Kako u tami, zemljom pokriveno, zrno pšenice klija, tako i u ljudskoj duši usred vanjske tame klija jedna snaga.
I kako zrno pšenice propada da bi iz njega izrasla mlada biljka, tako i u duši nešto staro mora umrijeti da bi se rodilo nešto novo.
I to umiranje je bolno.
Ali, mlada pšenica iznikla iz propalog zrna sazrijeva. A kad sazrije urodi plodom. I tada od jednog zrna nastaje mnoštvo zrnja.
Tako je i nova snaga koja se u duši rađa, višestuko jača od stare koja umire.