Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kepacinusa

Marketing

after-party (12/17/06)

Eto, da se i to desi jos jednom u ovoj godini…
Draga nacijo, javljam vam se nakon duge duge apstinencije… nije da ja ovo ne volim pisat, nego, pas mater, svo vrijeme mi jednostavno pobjegne u nesto drugo.
Sad sam bas citao onaj zadnji, super-dugi mail koji sam pisao na putu doma u petom mjesecu….
Ukratko, ljeto u porecu, nikad nemre bit lose, nakon sto su me majka I otac poslali “na kratko”, strasti su se smirile I nastavili smo normalnim zivotom.
Dao sam jos one ispite u ZG sta su ostali, jos diplomski tamo, pa ce bit I to gotovo. Radio sam cijelo ljeto na jedru, spasilac na plazi, to je carski posao. Osim sto sam jos igrao vaterpolo, trenirao nogomet I osnivao firmu, nije bilo nis extra-posebno za napisat.

Zanimljivost je jedino da unatoc tome sto ja sad zivim u Bay Area (multimilijunsko podrucje oko zaljeva koje obuhvaca brdo gradova), pogotovo u San Franciscu je normalno vidjet 2 frajera ili 2 zenice da se drze za ruku I ljubakaju na cesti, ja sam morao u porecu dozivit da mi se peder upucava. U porecu! Bio sam apsolutno sokiran da nisam znao sto rec, osim da me zanimaju zene. Kajo I Zika su ga htjeli razbit, ja imam tu toliko frendova koji su homici, da je meni sve to ok. Nemres zivit ovdje I ne bit liberalac. Jedan od kuhara kod nas je pele, Mexos Arturo, simpa covo, mi se bez beda zagrlimo, pozdravimo, pricamo kvazi-spanjolski medjusobno. Da mi je netko to rekao da ce mi bit normalno... Ovaj jedan sta radi sa mnom je bi-sexualac, ja to zovem neodlucan. Igra malo za jednu ekipu, malo za drugu. Sve one homofobicne pizdarije koje su normalne doma (i u ostatku ove zemlje) padnu u vodu kad zivis ovdje i susretnes se s normalnim ljudima koji su usput pederi. Eto.

Kad smo kod liberalnosti, bio sam jedan dan na San Francisco Love Fest, to je parada na ulicama san francisca di svaki 20 metara ima jedna bina i pusta se neka divlja muzika (divlja za mene, sve je relativno, naravno, osim apsoluta), I tako par blokova ispred gradske vijecnice, isprdavaju se sa ama bas svim konvencijama drustva. I neka. Uglavnom, zove se love fest, festa ljubavi, najveci skup frikova u povijesti, svi obuceni kao da su maskare sa naglaskom na golotinju I seks, vidio sam nekih stvari bez kojih sam mogao proc kroz zivot, kao npr. frajera celave glave, ali zato dlakavog cijelog tijela “obucen” samo u onu pelerinu sta balerine nose. Pardon, nije imao samo to,imao je I crveni cvijet nekako zaljepljen na celavom tjemenu. Ne znam da li je to neka new age fora, lotos na tjemenu, I ja sam new ager, ali ne nosim tako nesto… A I vani zima za popizdit, u SF uvijek puse neki vjetar popodne (to je bilo oko recimo 5 popodne), jer je SF izmedju 2 mora, pa uvijek hladnjikavo, meni su se jajca smrznula u jeansu I majici, taj momak stvarno ima muda I dobar imunitet. Uglavnom totalna stala, svi polu-goli, pijani I drogirani. Zna se da ja nemam problema sa golotinjom, ali ono stvarno nije bio moj djir.

