekipu inžinjera, arhitekata i obrtnika kako bi istražili tajne te grobnice. Pažljivo su pregledali cijel građevinu ali nisu našli tajni ulaz, pa su nasilno ušli u kraljevsku odaju. Nisu pronašli skriveno blago. Njega su vjerojatno odnijeli pljačkaši tijekom pet stotina godina koliko je prošlo od faraonove smrti. Činjenica da si uzeli sve, ukljućujući i poklopac sarkofaga, razlog je nagađanja koja traju sve do danas. Je li moguće da je grobna komora samo mamac, a faraon je zapravo pokopan negdje drugdje? Arheolozi u piramidi drevnoga suca nisu našli ništa,a i sarkofazi u drugim piramidama bili su prazni.
Činilo se da im se sreća ipak osmjehnula kad je britanski vojni časnik Howard Vyse otvorio Menkaureovu piramidu1838. i pronašao zapečaćeni sarkofag . Da zadovolji svoju znatiželju Vyse ga je poslao brodom u Englesku gdje će se otkriti što je u njemu. Brod je potonuo uz obalu Španjolske i sarkofag je zauvijek izgubljen.(???)
Unutrašnjost
Unutrašnjost piramida kod Gizeha uređena je vrlo domišljato kako bi se odbili pljačkaši grobnica. Ulaz je u Keopsovu piramidu bio skriven iza obloge od glatkog kamena a čini se da su prazna podzemna komora i prolaz koji se spušta prema njoj bili namijenjeni skretanju pljačkaša s puta prema zazidanom gornjem prolazu i samim grobovima. Arheolozi koji su iskapali kasnije piramide otkrili su pravi labirint skrivenih vrata,slijepih prolaza i stubišta koja ne vode nikamo. Ipak se treba diviti upornosti pljačkaša, jer kad bi arheolozi napokon doprli do grobnih komora,nikad ne bi našli ništa više od praznog sarkofaga. Zašto su se faraoni toliko trudili zaštititi svoje grobnice od lopova postalo je jasno 1923. kad je pronađeno fantastično blago kralja Tutankhamona. To otkriće koje je izvršio Howard Carter, nnavelo je ljude da se zapitaju što se sve krilo u grobnom komorama zaista velikih vladara.

Misteriozna umiranja i nesrece pratile su otvaranje grobnice egipatskog faraona Tutankamona.
Najpoznatiji je, svakako, slucaj dvojice britanskih istrazivaca starina: Howard Carter i lorda Georg Carnavon.

