Marketing
U dvorani Postojanja
uvari dolaze! rekla je Shea Tachiu, a on se nasmjeio.
Ma to si tako uzbuena? Sve e biti dobro! zagrlio ju je, ali ona se nije mogla smiriti.
Joj, ne znam! Bojim se da e ih Noti zaustaviti! Joj.. nervozno mu se izmaknula i nastavila etnju po prostoriji.
Daj, She! Noti jo nisu preli granicu! A i zna i sama da ne mogu napasti uvare dok nemaju znak! smirivao ju je po tko zna koji puta. Shea je oduvijek bila takva, bojala se da e sve krenuti po zlu. Shea i Tachi... tko su, ili tonije, to su oni bili nitko nije znao. Predstavljali su ravnoteu u svijetu, birali su uvare. Bili su ono to bi nazvali Bogom, samo oni su bili dvoje. Bili su potomci vrste Atse, ali odabrani. Kako su izgledali? Ne moe se opisati, nisu izgledali niti kao ljudi, niti kao bia iz mate, bili su samo-savreni, njihova tijela su bila savrena, sastavljena od sile ivota, sile smrti i svih ostalih sila koje upravljaju svijetom, uz savrene materijalne karakteristike. Na Zemlji, ljudskim oima, nije ih se moglo vidjeti. Kao ni na Ayku, i na bilo kojem drugom svijetu. uvari i Iskrice su imali dar da vide nevidljivo, osjete ono to se ne moe osjetiti, pa su tako mogli i vidjeti Sheu i Tachia. I sada se upravo to trebalo dogoditi. Iako uvari nisu znali kamo idu, kao ni Iskrice, jer nikada nisu bili tamo, osjeali su to na neki nain, iako nisu znali kako se to mjesto zove. Ili su u samo sredite svemira, ili su tamo odakle je sve poelo, u toku iz koje je krenuo veliki prasak-stvaranje svemira. Sada se tamo nalazila dvorana Postojanja, po kojoj je Shea nervozno hodala, a Tachi se sjeo u zrak i promatrao ju. Nikako se nije smirivala. Putovanje je u uvarima izazivalo udne osjeaje, koje nisu nikada prije osjetili, znali su stvari koje nisu shvaali otkud znaju, vidjeli su stvari koje nisu sanjali da e vidjeti, neke prizore koje njihov mozak u poetku nije htio prihvatiti, ali polako su shvaali da je sve to stvarnost i navikli se. Osjetili su kako naglo usporavaju putovanje i zaustavili su se, u praznome svemiru, osjeali su neku privlanu silu, i to veliku prema tmini koja se pruala pred njima. Crna rupa, bila je Lianneina prva misao, no odmah je shvatila da to nije to. Vidjeli su neto poput maglice kako im se pribliava, bilo je prekrasno. U potpunosti ih je zaogrnulo, i svi su se poeli osjeati dobro, sigurno. Maglica ih je uvela u tamu, zatvorili su oi, ne mogavi shvatiti eksploziju boja. Bilo je to kao da vide sve boje odjednom, ali opet se one ne mijeaju, kao da vide sve mogue nijanse, ali svaku zasebno. Otvorite oi rekao im je glas, zvuao je tako neobino, taj glas, tako...savreno. Odmah su shvatili to je to neobino. Svi su otvorili oi i ogledali se. Nisu se mogli nauditi prostoru oko sebe, bio je neobian, no sada su shvatili da im se to ini jer je sve savreno, a u svijetu koji su poznavali, potpuna savrenost, nije postojala.
Da, vidim da vam je sve udno, govorila je mlada ena, koja se pojavila niotkuda, zajedno sa mladiem. uvari sada uope nisu ni razmiljali o neobinome.
Vidite savrene stvari, koje da ste ljudi, ne biste vidjeli, takoer i vi. obratila se sada Iskricama. Morate mnogo uiti, a imamo malo vremena.
Doite sa mnom, pozvao ih je Tachi. Znali su kako se njih dvoje zovu, iako nisu znali otkud, no sada im vie nita nije bilo neobino.
Post je objavljen 16.12.2006. u 15:31 sati.