Bio sam sa 2 cure s faksa I jednim indijskim svedjaninom koji igra golf za nasu ekipu. Obavijest za sve ne-sportase doma, moze se doc u USA igrajuci golf za faks. Ovdje je to milijunski sport. Uglavnom love fest, setamo mi tako od jednog standa do drugog, muzika vecinom banana (meni nepojmljvo da bi mi danceali u 5 popodne, pa sunce je jos vani) ova jedna prica da cemo mi ostat na after-partyju koji pocinje u 9 sati. Ma ocemo kurac, mislim si, smrznuo sam se sad, da ne bi tu bio cijelu noc (jer je tek oko 5-6 popodne, ne pada mi napamet ostajat ovdje do drugog dana u 9 ujutro, si luda zeno???!?!??!, to si ja mislim u svojoj glavi…) I u setnji lijevo, setnji desno, medju svom tom ruljom, zamisli na koga naletis…. Goran Bubicic I Nina Hrast iz Poreca!!!!! Usred cijele te stale, oni tocno u sredini parka!!!
Sta radite tu? Radimo. Oboje rade na Lovefestu (to sam moram napisat tako, da ne bi ispalo da je Nina bila tamo sa “cvijetom na glavi”, jer ovo cita I cale Boris,,, hahhaha), u Californiji su cijelo ljeto bili, malo Lake Tahoe, pa su se spustili u SF I bili tu jos jedno mjesec dana. Znao sam ja da su negdje u djiru I dogovarali smo se di cemo se naci, ali da cu naletit bas na njih tu usred ove malo je reci stale, nemoguce!

Prvo sam vidio Bubicica, nisam mogao vjerovat, zadnji put sam mozda sa deckom posteno pricao u 8. razredu osnovne, skocio na njega da ga pozdravim, ovi moji s faksa su mislili da sam puko ko kokica. Tu je bila I Nina, I jos jedna cura s kojom sam radio na Koversadi prije jedno 6-7 godina!!!! Mislim da se zove Iva, ali ne znam vise. Memo ili Lesic, vi cete ju znat, ona iz Foto-radnje kraj marketa.
Dakle, ima li jos vas majmuna koji misle da je nesto nemoguce da se desi?

I tako odjednom padne mrak, 8 sati je, malo zatopli (to vam je SF, zatopli kad padne mrak, valjda jer prestane puhat), I kaze ova cura da ona nece na after party, da ju nije volja. Bogu hvala, mislim ja gren doma I ovako I onako, nema sanse da ostajem vani sad cijelu noc. I onda si mislim, zeno, o cemu ti trabunjas, after-party poslije 9, pa tek je 8 navecer subota, di je 9 ujutro u nedjelju!!! U mojoj glavi after-party, je festa koja pocinje vecinom izmedji 5 - 8 ujutro, da li ces ic ili neces odlucis u 2 minuta prije, ne 12 sati prije. Ali ne, after party u njenog glavi pocinje u 9 navecer!!!! Ma sta sam ja balkanac ili sta? tek je tada meni sjelo da je after-party na koji ona misli u 9 navecer. Pitate se zasto? Zato jer su u 8 navecer prestali tocit pijacu na otvorenim mjestima (po zakonu), pa pocinje after party, u 9 navecer!!!! To se zove after-party ovdje. Ameri. Niti nemaju pojma koliko zaostaju za svijetom. Hahaha

Ali sad sam se zaletio u SF, a nisam vam jos ni NYC ispricao, ni dramu po aerodromima. Taman dan prije nego sam polijetao iz Venecije (preko Beca u NYC) su Englezeri “otkrili” neke tekuce bombe koje se mogu unijet u avion, ma totalno sranje, samo da plase ljude, tako da u avion kao rucnu prtljagu nisam mogao unijet ni vlastitu pljuvacku, sve tekuce si morao bacit I onda skapavat od zedji gore, jer dok dodjes na red za casu vode medju 400 ljudi, ostaris jedno 2 godine. Svi ljudi po tim aerodromima toliko posrani da se sta ne bi desilo, moja filozofija je da je jednom kad udjem u avion, vise nemam sta brinut, sve je van moje kontrole, ako od svih aviona bas taj moj mora past danas, a jebiga onda. A I shvatis koliko je to pranje mozga ljudima, uplasi ih, pa vladaj, pa te sve to skupa vise ne dira sto se straha tice.

