Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ribafish

Marketing

Što mi nije donio djed božičnjak

Ono debelo bradato izmišljeno govno u komunističkom haljetku (u koje ga je odjenula korporacija Coca Cola dvadeset i neke kako bi povećala prodaju malim pretilim, od karijesa satranim Amerikancima), ni ove godine se baš nije iskazao. Još koje desetljeće i fakat ću prestat vjerovat u njega.

Dobio sam:

Sponzorstvo HPB-a za CK Čudnovati Čunjaš! Žarulja je našao sliku za majicu, sad slijedi obrada gdje će se iskazat Liftboy...
Bon za Konzum!
Božićnicu!
CD player za tuš
– imam kadu. Da je obratno, vjerojatno bi dobio MP3 čep ili sapun-mini sirenu s velikim mehkim ustima
Policu za začine – pred dvije i pol godine sam zaželio policu dugu metar i pol s dva pretinca visine 10 cm. Dobio sam dugu pol metra visine 25. stanu mi začini abecednim redom do bosiljka...
Dezić – osmi, ali lakše se pošpricat nego oprat - ura!
Stoljnjak – sa zadnjeg su forenzičari mogli penziju zaradit – ura, ura!
Crnu majicu bez natpisa – nemate pojma kak je muškarcu to teško nać - ura, ura, ura!
Čokoladu – proslijeđeno
Koštice – poždrano
Pivu
Vino
3 CD-a s božićnim pjesmama – smeće
6 kalendara – već sam ukro u firmi onaj iz francuskog Playboya. Naš izlazi sutra... Ostale mijenjao kod susjede za rajnglu graha s repom
8 rokovnika – jedan od HT-a sladak, ali težak tonu, ostali proslijeđeni
78 SMS-ova – mrmlj...

Htio sam:
Otplaćen kredit za stan
Otplaćen kredit za auto
Isplaćene honorare
Povišicu
Veći auto
Sređen stan
Nove prozore
Nova vrata
Novi parket
Novi linoleum
Novi kuhinjski stol
Novi kupaonski ormarić
Novu kadu

Frižider s onim da sere led u brabonjcima izvana. Pa da unutra stavim Amarenu....
Da mi svi ljudi svijeta vrate CD-ove na kojima je naljepljena sitna naljepnica Riba. Mesa se ne najeli...
Novu liniju ili bar neku da radi išta osim narodnog retardiranog radija i Plavog radija na kojem na Božić puštaju Losing my religion dok na tronu bolno vodim bitku s preostala tri hemeroida kojima očigledno ne paše kombinacija senfom milovane puričje kožice i Božićno pivo
DVD Recorder kojem ću skužit upute
DIVX nešto da pogledam onih 18 pornjava na miru na ležećki a ne tvrdo grbavo sjedeć s desankom na mišu
TV 1000 s TVRDIM pornjavama, a ne mekim, meki ih švedski kurac u ruci svakog jutra mlitavo iz gaća gledo...
Novi comp s puno giga i bajta i složenim vindousima i vezom na koji ću stavit 390.000 sati glazbe i nekako povezat s...
Pojačalom pa slušat mjuzu u cijelom stanu, a ne sa zahodskog radija u kuhinji
Novu rajnglu za sarmu i juhu jer mi iz ove uvijek pol prekipi
Recept za grah, jer sam i treći put omanuo
Ratkapu od 14 cola, inča ili koje god pizde materine, jer imam već dvije od 13 u gepeku jer uvijek zaboravim kad dođem u Getroa, a kad zapišem onda ih nestane
Sokovnik koji radi sok a ne smeće
Zakrpu za na jaja (ali iznutra) za samterice jer su se izlizale. Kako još uvijek nisam skinuo 15 kila od trudnoće, guza i ramena su mi yummiii, ali pitonček i bedra ko u Kasuganashikija Maegashira 13 (za ljubitelje Eurosporta), pa se kroz hlače podno šlica vidi Sljeme.
Gajbu tamnih Krušovica u Beershopu – ali onda ću postat alkos... Bolje ne... Ipak...
Šuze, muške, frajerske, nikako pederske, tamne, otprone na kišu, bez suvišnih sranja, šavova, guma, resa, nitni, zakrpa, onog naprijed ko kurčić, onog di idu žniranci a da se nemre provuć pa ti uvijek ispadne... I da ne smrde.
Tenisice, za grad, tamne, da ne smrde
Onaj sprej protiv smrdi hodnik
Sunčane cvike nepotrgljive i neizgubljive do 200 kuna
Arhitekta, građevinare i majstrore u obliku dobrih vila koji će mi uzet stambenu štednju i napravit čudo dok se ja kupam na Copacabani. Ne osječkoj.
Da mi dlake prestanu napredovat prema ramenima. A smijo sam se Knegi, Alanoviću, Tomohomi...
Lijek protiv ćelavosti, jeftin, brz, pouzdan, učinkovit, po mogućnosti da se dijeli u Jutarnjem
Jaknu zimsku, toplu, i da u njoj ne izgledam ko nabrekli termitnjak
Kapu, toplu, ne pederastu
Bazen, olimpijski, grijani, da mi ga stave na onu jebenu livadu ispred prozora di su pred deset godina srušili Nadu Dimić i sad tu raste ambrozija veličine sekvoja i narkići umiru i komarci su ko pelikani...
Vreću za boks u podrumu ili firmi
Kartu do Brazila, i da nas podere pljusak u povratku pa sletimo na Kubu
Da Rok, kad kaže TATA - ne misli na svjetlo

Post je objavljen 27.12.2006. u 09:09 sati.