ARHEOLOŠKO OTKRICE STOLJECA
Tamo gdje je Carter pretpostavljao da se grob nalazi, iskapao je Amerikanac Theodore Davis. On je 1902. dobio za to odobrenje od egipatske vlade, iako na službenim mjestima više ništa nisu očekivali od njegovih iskapanja.
Giovanni Belzoni već je 1820. prekinuo radove na tom mjestu, jer nisu mogli, po njegovoj ocjeni, uroditi plodom. Kada je Davis u srpnju 1914. također sve napustio, bio je istoga uvjerenja. Koncesija za iskapanja prešla je na Howarda Cartera i Carnarvona.
Obojica su, naravno, odmah htjela započeti rad, ali je izbio I. svjetski rat. Prošle su još tri godine i tek je onda u Dolini kraljeva mogla započeti velika pustolovina.
Nije bilo podataka o tome gdje je tko, kada i što iskopao. Sasvim instinktivno predložio je Howard Carter da se Tutankamonov grob potraži u trokutu između grobova Ramzesa II, Merenptaha i Ramzesa VI.
Do 1920. pregledan je cijeli obilježeni trokut - osim onog mjesta s temeljima koliba. Carnarvon i Carter usredotočili su pažnju na jednu pokrajnu dolinu, ali tamo nisu otkrili ništa značajno. Već su šest godina tragali za nečim, a nisu ni znali da li to uopće postoji. I onda se sve dogodilo u pet dana.
1.studenog 1922. Carter u Dolini kraljeva počinje nova iskapanja. Iz sjeveroistočnog ugla groba Ramzesa VI povlači jarak prema jugu. Jarak ide točno kroz kvarcne temelje radničkih koliba.
4.studenog 1922. Carter je, kao i svakog jutra, dojahao na muli na mjesto iskopavanja. Iznenađuje ga neobična tišina. Preradnik Rais Ahmed Gurgar dotrčao je sav uzrujan: "Gospodine, ispod temelja prve kolibe naišli smo na kamenu stepenicu.".
5.studenog 1922. Poslije podne otkopane su četiri stepenice. Nema više sumnje: one vode do neke kamene grobnice. Što li će se u njoj nalaziti? Faraon? Hoće li biti prazna? Opljačkana ? Do večeri već je otkopano 12 stepenica. Pojavljuju se neka zapečaćena kamena vrata. Pečati predstavljaju šakala i devet stiliziranih zarobljenika. To je pečat grada mrtvih u Dolini kraljeva. Grob, kako se čini, još nije opljačkan.
25.studenog 1922.Pečati se fotografiraju i lome. Na vidjelo izbija hodnik što vodi koso prema dolje. U kamenju kojim je taj hodnik ispunjen leže pečatni zasuni i slomljeno suđe od alabastera. Čini se da je grob ipak bio provaljen i ponovno zapečaćen.
26.studenog 1922. Deset metara iza prve kamene pregrade kopači nailaze na druga vrata. Osim pečata grada mrtvih mogu se raspoznati i pečati sa znakom Tutankamonova imena.
Najprije je probijen zid prema pretkomori Tutankamonove i pregledana prostorija od 8 puta 3,60 metara s dragocjenim nalazima. Među kopačima, ili bar među učenjacima sve se više širila nervoza. Razlog tome bio je neugledni ostrakon, glinena pločica, koju je Carter našao u preetkomori. Najprije je dobila svoj redni broj i uvedena u katalog, ali već nekoliko dana poslije toga, pošto je Alan Gardiner dešifrirao hijeroglif koji je bio na njoj, ponovno izbrisana.
Natpis je glasio:

SMRT CE SVOJIM KRILIMA ZATUCI ONOGA KOJI REMETI FARAONOV MIR.
Bilo bi pogrešno tvrditi da su se u to vrijeme Carter, Gardiner ili drugi učenjaci uplašili tog prokletstva. Znanstvenici su se mnogo više bojali lakovjernosti egipatskih kopača i pomoćnog osoblja prema sablasnim pričama, a arheolozima su egipatski pomoćnici bili prijeko potrebni.

Početkom travnja Carteru je u Luksor stigla obavijest:
Carnarvon je teško obolio.
Carter je odmah otputovao u Kairo.
O onome što se poslije dogodilo izvještava sin Carnarvona:
"Zanimljiva je to priča.". Bolest njegova oca počela je neobično. "Strašno se loše osjećam.", rekao je 57 - godišnji lord jednog jutra za vrijeme doručka. Već je imao temperaturu od 40 stupnjeva. Zatim ga je počela tresti groznica. Slijedećeg jutra Carnarvanu je bilo bolje. Liječnici su ustanovili da se Carnarvon ozlijedio pri brijanju. Britvom je razrezao neki ubod insekta.
Mladi Carnarvon sjeća se dalje: "Čim sam stigao u Kairo u hotel, otac je bio bez svijesti. Tu je bio Howard Carter i moja majka Almina. U noći, bilo je deset do dva, probudili su me. Došla je sestra i rekla da je otac umro. Kada sam ušao u sobu, iznenada su se ugasila sva svijetla. Upalili su svijeće. Za tri minute svijetlo je opet stiglo. Za nestanak struje u Kairu nema objašnjenja. Na upit u električnoj centrali dobijen odgovor da nema tehničkog razloga za iznenadni prekid struje, kao ni za to što se svijetlo iznenada upalilo.".

Nakon Carnarvonove smrti, bilo je još sličnih slučajeva. Poznati arheolozi koji su iskapali Tutankamonovu grobnicu, umrli su neobičnom i iznenadnom smrću.

dio /Arheološko otkriće stoljeća/ preuzeto sa
http://web.nkg-zagreb.hr/



Post je objavljen 31.12.2006. u 13:09 sati.