Prije nego sam dosao u californiju, smisljeno sam otisao u NYC na par dana, vidit par ljudi tamo, jer nije da bas imam priliku svaki dan preletit 3 satne zone. bio sam kod Jelene, nisam ju vidio jedno 5 godina, bogu hvala na e-mailu da se drzimo u kontaktu. Profulao sam Zarka I Vinniea, jebiga, bit ce za neki drugi put. Jelena I njena frendica Tjasa su me odvele van u Queens, u neku Balkan zonu, prvo neki kafic koji ima terasu za sjest, onako, mediteranski (to jos nisam vidio nigdje osim u Berkeleyu i NYC), nije to dio kulture bas ovdje; pa onda u neki grcki disko, had a good time, brinuli su o meni ko o maloj bebici, znamo svi sta znaci balkansko gostoprimstvo. A slicno je bilo i sa arapima.
Otisao sam vlakom u Connecticut kod Igorove frendice Reem, inace iz Sirije, sad naturalizirane Amerikanke (udala se za Amera Dylana, glazbenika I profesora latinskog, ziher ce postat popularan ubrzo, ima cd u prodaji). Ona je uzela njegovo prezime, on je presao na islam, to se zove ljubav, da mi ne bi netko nesto srao da se nesto ne moze. Taman sam upao na neki party, cijela obitelj je bila tamo, jer joj je mama isla nazad na bliski istok, pa sam se ubio od arapske hrane, koja je by the way, hrana za bogove. Tamo sam sreo I momka Ashrafa, s kojim sam prije jedno par godina izmjenjivao mailove, jer je bila mogucnost da odem na faks u CT, di on radi. Nisam mogao vjerovat kad se on nacrtao na vratima. Inace, ti arapi su podosta slicni nama u smislu komuniciranja, samo jos zesci, ja sam sjedio na kaucu,a 4 zene su se doslovne derale jedna na drugu dok su pricale o pravljenju nekog jela. Za zapadnjake je to bezobrazno upadanje u rijec, dok je to njima uobicajena spika. Reem i Lina iz Jordana su mi objasnjavale da se one ustvari ne svadjaju, nego je to normalan nacin komuniciranja u arapskom svijetu, ali nisam ja Amer, vidim ja to u mojoj siroj obitelji kad se svi nadju u Delicima za neku festu. Glory days.
I dok sam sve ovo pisao, bas me Reem nazvala, za sve infedels koji misle da tele-opatija na postoji – suckers! :-)

I onda sam sjeo u jos jedan avion, sa puno manjim restrikcijama, jer je let bio unutar-americki, pa onda to ko-fol nije opasno za terorizam, jer terorizam ko fol dolazi samo izvana. Inace, najbolji slogan sta se tice terorizma sam vidio na jednoj majici, na slici su 3 indijanca sa puskama i pise:”homeland security, fighting terrorism since 1492”. Cim ju nadjem, moja je.
Taj dan me zvala Camille, ona mala crnkinja s kojom sam se muvao lani i ljuta na telefon mi vice: “Ivan, you have been in United States of America for 5 days, and you didn’t call me!”. Pas mater, zeno bozja, ko je od nas dvoje otisao na drugi kraj kontinenta na faks u jebenu Atlantu? I onda ona mene zove sva ljuta. Pa di to ima???!??!?! To si samo zene mogu dozvolit. Hahaha
Cim sam sletio u Oakland, pokupio me frend Brazilac (onaj isti iz zadnjeg maila, samo sad nosi prsten na ruci), I odmah je cijeli moj svijet postao nogomet. Opet. :-)
Cijelo ljeto, taj nas trener Orladno nije nasao ni jednog jedinog igraca, a otislo ih je 20, tako da smo mi spali na broj 13, od cega 3 golmana. Da se razumijemo, svi dobri igraci, ali ipak samo 13. nije da covjek nije znao naci, nego je imao traume cijelo ljeto, otac mu se razbolio od raka, dijete mu je umrlo, di je mogao mislit na nogomet I ne znam sta. svaki put kad bi poceo nesto pricat na treningu, suze bi mu krenule na oci. Njegova zena nam je rekla da je toliko zelio radit s nasom ekipom, jer svi znamo igrat (to je ono fantazija svakog trenera), ali eto, ima stvari vaznijih od najvaznije sporedne stvari na svijetu. Niko od nas mu nije nista zamjerio, kako I bi, svaki trening je bilo vazno da ga pozdravimo I zagrlimo, nego odtrcimo nesto.
Doveo je on svog frenda, Brazilca Vavu da pomogne I vodi treninga I onda je ovaj I sluzbeno preuzeo. Taj ima nogomet u malom prstu, inace je pomocni trener americke futsal reprezentacije, da bi postao glavni ovdje moras imat puno puno veza. On je kralj za sve americke trenere ovdje, ali nema zavrsen fakultet, pa nema nikakve sanse dobit velik posao na velikoj skoli, a oci su mu zasjale kad je vidio nas, brdo stranaca (jos uvijek) koji mogu igrat onako kako se igra u brazilu. Ali jebiga, nije mogao ovaj igrace dovest niotkuda, tako da smo ostali na brojci 14, jos smo dodali 2 momka s faksa, koji ne znaju hodat sta se tice nogometa, ali su uzivali igrat. Od novih igraca dosao je samo Bosanac Haris, nakon dugog navlacenja oce li ga primit u skolu ili ne. kako bi rekao moj frend Marko, jebes ekipu bez Bosanaca. On je inace sad americki drzavljanin, izbjeglica iz Velike Kladuse, pravi momak. Navodno je superzgodan, furkao je dugu kosu I cure su na faksu bile lude za njim, sad se osisao, pa ih je skinuo s vrata, da ga cura (Hrvatica) ne bi ubila.
Ajde, sad nogometna sezona ukratko. Igrali smo 14-15 utakmica, jedno 10 pobjeda – 5 poraza i 2 remija, ali to su samo glupe brojke. Kad igras, uvijek su zakon putovanja kad se negdje ide, pa se to pamti jer je uvijek zajebancija sa cijelom ekipom, spavas u nekom hotelu, cijeli dan radis samo 1 stvar – igras nogomet. Kraljevski. Prvu tekmu smo igrali u Los Angelesu, tamo smo se vozili kombijima (mijenjali smo se soferi, ja sam isto vozio jedno 2 sata), to je 6-7 sati daleko od nas ovdje. Igrali smo tekmu na jedno 45 stupnjeva, na umjetnoj travi, u 3 popodne, prakticki u pustinji… taj dio LA-a je strasno suh, ne mozes disat dok mirujes,a kamoli igrat po tome. I tako je nama najveci handicap sta je nas 14, 2 golmana nam igraju u terenu, Englez tim pocinje u obrani, Mexos Ricardo na klupi, ali igra u napadu. Oni su inace 2 atipicna golmana, koji znaju igrat i u terenu, sta je prava rijetkost, jer da je recimo igrao ovaj Svedjanin Andreas koji je branio, to je kao da igras sa 10 ljudi. Cijelu sezonu smo teglili sa njih 2 na terenu, i ustvari sramota je da smo osvojili nasu konferenciju i dobili sve sta smo dobili sa tim. U toj tekmi u LA-u, daleko najgori uvjeti svih vremena koje sam ja ikad dozivio, trcis ko majmun za igracima, obojica ste bez daha, i onda njega trener zamijeni i ubaci friskog. Spominjao sam vec da u USA mozes radit zamjena kao u kosarci, ulazit i izlazit iz igre. Za mene je to inace idiotizam, ali u toj tekmi, razvalili su nas samo radi toga, izgubili smo 5-1 na kraju.
Onda smo drugi tjedan letili u San Diego, igrali tamo 2 tekme, tamo su nam se 3 ozljedila, tako da smo drugu tekmu (opet idiotizam, dogovorit 2 utakmice u 2 dana) sa 11 igraca i dobro je sve to proslo, sa 2 nationally ranked teams izgubili 2-1 i 1-1. da nastavimo sa glupim pravilima, nakon sto igras 90 minuta, ako je nerijeseno, igraju se produzeci sa zlatnim golom (ko da gol pobjednik). Ako nema pobjednika ni tad, nista, ostaje nerijeseno. Igramo mi drugu tekmu, drugi produzetak, umiremo od umora, i taj nas golman u terenu, nakon sto je odlicno igrao cijelu tekmu, igra rukom u sesnaestercu. Penal za njih. Dotuklo bi nas da Svedjanin nije to obranio i da smo tad popusili. Bogu hvala da nismo.
Nakon toga pojeli smo sve u konferenciji, u odlucujucoj tekmi smo pobijedili 1-0 glavne rivale dominican university na njihovom terenu I osvojili naslov. Tamo sam se kresnuo glavom o glavu s nekim likom I hematom mi se spustio sa cela na oko. 2 tjedna sam isao po skoli ko neki razbijac, sa sljivom na oku, ko iz filmova. Govorio sam svima – da vidit tek kako drugi frajer izgleda. Na tu tekmu je doslo pola nase skole, jer su oni jedno 45 minuta od nas i napravili smo festu na njihovom terenu, osramotili ih.
Iako nije bas bilo sve tako glatko, igrali smo banana, samo sta su ovi drugi dosta slabiji od nas, pa pobijedis 4-1, niti ne osjetis da si igrao. Ja sam isao 2 puta na razgovore sa trenerom, crtao mu po ploci da ne mozemo igrat 4-4-2 kako je on zamislio, svaka cast, nisam to jos nikad dozivio da te trener stvarno saslusa, svaki put je mijenjao taktiku kad bih mu ja dosao solit u ured. Nisam bio bahat i pravio se pametan, nego mu samo razlozio di nam je problem, pa smo ga analizirali i onda bih mu ja stavio bubu u uho i pustio da odluci, jer ipak je on boss.
Na kraju, kad smo osvojili konferenciju, usetali smo u play-off regije i tamo pukli, totalno bezveze, od ekipe losije od nas iz Santa Barbare, igrali najlosiju utakmicu sezone i to je to, aj bok, ciaos.
Sezona gotova.
Jedina pozitivna stvar u svemu tome je bila sta se vise nismo morali dizati u 5.45 ujutro. Svako jebeno jutro, jer trening je u 6.30, prvo teretana jedno pola sata, i onda na teren vani, jos sve od rose, magla zna bit. Dok trening zavrsi, vruce. Problem u dizanju tako rano je da si kronicno neispavan, jer da ides spavat u 10, a ne ides, malo ti je,a popodnevna spavanja nisu bila dovoljno redovita da to nadoknade. I tako 3 mjeseca.
Da vam recem sta jos radim ovdje osim skole I treninga. Onaj posao koji imam, resident assistant, vec sam opisivao. Igras se malo serifa na campusu, pazis da ne bude neka pizdarija. Ponekad dodjes u konflikt sam sa sobom I americkim zakonom. Ovdje je zabranjeno maloljetnicima pit alkohol (u 99% mjesta vas nece ni pustit u bar ili disco), a ja sam taman uletio na party u jednu sobu. Bilo ih je jedno 20 freshmena u sobi, nisu bili ni glasni, ni problematicni, pa se tako I ja odnosim. Stvorit cu ti problem, ako ga ti meni stvaras, ako ne – sve 5. I ja udjem u sobu (recimo, sve preko 5 ljudi u sobi je sumnjivo), njih 20 posranih sta cu ja sad rec, mogu ih sve zapisat I onda svi na razgovor, pa kaznjeni, pa ce im starci poludit, bla bla. Kako se meni ne da djeci to radit radi 2 pive (po glavi doduse), a I normalni su, sjetim se da je netko zmazao zidove nekom crvenom bojom I da mogu ubit 2 muhe jednim udarcem, pa onako, da arogantnije nisam mogao, kazem: “imam 2 problema tu, jedan je sto je vas 20 maloljetnika (ispod 21 u USA. Znam, znam, idiotizam) u sobi sa alkoholom, I drugi je sta je neko vani sprljao sve zidove. Vi ucinite da nestane ovo drugo, ja cu ovo prvo”. Odahnuli su i u roku od sekunde organizirali se ko neka multinacionalka i sve oprali sa zidova nesto sta bi vjerojatno skola placala posebne cistace da se skine, jer je bio potreban bleech da se skine. To se zove posao. :-)
Drugi posao koji radim je u admissions officeu, ma nista, malo birokracije, zoves buduce studente I to, samo da se nesto radi i da lova ide. Treba zivit u californiji!
I dalje dajem instrukcije iz par predmeta, makroekonomija, vodim english za strane studose, ma svastarim, reklo bi se.

Od posebnih avantura, bio sam u Reno, Nevada, Las Vegas u malom. Gradic na granici s kalifornijom, procvao jer svi iz kalifornije se idu kladit tamo, pa sve puno casina, hotela, sve se vrti oko toga. U californiji je kladjenje zabranjeno, osim u indijanskim rezervatima, pa se vecinom ide u Nevadu za to. Ja sam isao sa 2 Japanca I Koreancem. Reno je inace 3 I pol sata od Oaklanda, a mi smo isli tamo navecer, I planirali se vratit drugi dan ujutro, nakon cijele noci tamo. Sad kad si mislim, da mi netko u Porecu kaze, daj idemo do Venecije van, pa cemo se vratit ujutro (a Venecija je 2 I po sata od poreca otprilike), rekao bih im da su pukli, da to rade samo majmumi I preseravatelji. Ovdje je to ko od sale. Sta? samo 3 sata? Ma nema frke, moze. I da, da stvar bude gora, on nije imao na mini-vanu staklo na onim kliznim vratima. I prije nego smo krenuli ja sam ga natjerao da stavimo plastiku neku i to zalijepimo, kad vec nema stakla. “U veneciju bez stakla? Nisi normalan”, bin ti rekao doma.

Kad se vozis u Reno, ides preko planine dio puta, bilo je I snijega, Koichi je sa otoka u Japanu di je jako zima, pa je bio sretan ko guzica sta je vidio bjelinu. Ja se smrzavam, on u kratkoj majici. Svaka fora je bila na rasnoj osnovi, 3 kosooka i bijelac.
Ovaj jedan Japanac, Koichi, on naveliko kocka tamo I redovito se vrati sa par 100 dolara zarade. Ja ne znam ni poker igrat, ali bila je zajebancija otic tamo. Prvih sat vremena sam gledao kako igra karte, dao sam mu 50 dolara da igra za mene, ekspresno je stvorio 125 (dao bih mu i vise, ali nemam ja para za bacat na kocku). On je igrao sa stoticama. Uzeo sam tih 50 nazad, dao mu ostalih 50 i uzeo 25 da se glupiram na ruletu. Inace u casinu, sva pijaca je besplatna, pa kad napiju ljude, lakse im je uzet pare. Sve konobarice su za 10, ocekivano.
Onda smo svi 4 sjeli za stol igrat igru koja se zove bakarat. I tamo smo sjedili jedno 2 sata, raspricali se sa 2 krupjea, koichi je igrao sa vecim parama, a Ono, Hong Kee i ja sa sicom. Ja sam tek uletio na stol, Koreanac Hong Kee mi je dao 50 dolara, da igram i ja. I onda je mene posralo, pa sam dosao na 150, a Ono je popusio sve, pa sam mu ja dao 50 svojih. I tako ukrug, igrali smo jedno 2 sata nas 3 dodavajuci jedan drugom zetone kad bi netko popusio, krupje nas je gledao ko da smo pukli, nije to bas vidjao svaki dan. Kaze: guys, you must be really good friends, kad si tako pare bacate iz ruke u ruku. Ma kako ne, ratni drugovi, ovog sam upoznao prije godinu dana, igra lijevo krilo, ovog drugog prije mjesec I pol, pomazem mu sa makroekonomijom, ratni drugovi…Ma kad je bal, nek je maskenbal.
Valjda smo mu se toliko svidjeli da cak I kad smo popusili sve pare sva trojica, on se pravio da nije vidio nas ulog I ostavio nas u igri, I tako jedno 3 puta, samo da ne odemo sa stola. I tako je jedno 4 ujutro, Koichi ima jedno 1000 dolara u saci, ode van popusit cigaru, vrati se nazad I u roku od 10 minuta, sve izgubi, u 4 oklade. Ko igra, taj I gubi.
Uglavnom, totalni dozvljaj, a kazu svi da se to nemre ni priblizno mjerit sa Las Vegasom, ajde, drugi put. Sve skupe, to me kostalo 20 dolara benzina, pa recimo da je totalno vrijedilo. :-)

Kako je zivot neizmjerno kompleksan I cudan, ja I moj naj frend ovdje, Englez Tim, s kojim radim u officeu, isli smo u San Diego na jedan ogroman nogometni turnir, zove se Nomads, po klubu koji ga organizira. Skola nam je platila put I sate rada da odemo dole, da se ne ponovi da nemamo igraca za slijedecu godinu, jer nas jedno 10 ce diplomirat. Inace to radi trener, ali nas Vava se taman nesto posvadjao sa athletic director I dobio otkaz. Njega mi svi volimo, I muska I zenska ekipa I nitko ne moze prezalit da ide ca, ali jebiga. Bez premca najbolji trener kojeg ova skola moze upecat, ali eto. Kad nece bit pametni… uglavnom, ja I tim smo isli dole, 2 pocetnika, upoznali dole brdo trenera, obojici odlicno za uc u djir, meni dobar networking za firmu I posao nakon diplome. Objasnit cu vam kasnije.
Turnir koji se igra na 12 terena, sponzorira adidas, jedno 100 trenera iz raznih skola dolazi gledat igrace koje ce dovest igrat, organizacija odlicna, dobijes jednu cijelu knjigu sa popisom di se ko kad rodio, koliki mu je prosjek ocjena, kad je prestao nosit pelene, sve.
Dane smo provodili sjedeci na stolici na rubu terena I gledajuci brojeve igraca, raspravljajuci ko je dobar, ko nije. Raj za svakog trenera. Ili za nekog ko si umislja da ce bit trener, kao nas 2.
I cujemo mi da se istovremeno igra I turnir za cure, koje organizira suparnicki klub, Surf. I odemo mi tamo, onako na slijepo, kad ono – ovaj je 3 puta veci I jaci! Na 20 terena, samo parkiraliste je cijela jedna plantaza, glavni sponzor Nike, opet, milijardu trenera tu dodje gledat sve to. Zenski nogomet u USA je razvijeniji i jaci od muskog, ima vise publike i para, shodno tome, vise svega.
Navecer smo isli van, zajebancija i posao. Ako nisam napomenuo, vozili smo se dole, nasim autom, 8 sati. To je ko da recimo od doma idem u Monte Carlo!!!! San Diego? Ma nista, tu dole.
Upoznao sam jednog Hrvata koji je kralj malog nogometa dolje, Mario Mrakovic, hrvatska veza, Ziga sredio. Druga hrvatska veza, koju je opet Ziga sredio, mi je bio Amerikanac Kevin, koji prica hrvatski!!! Bio je u zagrebu i osijeku prije par godina, dosao igrat nogomet, igrao u 3.ligi, nesto poceo u prvoj, i onda otisao doma. Za to vrijeme, naucio jezik i sve trikove balkana. Skidam kapu.

Ajde, sad da vam objasnim ovo za firmu. Naime, kepac je otvorio firmu za odvodjene sportasa u USA preko sportske stipendije, naravno da je nogomet prvi posao, ali I svi drugi sportovi pale. Cijelo ljeto sam radio jebenu web-stranicu, zahvaljujuci Berneskici I njenom strpljenju sa mojim prohtjevima, I kad sam smo ju zgotovili, tehnicki problemi sprecavaju da ona radi. Jebemti microsoft frontpage, samo toliko. Zato vam sad necu poslat link, vec cu to ucinit kad proradi. Ubrzo, sad sam to uvalio jednom svedjaninu I ekvadorcu da mi naprave u dreamweaveru, barem osnove, pa cu dalje sam. Bolan je to proces, ucenja programa o kojem nemas pojma, ali eto ŕ sve je u motivaciji. U slijedecem mailu cete dobit detaljnije informacije. Ako imate nekog sportasa kojeg bi to zanimalo, znate kome cete ga poslat.

Zato mi je dole San Diego sjeo ko budali samar, brdo trenera koje sam upoznao zeli hrvatske igrace u ekipama, pa cemo suradjivat.
Druga stvar zasto mi je dobro sjeo je to sto cu nakon diplome u petom mjesecu radit ovdje godinu dana, pa sam i tu neke kontakte iskopao.
Kako je i kod nas trenersko mjesto upraznjeno, ja i moj frend Tim smo se prijavili za posao za drugu godinu. Ja sam bio siguran da ce ga on dobit, jer ce tu sigurno ostat radit na campusu iovako ionako, ali ni to vise nisam siguran jer ova zena athletic director nema pojma o nicemu, ali voli izmisljat toplu vodu, pa se cini da nece bit nista od toga ni za njega i da ce doc neko pedeseti...
Probat cu nac posao u nogometu, trenirat, ako ne upali, nikom nista, bit ce nesto drugo. Bila je dosta izgledna opcija da odem na Havaje godinu dana, jer sam tamo upoznao tog trenera, ali ta opcija se jos nije pojavila, samo buduce nagadjanje s njegove strane. Dobit takav posao kao pomocni/glavni trener na fakultetu je inace lutrija, jer je to ogromna politika, sve je bit koga ti poznas, nije bitno koliko si dobar.

Tako da ako vam netko prica bajke da je kod nas sve korumpirano i preko veze, da se na zapadu tako ne radi, slobodno mu recite da prestane baljezgarat. Sto je veca konkurencija, to vise svi traze sve moguce metode kako zgrabit nesto. Ali, bogdaj, uvijek ima izuzetaka, ja radim sve sta mogu, pa sta bude, u te izuzetke se i ja pouzdam, pa cemo vidit. Neka bude volja tvoja, tako velite vi krscani, ne? hahaha

Ajde, neka bude volja tvoja pa ovi skuhaju nesto normalno (vikendi su inace banana u nasoj kafeteriji, mene drzi zahvalnost da nisam gladan, kao onaj covjek kojem sam kupovao burrito neku vecer), idem na veceru, pa onda tutoring, sutra radim sa nekim klincima, valjda ce bit mail od mene drugi tjedan ili tako nesto.
Ajme, sto sam se raspisao....
Boksic!
Pusa
Kepy



Post je objavljen 18.12.2006. u 03:30 sati.